Protesti, Amerika i rasizam: Zašto je nastao pokret "Životi crnaca su važni"

Korijeni pokreta sežu do 2013. godine, kada je policajac Džordž Cimerman, koji je ubio Trejvona Martina na Floridi, oslobođen optužbi

11888 pregleda2 komentar(a)
Foto: Reuters

Slogan „Životi crnaca su važni", koji danas znaju desetine hiljada ljudi širom sveta, inspirisao je nastanak heštega i okupio internet zajednicu građana, kao i aktivistički kolektiv koji se zalaže za etička načela zasnovana na poštovanju ljudskog života.

Ali, kako je od posta na društvenim mrežama nastao planetarni fenomen i šta će dalje biti sa njim?

Imena koja se najviše vezuju za pokret „Životi crnaca su važni" nisu njegovi lideri, već žrtve čija je smrt skrenula pažnju na ogroman problem sa rasizmom u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), da navedemo samo neka: Džordž Flojd, Briona Tejlor, Erik Garner, Majkl Braun.

Koreni pokreta sežu do 2013. godine, kada je policajac Džordž Cimerman, koji je ubio Trejvona Martina na Floridi, oslobođen optužbi.

Ovaj sedamnaestogodišnjak vraćao se iz prodavnice, gde je kupio slatkiše i čaj. Cimerman je tvrdio da mu je nenaoružani tinejdžer delovao sumnjivo.

Kada je policajac oslobođen krivice za ubistvo obrušila se lavina nezadovoljstva, a Fejsbuk post „Životi crnaca su važni" verno je dočarao opšte raspoloženje i pokrenuo ljude u akciju.

„Pre sedam godina dobili smo poziv da se okupimo. Bilo nas je tridesetak i stajali smo u dvorištu zajednice crnačkih umetnika u Los Anđelesu, a okupila nas je Patris Kulors, jedna od suosnivačica i moja najdraža prijateljica", kaže Melina Abdulah, profesorka Panafričkih studija u Los Anđelesu i suosnivačica jednog od prvih ogranaka pokreta „Životi crnaca su važni".

„Bili su tu studenti… umetnici, organizatori i majke. Znali smo da je deo naše svete dužnosti da nešto preduzmemo. A bili smo i dovoljno arogantni da pomislimo kako možemo da promenimo svet, samo nismo imali plan kako", smeje se ona.

Ako su pozivi na pravdu za Trejvona Martina bili prva iskra pokreta „Životi crnaca su važni", smrt Majkla Brauna godinu dana kasnije zaista je dovela pokret u žižu američke javnosti.

Nenaoružanog tinejdžera ubio je policajac u Fergusonu, u državi Misuriji. Pokret je izašao na ulice, a ljutiti sukobi sa policijom bili su česti.

Na kraju, ubistvo Džordža Flojda uzdiglo je delovanje pokreta na novi nivo.

Bivši američki ambasador Endrju Jang, legendarni lider borbe za građanska prava, kaže da mu činjenica da su ljudi digli glas daje „ogroman osećaj ponosa".

„Naročito što su protesti ostali u velikoj većini slučajeva nenasilni", kaže ovaj 88-godišnjak.

Jang je godinama radio rame uz rame sa Velečasnim Martinom Luterom Kingom, ali je i te kako i sam bio lider aktivista za građanska prava.

Kasnije je dobio američku predsedničku Medalju slobode, a radio je i kao američki ambasador u Ujedinjenim nacijama.

„Naravno da je tada bilo mnogo drugačije. Morali smo da idemo od vrata do vrata, od crkve do crkve", kaže on.

„Kad je doktor King otišao u zatvor, na protestu se pojavilo svega 55 ljudi", priseća se ambasador Jang.

Getty Images

Šezdesetih godina prošlog veka ključne ličnosti američke borbe za građanska prava bile su poznate u čitavom svetu.

Međutim, čak i neko dobro upućen u borbu za ravnopravnost, kao što je to ambasador Jang, ne može da navede imena boraca današnjeg pokreta.

„Iskreno, ne znam ko su okupljeni oko pokreta 'Životi crnaca su važni'", priznaje on.

„Ne znam ko su vođe. Štaviše, ne znam ni da li postoje. Mislim da je to možda duhovni, emocionalni pokret nastao zbog implicitnih nepravdi u našem društvu sa kojima ranije nismo bili spremni da se suočimo."

Oni koji su učestvovali u pokretu „Životi crnaca su važni" od njegovih začetaka kažu da je decentralizovani pristup nameran.

„Jedno od naših vodećih načela je grupno liderstvo", kaže profesorka Abdulah.

„Liderstvo nije samo u držanju javnih govora, ono je i u organizovanju, planiranju, uvođenju umetnosti u pokret, stvarima koje ne dobijaju prevelika priznanja", kaže ona.

Osim toga, žene su na čelu mnogih ogranaka pokreta.

„Crnkinje su se oduvek nalazile u središtu borbe za oslobođenje crnaca. Često je njihov značaj bio umanjivan, ali ovaj put odbijamo da dozvolimo da nas jednostavno preskoče", kaže profesorka Abdulah.

Žena koja je postavila osnove ove doktrine i pokreta „Životi crnaca su važni" u celini, kaže profesorka Abdulah, bila je Ela Bejker - feministička liderka borbe za građanska prava koja je zagovarala decentralizovani građanski aktivizam umesto akcija pod vođstvom jednog lidera.

