Nikad više kolonija

Kada se procesi promjena pokrenu u velikim narodima, oni jednostavno ne mogu ostati bez odjeka u svijetu, ili tačnije ne mogu ostati bez eha koji odjekuje dugo, s tom razlikom što se taj eho miješa sa specifičnim, nacionalnim problemima naroda zahvaćenih procesima promjene. Tako je bilo u Evropi u XIX vijeku kada su revolucije sa svim onim težnjama da se društvo reformiše u saglasnosti s buržoaskim idealima, izbijale najprije u Parizu, a onda, bi otprilike za tri mjeseca sva Evropa bila zahvaćena revolucionarnim plamenom. Danas, u vrijeme mobilne telefonije i socijalnih mreža, to vrijeme je jako skraćeno i ne treba više nego nekoliko dana pa da se revolucionarni fitilj upali, naravno, tamo gdje postoji plodno tlo da se tako nešto desi. Tako je pokret Black lives matter svom silinom najprije zahvatio SAD, gdje je iznenadio politički establišment svojom silovitošću i autentičnošću.

Jedno od takvih mjesta, gdje je ovaj pokret našao odjeka jeste svakako Grenland i njegova prijestonica Nuk (Nuuk) u kojoj su demonstranti, uglavnom zagovornici nezavisnosti od danske krune, u čijem sastavu se Grenland inače nalazi, tražili radikalnije razračunavanje s kolonijalnom prošlošću. Slijedeći dosljedno pokret Black lives matter ove grupacije su bile spremne da uklone s javnih mjesta sve one simbole koji podsjećaju na gotovo hiljadugodišnji period potčinjenosti skandinavskim ugnjetačima koji su raznim, tvrđim ili mekšim, formama ugnjetavanja držali Grenland u potčinjenom položaju. Na udaru se tako našla statua dansko-norveškog misionara, inače luteranskog sveštenika, Hansa Egedea koji je 1721. došao na Grenland da konačno učvrsti hrišćanstvo koje je bilo skoro pa iščezlo među tamošnjim stanovništvom. Kako je s obnovom hrišćanstva išlo i kolonijalno učvršćivanje danske krune, to je rastao i osjećaj kolonijalne potčinjenosti kod domaćeg stanovništva sa svim onim negativnim posljedicama koje takav status može da donese zemlji koja ima status kolonije. Treba se samo sjetiti bolnih tačaka u dansko-grenlandskim odnosima koje se u naše vrijeme povremeno aktuelizuju, naravno, u svjetlu ove ili one političke situacije.

Iako je Danska povukla kolonijalni status Grenlanda i on ima od 1948. autonomiju koja je 1979. i 2009. proširena, čak i u tom periodu je bilo pokušaja da se, ako ne potčinjenost, a ono vezanost za dansku krunu učvrsti. Pokušaj da se jednim krajnje nehumanim socijalnim eksperimentom kakav je bio onaj iz 1951. kada je 22 grenlandske djece u dobi od 5-8 godina. odvojeno od porodica i poslato u Dansku da tamo u danskim porodicama i školama govore konstantno danski jezik, a kasnije, po povratku na Grenland, kako je slijedilo prema eksperimentu, trebalo je da postanu uspješni uzori dvojezičnosti i pokazatelji da je podančivanje Grenlanda moguće i da ima socijalnu osnovu u domaćem društvu. Takve su bile intencije ovog plana na nivou danske države, koja ne negira da je ovako nešto poduzela. Međutim, sa stanovišta djece koja su učestvovala u ovom eksperimentu, ljudske konsekvence su bile strašne. ”Nas je taj eksperiment oštetio za čitav život. Nama je oduzeto sve, porodica, jezik, zemlja, braća i sestre,” potvrđuje s velikom dozom gorčine jedna od učesnica u ovom eksperimentu koji je prošle, 2019. posljednji put aktuelizovan u danskim medijima.

Naravno da ništa, pa ni stalna aktuelizacija ovog ili onog slučaja tretiranja Grenlanda kao kolonije u prošlosti, nije slučajno i nije razumljivo bez savremenog konteksta. A taj kontekst danas se sastoji u tome da velike sile, SAD, Rusija, a sad još i Kina, imaju pojačan interes za Grenland. SAD žele učvrstiti veliku NATO bazu u Tuleu koja Americi i zapadnom svijetu daje prednost u borbi ne samo za Grenland, nego za čitav Arktik. Tim prije što su Rusi u oblasti Arktika već uveliko počeli instalirati najnovije naoružanje važno pogotovo u slučaju rata za satelitske komunikacije. Kineski faktor takođe ima strateške ciljeve kad je u pitanju borba za Grenland. Preko Grenlanda bi išao sjeverni krak osvajanja, pored onog južnog koji ide preko južnoevropskih zemalja, čime bi Evropa bila zatvorena i lakše pala pod kineski utjecaj. U takvoj konstelaciji interesa velikih sila lako je razumjeti što je dijelu političke elite okupljene oko independentističke partije Siumut porastao apetit i što je narasla težnja da se ovaj prostorni gigant, a tvrdi se i gigant po sirovinskim resursima, preobrazi u političkog giganta. Potpuno otcjepljenje od Danske krune bila bi važna prekretnica na tom putu.

