Kovačević: U vremenu lapsusa naša misija je da oblikujemo čovjeka u velikog

Crnogorski reditelj Jagoš Marković dobitnik je nagrade “Vasilije Ivanović Šćućkin”. U njegove ruke otišla je najvrijednija od nagrada koje se dodjeljuju svake godine povodom obilježavanja Dana Gradskog pozorišta, koje je juče održano u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici.

Osim Markovića, od glumaca su za umjetnička dostignuća u ovoj godini nagrađeni Emir Ćatović i Davor Dragojević, a od radnika pozorišta po posebnoj posvećenosti dobrom funkcionisanju Gradskog pozorišta istakli su se šef računovodstva Dušan Novaković i Predrag Vuković - montažer, tehničar tona i video operater.

Na manifestaciji kojoj su zbog situacije sa pandemijom koronavirusa prisustvovali samo članovi Gradskog pozorišta, mediji, te predstavnici lokalne vlasti - gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković i sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Ana Medigović. Obavljena je rekapitulacija godine, podsjećanje na sve ono što je Gradsko pozorište postiglo i pored teškog udarca koji je kulturi zadala pandemije, te najavljena naredna sezona.

Kultura je kao jedan od segmenata društveno-političkog života na ovim ex-Yu prostorima uvijek bila polje na koje se manje obraćala pažnja u odnosu na druga, a posebno je to bilo vidljivo u godini vladavine koronavirusa kada su brojne kulturne aktivnosti bile praktično onemogućene. Zato možda i ne čudi što je na ceremoniji obilježavanja Dana Gradskog pozorišta na momente između redova provejavao eho lokalne, pa i nacionalne politike.

Kao jedan takav trenutak, kao komentar na političke aktuelnosti i podjele koje su obilježile godinu može se čitati podsjećanje na predstavu Gradskog pozorišta “Tri praseta”.

“Tri praseta su dokaskala krijući se od korone sa namjerom da se pomire sa vukom, što je - znamo - nemoguće. Ali u pozorištu je sve moguće i to je dokazao mladi crnogorski reditelj Aleksandar Jovanović i mala, ali odabrana ekipa glumaca”, poručeno je sa bine, dok je na platnu prikazan dio iz predstave gdje glumci pjevaju obradu jugoslovenske himne “Hej, Sloveni” rađenu za ovo djelo.

Osim toga, funkcioneri Gradskog pozorišta i glumci više puta su podsjetili da su još uvijek podstanari u KIC-u koji decenijama čekaju na izgradnju svoje zgrade i poručili da će “tražiti mnogo toga”. I ove, kao i prošle godine, izrazili su nadu da će uskoro konačno dočekati izgradnju svog pozorišta.

“Proslavićemo, imamo razloga. Prvo: pretekli smo živi, a oni koji su imali koronu, pobijedili su je. Prvi i najvažniji razlog da nazdravimo. Drugi, radili smo i uradili ono što znamo da radimo: pravili smo predstave i festivale i kad se činilo da je to nemoguća misija. Jedan smo od rijetkih teatara u regionu koji je ostvario puni repertoarski plan. Istina, neki naslovi su promijenjeni, ali svaki plan mora da ima rezervnu opciju. Za mene, a čini mi se i za sve nas najljepši podatak je da smo scenu u jednom trenutku prepustili najmlađoj generaciji crnogorskog glumišta, studentima glume FDU na Cetinju”, poručio je u svom obraćanju direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica.

On se zahvalio svim proteklim upravama, glumcima, tehnici, administraciji, publici, organizacijama koje su podržale Gradsko pozorište, te osnivaču gradu Podgorici, očekujući još više razumijevanja i podrške, jer će im, kako je kazao, ubuduće tražiti sve i svašta.

Umjetnički direktor Dušan Kovačević takođe je počeo svoje emotivno obraćanje sa zahvaljivanjem, a zatim otkrio kako kad tako govori stalno ima tremu da ne napravi neki lapsus.