„Svi mi proučavamo Elu Bejker kao jednu od najbriljantnijih organizatorki pokreta otpora koja je koračala ovom Zemljom. Ona je bila nedvosmislena u stavu da pokreti treba da budu veći od pojedinaca."

Pokret „Životi crnaca su važni" razvio se u slobodnu američku i međunarodnu krovnu mrežu pod nazivom „Globalna mreža za živote crnaca".

Međutim, kao neprofitna organizacija registrovani su samo u Americi, koja sada dobija grantove i obećanja fondacija, a korporacije se utrkuju koja će se pre svrstati na stranu pokreta.

Ogranci „Života crnaca" nikli su širom SAD, ali i po celom svetu, a masovni protesti do sada su održani u Velikoj Britaniji, Evropi i Kanadi.

Pokretu su se priključili mnogi novi članovi, iz različitih sfera društvenog života, koji ranije nisu osećali da je ovo i njihova borba.

„Mislim da su mnogi ljudi u našem gradu odjednom osetili da mi kao belci moramo da budemo istinski samokritični i razmislimo o našoj ulozi u svemu ovome", kaže A. Dž. Kroker, jedna od organizatorki bdenja pokreta „Životi crnaca sa važni" u Norvudu, u američkoj državi Kolorado.

Norvud je većinski belački grad od oko 500 stanovnika, koji se nalazi na nekih šest sati vožnje od najbližeg međunarodnog aerodroma.

Kroker kaže da grupa uči kako da se bori protiv rasizma u svojoj maloj zajednici, u situacijama kao što je, na primer, kampanja za zvaničnog okružnog prevodioca za španski.

Oni će pokrenuti „Životi crnaca su važni" i kao temu za diskusiju u gradskoj većnici, a u lokalnom klubu čitalaca diskutuje se o knjizi Ibrama Eks Kendija „Kako biti antirasista".

„Zaista cenim to što ljudi počinju da se obrazuju po ovom pitanju. Postoji mnogo literature čiji je cilj da edukuje naše belačke kolege o problemima koji se tiču svih nas i to je dobro", kaže Čarls Vajt, klavijaturista benda Day Dream Sessions.

Nekoliko pesama ovog benda postale su nezvanična himna uličnih demonstracija u Vašingtonu, uporedo sa starim protestnim himnama Marvina Geja i Sema Kuka.

Ali Vajt i članovi njegovog benda isto tako su skeptični prema onome što opisuju kao prelazak pokreta u mejnstrim tokove.

„Osećam kao da su 'Životi crnaca su važni' postali trend", kaže bubnjar i vođa benda Dejvid Muni.

„Isprva se radilo o promeni stanja na terenu, ali sada imate sve te korporacije koje tvrde da podržavaju crnce, dok se ustvari samo nadaju da će tako privući više mušterija i zaraditi više novca."

BBC

Iako pojedini lideri pokreta „Životi crnaca su važni" to negiraju, tokom godina je ponekad dolazilo do mimoilaženja između ove organizacije i mladih crnaca - grupe za čija se prava pokret prevashodno i bori, primećuju članovi benda.

„Mislim da je prvobitna inkarnacija pokreta 'Životi crnaca su važni' ono u šta smo verovali i za šta smo marširali", kaže trubač Erik Džekson.

„Suština je bila u policijskoj brutalnosti i posledicama po crnce. Ali, sada mislim da je to višeslojna stvar, sa feminizmom i LGBT i svim tim različitim slojevima koji su se slili na jedno mesto. Mislim da pokret mora da pronađe novu okosnicu".

„Ali 'Životi crnaca su važni' kao poruka je nešto iza čega i dalje mogu da stanem", insistira on.

Profesorka Abdulah je, međutim, ponosna je što organizacija svesno predstavlja presek raznih stvari, sa mnogim ženama i aktivistima pokreta LGBT-a u njenom središtu.

„'Životi crnaca su važni' je bio nedvosmislen u poruci da smo mi pokret koji se bori i za prava žena. Ali to ne znači da isključujemo muškarce, štaviše, imamo mnogo snažnih vođa", kaže ona.

Ona kaže da je organizacija zainteresovana za opipljive promene, a rezultati su već donekle vidljivi.

„U proteklih šest godina, ukupan broj lica koje je ubila policija nije se mnogo promenio, a to nije dobro", kaže profesorka Abdulah.

„Međutim, u gradovima sa jakim ogranci pokreta 'Životi crnaca su važni', broj ubijenih je dramatično opao, mada je to anulirano rastom na drugim mestima."

Ona kaže da se do rezultata nije stiglo zahvaljujući pregovorima sa policijskim službama, što organizacija apsolutno odbija da radi, već izlaskom na ulice i stavljanjem do znanja policiji da su sve vreme pod lupom.

Profesorka Abdulah kaže da pokret „Životi crnaca su važni" želi mnogo više, uključujući smanjenje budžeta za policiju i demontiranje aktuelnog sistema Ministarstva unutrašnjih poslova u SAD.

Ona smatra da treba uspostaviti potpuno novu službu za održavanje reda i mira, zbog se našla na meti brojnih kritika.

Ali, iako ona kaže da organizacija zagovara specifičnu vrstu pritiska na institucije, Abdulah nema ništa protiv da ogranci krenu svojim putem.

„Zaista je sjajno kada vidimo kako novi ogranci pokreta 'Životi crnaca su važni' niču širom planete. To možda nisu zvanični ogranci, ali je znak da su ljudi pronašli globalni cilj".

Dodatno izveštavanje: Eva Artesona i Rakara Finli


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk