Čeka nas talas inflacije?

“Poslije oktobarske deflacije u iznosu 0,1 odsto, došlo je do povećanja inflacije u novembru i decembru. To je opasnost koja mora da se prati i država blagovremeno da reaguje"

190 pregleda16 komentar(a)
novac, euro, Foto: Shutterstock
08.01.2018. 07:29h

Čim su poskupjela dva infrastrukturna proizvoda - električna energija i gorivo, kao proizvodi koji ulaze u proizvodnju svih drugih, to će neminovno uticati na talas poskupljenja. Postoje neke računice da će to biti oko jedan odsto, ali mislim da sve to skupa može da vodi inflatornom talasu. Vlada, Centralna banka i drugi državni organi moraju voditi računa da se inflacija drži pod kontrolom“, rekao je u intervjuu za “Vijesti” dr Božo Mihailović, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorci i predsjednik Komisije za doktorske studije, a koji je i ovogodišnji dobitnik nagrade Oktoih.

Mihailović je upozorio na stopu inflacije, koja je prema posljednjim podacima, zavisno od metodologije računanja, između 2,3 i 2,9 odsto.

“Poslije oktobarske deflacije u iznosu 0,1 odsto, došlo je do povećanja inflacije u novembru i decembru. To je opasnost koja mora da se prati i država blagovremeno da reaguje”, istakao je Mihailović.

Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći ekonomski izazovi u 2018. godini?

Ima više ekonomskih izazova. To su problem nezaposlenosti, privredne strukture, javnog duga, deficita platnog bilansa i sive ekonomije. Nezaposlenost je centralni problem i dugoročni. Činjenica da imamo 52.000 nezaposlenih, među kojima najveći broj mladi ljudi, od kojih je visokoškolaca oko 10.000... Nezaposlenost nije samo kvantitativna, nego i kvalitativna, tako što postoji raskorak između ponude i tražnje na tržištu. Dosta je tih „papirnatih“ zanimanja, a malo zanatskih i to je posljedica dugoročne orijentacije slobode izbora, gdje se država nije miješala u određivanje kvota. Da bi se taj problem rješavao pored Vlade moraju se uključiti i druge institucije koje mogu uticati na kreiranje radnih mjesta. To su finansijske institucije, razne obrazovne institucije u cilju dokvalidfikacije ili prekvalifikacije radne snage i da se proglasi koncept cjeloživotnog učenja. Nezaposleni moraju shvatiti da od države ne mogu čekati posao, nego da sami učestvuju u njegovom kreiranju. Zvanično stopa nezaposlensti je prema posljednjim podacima 21,6 odsto.

Privredna struktura stvara bruto društveni proizvod u Crnoj Gori, a BDP je jedna veoma konglomeratska kategorija u kojoj ima svašta. Tu kategoriju priznaje EU, a i administracija učestvuje u njegovom stvaranju. Ja sam više za proizvodni princip i taj pristup. To je nešto na što se ne skreće pažnja. Mislim da nije prirodno i logično da crnogorska trgovina znatno više učestvuje u stvaranju BDP-a nego poljoprivreda ili industrija itd. Moramo, dakle, da mijenjamo privrednu strukturu i usmjeravamo je prema realnom sektoru. Znam da su prošla vremena velikih sistema, ali ipak mislim da Crna Gora mora mnogo više da forsira proizvodni (realni) sektor i da se vratimo na onu Marksovu maksimu da „bez proizvodnje nema potrošnje“. Treba forsirati zanatstvo, sitnu industriju, poljoprivredu, dakle sve ono što predstavlja materijalni proizvod, a ne nematerijalni proizvod i uslugu.

Kako gledate na dugoročni naslijeđeni problem deficita platnog bilansa?

Deficit platnog bilansa uslovljava deficit trgovinskog bilansa. Kao što je poznato, platni bilans se sastoji iz trgovinskog bilansa i sektora usluga. Najnoviji podaci pokazuju da je izvoz za 11 mjeseci 2017. godine 335 miliona, a uvoz 2,073 miliona eura, a da je pokrivenost izvoza uvozom 16,2 odsto. Činjenica je da je ta pokrivenost veća nego prošle godine (u 2016. je iznosila 15,6 odsto). Ohrabruje da je izvoz porastao za 14 odsto, međutim i uvoz je porastao 10 odsto.

Pozitivni trendovi su u poljoprivredi gdje je otkup porastao za 10 odsto, građevinarstvu gdje je rast prema raznim pokazateljima do 30 odsto. Međutim, i dalje je pristan pad industrije što je vrlo ozbiljno. Unutrašnja trgovina je porasla 5,5 odsto i to je posljedica onoga što je urađeno u turizmu ove godine. Sivu ekonomiju nikad niko nije izračunao. Radi se sve o procjenama, ocjenama, nagađanjima, ovakvim ili onakvim, ali mislim da je vrlo, vrlo prisutna. Posebno sada, nakon povećanja PDV-a, država će morati silno da se bori sa sivom ekonomijom.

Kako gledate na ovaj obeshrabrujući talas poskupljenja na početku 2018. koji premijer naziva zahvatanjem ili ulaganjem u budućnost?

Situacija je bila između čekića i nakovnja, rekao bih. S jedne strane veoma smo zaduženi i morao se tražiti neki “ventil” da se ne ide u dalje zaduživanje za javnu potrošnju. Mislim da je veoma dobro što su u 2017. operativni budžetski rashodi pokriveni operativnim budžetskm prihodima, i da su budžetski prihodi premašili plan. Konkretni podaci su da je i dalje u budžetu za prošlu godinu deficit od oko 120 miliona eura, ali i 170 miliona je uloženo u kapitalne izdatke. Ono što je moja poruka, je da se tekući izdaci mogu kretati do nivoa ili ispod nivoa tekućih prihoda… Mislim da je dobro što je stopa PDV-a ostala ista za životne namjernice da je bolje rješenje ovo kojem se Vlada sad okrenula nego da je išla na novo zaduživanje reda veličina oko 100 miliona eura.

