TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE
Može li što više o školi, a što manje o religiji
Odgledali smo dva čina drame u kojoj su dvije nacije dobijale glavnu ulogu, na smjenu, po petnaest godina. Treću sezonu takvog teatra nije bezbjedno otvarati ni na petnaest mjeseci
Zamalo se, i to baš na Međunarodni dan tolerancije, posvađah sa starom poznanicom. Djelimično zbog njene netolerantnosti, a više zbog toga što - prečesto za moje godine - dopuštam da mi se jezik pretvori u sablju.
Iznervirala se, kaže, što sam u intervjuu Monitoru izjavila da su prosvjeta, kultura i nauka sveto trojstvo crnogorske budućnosti.
- Đe ti živiš, nijesmo zbog toga išli na litije, niti je vlast zbog toga pala. Vidiš li da su htjeli svetinje da nam uzmu, ostalo je već opljačkano. A ti drviš o obrazovanju i kulturnom uzdizanju ka' da smo u Švajcarskoj - izbifla kao navijena, ja presjekoh s dvije-tri grke i - prekidoh vezu.
Neprijatni kraj razgovora ispeglale smo nakon dva dana, ali početak nijesmo. Zato što nije riječ samo o nerazumijevanju između dvije poznanice nego i dva dijela crnogorskog društva.
Nijesmo se ni zimus razumjele, čudila se što ne dolazim na litije iako sam izlazak na Ulicu podržala javno, kao i svaku pobunu protiv režima od 1990.
Pokušala sam tada da joj objasnim razliku između podrške borbi za promjenu vlasti i podrške ciljevima Srpske crkve u Crnoj Gori, ali nije me razumjela.
Kako bi i mogla, kad ni 14 godina poslije referenduma većina negdašnjih unionista ne umije ili neće da razumije da glas za obnovu državne nezavisnosti nije bio i glas za opstanak državne vlasti.
***
U jednom smo ipak saglasne. Tačno je, nažalost, da prosvjeta, kultura i nauka nijesu bile povod za obaranje režima. Ali jesu, i to na još veću žalost, uzrok našeg pada, odnosno trodecenijskog propadanja.
Neznanje, nekultura, zatucanost, primitivizam... - idealna su podloga za sijanje, uzgoj i jačanje podjela. Tehnika kalemljenja novih na stare unapređivana je sistemski i sistematski, inače ovakva vlast ne bi opstala ni tri godine a kamoli trideset.
Da je u školi blagovoremeno učena puna istorijska istina na osnovu pouzdanih izvora, a ne samo djelimična i to uglavnom na osnovu mitova, ne bi u Crnoj Gori i na početku trećeg milenijuma bilo ovoliko ostrašćenosti zbog vjere i još više mržnje zbog nacije.
Nema sad šanse da se obrazovanjem i kulturom pobijede poluistine i laži sa ovakvih društvenih mreža? Ima, i te kako. Oni koji su odmalena podsticani na sumnju i razmišljanje ne uzimaju zdravo za gotovo ni stavove svojih autoriteta - roditelja i nastavnika - a kamoli ko zna čijih vikipedija, portala i fejsbuk profila.
***
Umjesto badijavnih rasprava o srednjem vijeku, koji izaziva sukobe i među najboljim poznavaocima istorije, za generacije koje ne pamte devedesete bila bi poučnija istina o kraju prošlog.
A ona kaže da se 1988/89. nije dogodila nikakva antibirokratska revolucija, nego su fotelje komunista zauzeli - nacionalisti. Prepuni volje za moć, a ne ljubavi prema svom narodu.
Istina je i da depees, kao najmasovniji i najopasniji produkt tog talasa, nije stvoren da bi širio demokratiju nego da bi Crnu Goru uveo - u rat.
Ta partija nastala je na temelju davnašnjih podjela, a opstala je ovoliko dugo zahvaljujući njihovom jačanju i kreiranju novih. Nije bila usamljena u naopakoj misiji, ali njena krivica jeste najveća.
