Božo Vrećo o albumu “Lachrimae”: Oduvijek sam bio mag improvizacije

Iako je muzička inudstrija zbog pandemije znatno oslabila, a mnogi muzičari završili na rubu egzistencije, ima i onih koji se nijesu predali i pomirili sa trenutnom situacijom, već su bili vrijedni i radili na novim pjesmama.

Jedan od njih je i bosanskohercegovački princ sevdaha Božo Vrećo, a proizvod njegovog rada je album “Lachrimae” koji se od petka može naći u prodaji pod etiketom izdavačke kuće Croatia records.

Ovoga puta svoj glas Božo je ukrstio sa lautom i gitarom koju je svirao proslavljeni muzičar Edin Karamazov.

Kada Edin svira kritičari kažu da je “čarolija u vazduhu”, a kada se spoji sa čarolijom koju svojim glasom stvara Vrećo, onda je to pun pogodak, što najbolje potvrđuje i najavna pjesma “Emina” po čuvenim stihovima Alekse Šantića.

O albumu, izboru pjesama, saradnji sa Karamazovim u doba prvog talasa pandemije, ali i planovima, za Vijesti priča Božo Vrećo....

Objavljen je album “Lachrimae” koji donosi 11 pjesama. Koliko je bio težak odabir pjesama koje će se naći na albumu “Lachrimae” i zašto nema tvojih autorskih numera?

Album je koncipiran tako da obuhvata pjesme iz regiona, uticaj sefardske muzike i turskog mekama, da se dotakne i dalmatinskih ostrva i vrati sevdahom u njenu kolijevku - Bosnu i Hercegovinu. Sam naziv govori o suzama koje isplačemo, skrijemo i zatajimo od drugih, one koje bi, kada bi se pretočile u riječi, onda baš tako i zvučale.

Saradnja sa Edinom je bila zanimljiva i neobična, prepuna intime, narativnosti i iskazivanja emocija na više nivoa, ta lauta i gitara su se preplitale sa mojim glasom u nekom svom mikrosvijetu i bez zadrške ispoljavale tugu i sjetu i ljubav unutar ispjevanih stihova velikana. To je omaž i Aleksi Šantiću, i Osmanu Đikiću i Jovanu Jovanoviću Zmaju i drugima koje smo htjeli još jedared glorifikovati vraćajući i njihove originalne tekstove u formu pjesme, bez mijenjanja i modifikovanja.

Moje autorske pjesme su projekat za sebe i ne želim te dvije krajnosti miješati, izlaze dvije sjajne pjesme za koje sam i snimio spotove - zovu se “Saba” i “Čovjek od soli” i jedva čekam da ih čujete, osjetite i da vam postanu dio vaših života i malih radosti koje uljepšavaju život, a za to umjetnost dakako i ima cilj.

Album ste snimali tokom prvog talasa pandemije. Koliko je virus korona otežao rad na istom?

Album smo snimili na samom početku prvog talasa i uskladili smo se s obzirom na to da smo bili usredsređeni na nas dvojicu, plus tonski majstor. Sačuvali smo se od spoljnih uticaja i previše komunikacije sa drugima - vrlo intimna atmosfera snimanja, na dva koraka jedan od drugog, pjesme su se nizale i sve je vrlo tečno stvaralo priču koju smo i predstavili javnosti u formi “Lachrimae” albuma. To je moj šesti album i jako sam ponosan na sve ljude sa kojima sam do sada sarađivao, dijelio scenu, snimao i stvarao muziku. Sve su to ljudi i muzičari koje jako cijenim i volim, a uzvratna ljubav i poštovanje mog lika i djela su neizostavni i potvrđeni kroz projekte koji se nižu jedan za drugim i sa tom tendencijom nastavljam dalje. Pokušavam da sve svoje vrijeme usmjerim ka stvaranju novih tekstova, melodija i da potpuno živim svoju umjetnost. Samo tako mogu i želim da ova godina i prođe, i iduća donese opet radost zagrljaja, putovanja i dijeljenja emocija onako kako dolikuje i kako smo dijelom i navikli kroz godine unazad. Sve to jako nedostaje u formi slobode, jer je sloboda ta koja je neprocjenjiva.

Tokom karijere imao si piliku da sarađuješ sa mnogim istaknutim muzičarima - Marko Louis, Vasil Hadžimanov... a ovoga puta udružili ste se ti i Edin Karamazov. Kakva je bila saradnja sa njim?