Za ove snage koje Grenland žele da pretvore i u političkog giganta, postalo je od odlučujućeg značaja da domaće stanovništvo mentalno prekine vjekovnu vezu sa Skandinavijom i preko svoje domaće političke elite otpočne samostalniji kurs, svakako u nadi da će tako dobiti i najveći dio kolača u raspodjeli nacionalnog bogatstva, u šta spada i geostrateški položaj. Ovakav stav naročito je izražen kod onih političkih snaga koje predstavljaju nove generacije Grenlanđana odraslih u relativnom blagostanju koje je pomogao globalizam, ali i danski novčani doprinos koji je posljednih decenija trošen ciljno na popravak institucija i konsolidaciju građanske klase koja se odlijepila od tradicionalnog drušva koje u sudaru sa modernizacijom nije imalo drugog odgovora osim skretanja u alkoholizam i druge forme štetne konzumacije. Pa ipak, iako je danski doprinos toj i takvoj konsolidaciji očigledan, novoformirana elita ne odustaje od težnje da ona bude ta koja se u prvom redu pita kad je u pitanju Grenland i sve ono što ga čini atraktivnim.

Tako je bilo i ovih dana kada je američki ministar vanjskih poslova Mike Pompeo posjetio Kopenhagen, gdje je Grenland bio jedna od tema u samom vrhu dnevnog reda o kom je razgovarao s danskom predsjednicom vlade Mette Frederiksen i danskim ministrom vanjskih poslova Jeppe Kofodom, dvojcem iz redova socijaldemokratske vlade koji je, još koliko prošle godine, glatko odbio američki prijedlog o prodaji Grenlanda kao nečuven. Američka nastojanja da se dokopa većeg udjela u borbi za Grenland nisu, dakle, prestala, tek su se prilagodila novonastaloj situaciji, a koja opet ukazuje da jedna zemlja iako nije više velika kao nekada, a Danska je bila upravo velika sila još ne tako davno, može, ako ne biti to, a ono svakako igrač koji zaslužuje respek kako saveznika, tako i protivnika. Ne bez razloga, Pompeo se u Kopenhagenu trudio da ostavi utisak nekoga ko iskreno poštuje jednog od američkih najvjernijih saveznika, a Danska opet ne skriva da to jeste, kao što ni ne skriva da u igri oko Grenlanda preferira da NATO i SAD budu ti faktori koji će dominirati ovim prostorima, kad je već jasno da vrijeme njenog samostalnog utjecaja već uveliko ističe. Pompeo je čitavim svojim nastupom tokom ove važne posjete požurio da podrži ovakav stav domaćina.

Što se tiče grenlandske strane, koja je na kopenhaškim razgovorima bila zastupljena kao dio tzv. Rigsfeleskaba u čiji sastav ulaze još i Farski otoci, a čiji predstavnici su takođe bili prisutni za pregovaračkim stolom, ona je bila polovično zadovoljna. Naravno, zadovoljavajuće je to što su njegovi politički predstavnici bili za stolom i što se pitaju o sudbini vlastite zemlje. Međutim, njihovi apetiti su daleko veći. Njihove ambicije su da njihov glas bude odlučujući, i naravno, da se o Grenlandu i njegovoj budućnosti razgovara na samom Grenlandu, tj. u Nuuku, njegovoj prijestonici.

Na samom Grenlandu su političke partije zastupljene u Lanketingu, kao uostalom i čitavo stanovništvo, u nekom stanju permanentne politizacije i promišljanja kako najbolje iskoristiti novonastalu situaciju, tj. kako najbolje i uz najveću korist odigrati dobru kartu koju očigledno imaju trenutno u rukama. Dok dileme traju, Grenland i grenlandska autonomija još uvijek prima od danske države sumu, tzv. Bloktilskud, od 3,3 mil. kruna koja osigurava funkcionisanje te iste autonomije. Kako će biti u budućnosti, vidjećemo. Jer svi se spremaju za ples u novim uslovima, kao je rečeno na sastanku s ministrom Pompeom u Kopenhagenu. U svakom slučaju velika statua misionara Hansa Egedea koja se dugo nadvijala nad Nuukom i bila neka vrsta sjenke koja opominje ko je stvarni gospodar, sprema se da ovu poziciju zamijeni nekom drugom. Na primjer ulogom muzejskog eksponata, kako mnogi priželjkuju.

( Ljiljana Bulajić )