Početkom devedesetih mnogi su se odazvali njenom pozivu na mobu, ali samo je vlast imala infrastrukturu dovoljno moćnu za masovno širenje virusa podjela i mržnje. Ni djelića od te istine nema u crnogorskim udžbenicima.
***
Znam, đacima bi možda bilo smiješno da uče kako je ratna propaganda iz Titograda ubjeđivala Novljane da su na njih već pale stotine granata. Ili kako su Dubrovčani sami dizali u lagum stare dvorove i katedrale kako bi svijetu ogadili časnu i poštenu Crnu Goru...
Ništa zato, prestali bi da se smiju kad im se predoče posljedice tog rata. I za vazda bi zapamtili koliko forsiranje svoje nacije košta u mrtvima i raseljenima. Plus sprženi gradovi i uništena privreda, pa onda pljačka svega što je preteklo, uz šverc oružja, nafte, duvana, droge...
Nema tih lidera, ni iz vlasti ni iz opozicije, koji bi mogli da ih ubijede u gluposti slične ovim zaboravljenim. Ni u najkrupniju od svih laži u koju još vjeruje bar petina Crne Gore - da je rat za mir vođen zbog odbrane srpskog naroda, a ne za bogatstvo i moć koju ono donosi.
***
Nije kriv samo depees, manipulisali su masama i komunisti prije AB revolucije? Jesu, odmalena su svima usađivane floskule o jednom vođi i jednoj partiji, bez kojih nema puta u svijetlu budućnost. Ali nije usađivana mržnja prema svemu drugom i drugačijem, naročito ne prema tuđoj naciji ili vjeri.
Padao je nakon Berlinskog zida komunizam i u drugim zemljama, ali njihovi lideri i tzv. društvena elita iskoristili su tu istorijsku priliku za borbu protiv svih oblika jednoumlja, ne samo partijskog nego i nacionalnog i vjerskog.
Samoproglašene demokrate probudile su u Crnoj Gori ne samo podjele iz 1941-45. nego i produbile one iz 1918... Jačajući nerazumijevanje i podstičući mržnju stalnim reizborom omiljene nacije i crkve sve do 30. avgusta.
***
U međuvremenu, vlast je stanovništvu ispraznila i tanjire i džepove. U sadejstvu sa masovnim siromašenjem duha i ispiranjem mozga, to je bila dobitna kombinacija za jačanje podaničkog mentaliteta i ubijanje želje za pobunom.
Pod pobunom, naravno, podrazumijevam borbu za slobodu za sve, a ne samo za istomišljenike ili istovjerce ili pripadnike iste nacije...
Proživjeli smo, a ne samo odgledali dva čina te drame u kojoj su dvije nacije dobijale glavnu ulogu. Na smjenu, po petnaest godina.
Treću sezonu takvog nacionalnog teatra nije bezbjedno otvarati ni na petnaest mjeseci. Glumci i publika imali bi možda priliku da je prežive, ali Crna Gora - teško. U ovim granicama sigurno ne...
P. S. Je li se to meni čini ili nova vlast uporno nastavlja crkvenom stranputicom depeesa, samo u suprotnom smjeru? Ne žive ovdje isključivo pravoslavci, niti samo poštovaoci/vjernici jedne crkve. Pozivanje na hrišćansku tradiciju nije olakšavajuća okolnost, zbog toga što je skoro petina stanovnika vaspitavana na islamskoj, a mnogo više na ateističkoj i agnostičkoj. Dio te tradicije nijesu samo molitve i deset zapovijesti nego i negacija naučnih saznanja, kroz istoriju i danas. I nekih ljudskih prava, naročito dječjih, u čijem kršenju pomažu i roditelji uskraćujući im priliku da vjeru biraju nakon punoljetstva...
( Ratka Jovanović-Vukotić )