Sarađivao sam sa dragim ljudima, među njima Miroslav Tadić, Mario Batković, Merima Ključo, Eslaam el Shaary, Stefan Milenković i svakako da me svako to novo iskustvo obogatilo, znam da je bilo uzajamno i to je nešto čemu stremim i što me pokreće. Saradnja sa Edinom Karamazovim je bila koncizna, fokusirana, tačna, vrlo usredsređena, emotivna, šaljiva i prijateljska, na koncu svega. Kroz cijeli proces stvaranja i komuniciranja i druženja jako smo se zabavljali i uživali u svakom segmentu. Uvijek sarađujem samo sa dobrim ljudima. Ljudski ego me zamara i odsustvo njega me čini srećnim i relaksiranim da mogu raditi i uživati u svakom djeliću pjesme i rime koja iz te takve čistote onda i izlazi iz nas kao lijek i utjeha za sve one koji je trebaju čuti i osjetiti i prepoznati se u njoj.

Edin je maestro u svom domenu i uvijek sam počastvovan imati takve ljude oko sebe, jedni druge nadopunjujemo i činimo da sjaj ne prolazi, samo se intenzivira i postaje jači.

Kad je u pitanju tvoja solo karijera, najprije si počeo a capella, kasnije si snimao uz razne instrumente. Sa kojim tvoj glas najbolje zvuči?

Tokom mog četvorogodišnjeg rada sa bendom Halka, moja solo karijera je rasla i razvijala se uporedo i neodvojivo, vrlo strukturirano i posvećeno. Tako je sve to veliko i prebogato iskustvo sjajnih muzičara, učenja od njih, oblikovanja, klesanja zanata do istančanosti svih čula i osjetila, jako puno koncerata koji su me osnažili, definisali i oblikovali u formu slobode i ljubavi koju isijavam i živim danas. Iduće godine u januaru biće to dekada moje karijere i sigurno ću je proslaviti i označiti na pravi način, a što se tiče instrumenata, oduvijek sam bio mag improvizacije i zaista uživam u svakom instrumentu. Svi oni u simbiozi sa mojim glasom odlično funkcionišu i prenose emociju bez imalo nedostatka. I klavir i truba i harmonika i duduk, oud, lauta, sve su to varijable i nijanse od pjesme do pjesme i sigurno je da jednako uživam u svakom segmentu jednog takvog nadahnutog dijeljenja ljubavi i posvećenosti.

Na albumu trudili ste se da uključite sevdalinke iz svih krajeva ex-Yu. S obzirom na to da si poznat po tome da uvijek voliš da “iskopaš” neku staru i zaboravljenu, jer mnoge pjesme ne bismo zavoljeli, bile bi zaboravljene da ih ti nijesi opet otpjevao, jesi li ostao vjeran toj svojoj strasti?

Uvijek arheološki po svojoj vokaciji pristupam istraživanju starih tekstova, napjeva, pripjeva, i formacija koje me inspirišu, dotiču i traže moj upliv u njihovoj realizaciji i ponovnom “oživljavanju”. U Crnu Goru uvijek dođem sa sevdalinkom koja je specifična za taj region, vjerovatno gdje god da pođem povežem se dublje sa tim krajem i muzikom koja na tom tlu počiva i isijava. To je baš doza posvećenosti i moje zagonetke koju iznova odgonetavam i činim bližom publici, i samom sebi na koncu. Puno njih nema dovršene forme i potreban je rad na istim i to činim sa najvećim zadovoljstvom. To vam je kao kada restaurator poskida sve zamašćene boje i slika koja je ispod sine kao dragulj, a sve nedostatke nadomjestim i vratim dušu pjesmi zbog koje postojim i jesam tu. To je moja misija bez imalo sumnje.

Album je najavljen numerom “Emina”. S ozirom na to da je pjevaš na koncertima, kako to da je nijesi snimio do sad?

Rijetko je pjevam na koncertima zbog dužine, bilo je nekoliko navrata i intervencija sa publikom u nekoliko stihova, no to je bilo samo uvertira i kako za sve postoji vrijeme, tako je i za “Eminu” trebao baš ovaj dvojac Karamazova i mene i ta lirska, skoro tragična elegičnost. Lijepo je kad ne narušite Šantićev tekst i izvorno onako kako je i zapisao, otpjevate pjesmu. To je kao da je tu i kao da vam smiješkom odobrava vaš pristup i način i zahvalnost za tu ljepotu. Meni je to jako bitno, pustiti pjesniku da se izrazi kako želi i ne mjenjati njegovu viziju i red rime, jer njegova sloboda izražavanja je bitnija od svega drugog i njoj se treba uvijek i u svakom pogledu prilagoditi. Nisam pristalica seciranja tuđih pjesama zarad forme nekog novog aranžmana. Sve se može uskladiti samo iziskuje trud i odsustvo bahatosti.