Čini li Vam se da Vlada odgovorno gleda u budućnost imajući u vidu vrtoglav rast javnog duga koji će u 2018. i 2019. oboriti sve dosadašnje negativne rekorde, a što će jednog dana nesumnjivo pasti na teret generacija koje tek dolaze?

Vlada mora da odgovorno gleda u budućnost, a dugovi koji su sad značajni nastali su ranije. Od oko 2,5 milijardi dugova, milijardu su obveznice i one su najveći problem u strukturi dugova sa stanovništva vrijednosti i kamatnih stopa. Unutrašnji dug je 450 miliona eura. Veoma je dobro što se Vlada nije naročito zadužila prošle godine. Naredne dvije godine mora da se vrati više od 700 miliona eura. To Crna Gora ne može vrati iz svog društvenog proizvoda. Važno je da se dug ne povećava i da se obavi pametno restrukturiranje duga. Nova zaduživanja, ako je moguće, treba da budu povoljnija. Dug je danas opšte svjetska pojava i SAD su danas jedna od najzaduženijih zemalja svijeta.

Prije godinu, maltene, hirurški precizno predvidjeli ste da će, uz veći angažman, stopa privrednog rasta u 2017. biti oko četiri odsto što se prema posljednjim informacijama iz Vlade navodno i ostvaruje, a moguće da će ta stopa biti i premašena budući da je nakon devet mjeseci iznosila oko 4,5 odsto. Koliku stopu rasta ekonomije očekujete u 2018?

Ponoviću moju tezu da je poželjna stopa rasta pet odsto. Očekivanja su takva da će u ovoj godini biti oko četiri odsto. U dokumentu koji se zove: „Pravci razvoja Crne Gore od 2018. do 2021. godine” predviđeno je 2,8 odsto. Mislim da je to malo i da se mora nastojati da bude između tri i četiri odsto. Imamo resursa i mogućnosti da stopa rasta bude viša. Kao pojedinac teško mogu da procijenim u ovom trenutku, jer i MMF i Svjetska banka griješe i revidiraju svoje procjene, s vremena na vrijeme. U krajnjem stopa rasta ne zavisi samo od nas već i od eksternih faktora i gibanja koji će biti prisutni.

Rast prihoda od turizma dobar, ako su tačni podaci

Ne sjećam se da je posljednjih godina bilo koji ministar turizma priznao da je turistička sezona bila lošija u odnosu na prethodnu, već naprotiv, po pravilu, se „u plus beskonačnost“ saopštavaju impozantne brojke. Prošle godine je od turizma zarađeno milijardu eura. Profesore, ima li razloga za sumnju u zvaničnu statistiku o turističkom prometu u Crnoj Gori i prilivima po tom osnovu?

Moram da vjerujem statistici, ali upozoravam kao što sam i ranije da iz različitih državnih izvora dolaze različiti podaci o različitim kategorijama. Ti podaci Zavoda za statistiku, CBCG, Ministarstva finansija itd. se vrlo često mnogo razlikuju. Ponovo apelujem, da se ti podaci moraju usaglasiti. Što se tiče ove brojke ona je impozantna i ja joj vjerujem sve dok se ne pokaže da je drugačija.

Imate li ideju kako bi to mogli da istražimo?

Nemam ideju kako bismo mogli da istražimo. Morali bismo da vidimo metodologiju. Ako je to milijardu, to je veoma važno. Crna Gora ostvaruje od izvoza usluga više od 1,2-1,3 milijarde eura, a na uvoz usluga troši oko 400 miliona. Dakle, oko 700-800 miliona je pozitivan saldo usluga Crne Gore. Želim zaista od sveg srca, da nakon prihoda od milijadu eura i dva miliona turista, jer tim podacima vjerujem, u 2018. bude rast makar pet do sedam odsto veći nego lani.

Akcije A2A vratiti državi, dosta je bilo eksperimenata sa "strateškim partnerima"

Vlada još nije odlučila na koji način će otkupiti akcije A2A u EPCG i ta odluka bi trebalo da bude donijeta do 18. maja kada bi Italijanima trebalo da, prema Ugovoru, bude isplaćena prva rata. Istovremeno čini se da Vlada uporedo sa tim očekivanjem, mimo novog tendera, traži kupca za akcije A2A što otvara niz drugih pitanja, ali i bojazni da bi ovaj najvredniji resurs mogao dopasti u ruke ponovo nekom privilegovanom kupcu. Kako Vi gledate na sve to?

Ne smije se desiti da držva na bilo koji način ispusti EPCG jer je to žila kucavica, sa svim svojim potsistemima, koja tangira svakog građanina. I sada smo u situaciji da moramo dobro ekonomski otvoriti oči… Pratim razne izjave i stavove i mogu da vam kažem da su dosta glasni oni koji nijesu mnogo stručni, kao i uvijek. U Crnoj Gori se inače svako bolje razumije u tuđi posao, nego u svoj...

U ovom slučaju više ne bi smjelo biti eksperimenta i zalažem se kao ekonomista da u početku mora biti državno vlasništvo. Znam da je problematično naći u ovoj situaciji 250 miliona eura, ali jednostavno ona se moraju pronaći. Imamo vremena za kupce, ako ih traže. Dosta je bila eksperimenata u Crnoj Gori sa tzv. strateškim partnerima i ti su nestručni i nekorektni partneri uništili dosta naših preduzeća.