Sevdah muzika zahvaljujući tebi, Amiri Medunjanin, Damiru Imamoviću postaje sve popularnija i među mlađom generacijom. Koliko se njen status promijenio od kad se ti baviš muzikom?

Uvijek ću reći iz domena mog stvaralaštva, jer kantautorski rad me poprilično izdvojio i izgradio za me mjesto u kome mogu bez usporedbe sa drugima stvarati nesmetano i komunicirati sa različitim žanrovskim formacijama. To posebno mlađi svijet prepoznaje i jako voli i u toj sponi elektonike, soula, bluesa i sevdaha. Siguran sam da ako nastavim ovim tempom komponovanja, stvoriću sopstveni opus koji će ostati kao vrijedan tradicionalno - avangardni- moderirani sklop modernog sevdaha i to je ono čemu sam sve blizi sa svakom novonastalom i rođenom pjesmom iz mog pera.

Status sevdalinke je prepoznatljiv u svijetu i sve šire i dublje zalazi i prožima se kroz sve druge vidove muzičkih obojenosti i to je obećavajuci efekat.

Koliko će vam zbog pandemije koja ne jenjava biti teže da promovišete ono što ste uradili?

Prilagođavamo se situaciji i činimo u saradnji sa mojom matičnom izdavačkom kućom - Croatia Records u Zagrebu, činimo sve da i promocija i reprezentacija albuma ne gubi na intenzitetu, protoku i prezentaciji. U oktobru će biti promocija i svakako uz sve mjere predostrožnosti i zaštite, kao i sve u vezi koncerata koji se naziru i naprosto život mora da ide dalje i da se točak života pokreće, bez obzira na sve. Živimo za to i od toga, umjetnost je kroz sve epohe i vjekove izborila svoje mjesto koje joj pripada, pa će i tako biti i ubuduće.

Suze su lijek i uzdah koji se otme pri doživljenom čulu

Uz tvoje pjesme, često i na koncertima publika plače. Je li se i tebi dešavalo da tokom snimanja neke pjesme pustiš suzu?

I tokom snimanja, i tokom koncerata, i čak tokom pisanja neke od mojih pjesama, suze su odgovor da je nešto bolno lijepo i dirljivo i ako mene dotakne, onda sam potpuno siguran da će i druge uvesti u taj magični svijet iskrene darežljivosti i smjelosti ljubavi. Suze su lijek i uzdah koji se otme pri tom doživljenom čulu. On je pečat da radite svim srcem i bez greške.

Volim slobodu izražavanja u svakom domenu

Nedavno se desila saradnja sa bosanskohercegovačkim rokerom Almasom Smajlovićem. Kad će pjesma biti objavljena i kako se završila ta saradnja?

Mislim da divna pjesma sa Almasovog novog albuma, naš duet izlazi tokom oktobra, ako uspijemo snimiti i spot biće sjajno. Mi smo prijatelji i oduvijek volimo muziku koju stvaramo. Ovo je bila idealna prilika da udružimo snage i pošaljemo jednu snažnu poruku da ne treba odustati od sebe, od snova, želja i hrabrosti. Ta istrajnost je najjača moč koju čovjek može imati jer ljubav, od ljubavi smo satkani samo je trebamo probuditi u sebi cijelim svojim bićem.

Ne mogu a da ne pomenem pjesmu koju si snimio sa Helem Nejse. Pokazuješ da muzika nema granice i da se tvog glas koji je sinonim za sevdah slaže sa svim žanrovima. Jesi li uvijek raspoložen za saradnje i sa kim bi volio da ukrstiš glas?

Uvijek kada je to sjajno i kada mi se dopada, naravno da da. Volim slobodu izražavanja u svakom domenu, vizualnom, muzičkom, ljubavnom i životnom. Sa svima sa kojima želim, to ću i učiniti. Sve moje želje su realne i ostvarive. Radoholik sam i sva moja stremljenja su usmjerena na kvalitet i rad, konstantan rad koji brusi čovjeka na svim nivoima i čini od njega dragi kamen.

( Marija Vasić )