“Lapsus je strašna stvar u našim životima, može čovjek sve da uradi, ako napravi lapsus onda je gotov... Što nam govori taj lapsus? Govori kakvi smo mi zaista ljudi. Sve stvari velike koje napravimo s jedne strane, sve dobre stvari potire jedan mali lapsus... U vremenu lapsusa i u lapsus narodu mi imamo jako tešku i odgovornu misiju da oblikujemo čovjeka kao velikog, a ne kao lapsus čovjeka. Pogotovo je teška i više odgovorna funkcija i pozicija što moramo one najmlađe moramo oblikovati u prave velike ljude, a ne u lapsus ljude”, poručio je on.

I Kovačević je, poput Koprivice, poručio da neće odustati od toga da traže “sve i svašta”.

“Tražićemo mnogo, jer pozorište od antičke Grčke živi od mecena, ono nikad nije imalo dovoljno novca, ali na moju i sreću svih nas, uprava Glavnog grada na čelu sa dr Vukovićem ima veliki snezibilitet za kulturu i umjetnost i nadam se da će to i proširiti u budžetskom smislu u narednom periodu”, kazao je Kovačević.

Umjetnički direktor Gradskog pozorišta najavio je i repertoar za narednu sezonu uz obećanje da će nastaviti da oblikuju i uveseljavaju publiku.

“Nastavićemo sa ‘Snježnom kraljicom’ u januaru koja je već u procesu, veliki dječiji spektakl u režiji Jagoša Markovića. Nakon toga nas čeka Kokan Mladenović sa ‘I konje ubijaju, zar ne?’ sa jednim veoma jakim dramskim, edukativnim tekstom o borbi ljudi za goli opstanak, pod okriljem Velikog brata, kao velike mašinerije koja sve to nadzire i koordinira, u takvom vremenu živimo. Poslije toga, dugo očekivana ‘Zelena čoja Montenegra’ na ljeto će publika moći da vidi ako sve bude u redu. I predstava će biti i za našu publiku i za festivale. Nakon toga imamo koprodukciju ‘U raljama života’, vama dobro poznato djelo i na kraju, završićemo sezonu sa predstavom ‘Iza kulisa’, jer mislim da je publici to najinteresantnije, da gleda kako se jedna glumačka trupa sprema za predstavu. Mislim da će se tu posebno ansambl Gradskog pozorišta pokazati u najboljem svijetlu”, ocijenio je on.

Jagoš Marković nije lično prisustvovao ceremoniji, pa je umjesto njega nagradu “Vasilije Ivanović Šćućkin” preuzeo Emir Ćatović, a pročitano je pismo reditelja u kojem se zahvalio na priznanju.

“Vjerujući u bolje dane naše kuće, koja je jedina teatarska kuća za djecu u cijeloj Crnoj Gori ostajem trajno vezan i zahvalan za sve. Nadam se da se uskoro vidimo na premijeri naše ‘Snježne kraljice’, a i na otvaranju naše nove i jedine zgrade koju ja čekam sa vama više od 40 godina, a neki od nas i duže. Ostajete mi zdravo i da se u radosti i zdravlju uskoro vidimo. Živjelo pozorište kao prostor slobode i čarolije, kao prostor dubokog smisla i pravde”, navedeno je u njegovoj poruci.

Čovjekova nemogućnost da sjedi u četiri zida

Glumac Emir Ćatović je po preuzimanju nagrade pročitao pjesmu “Korak unazad”, zbog toga što, kako je kazao, na rođendan pozorišta nije moglo da se dopre do onih koji bi ga još više uljepšali.

“Pomislih kako me je uvjerila misao kako je svaki problem naše nacije, zemaljske nacije potekao iz čovjekove nemogućnosti da sjedi u četiri zida, sam sa sobom. Iz nemoći da ostane na izvoru gdje je misao bistra, pometenog i zamućenog uma, svakodnevnom distrakcijom muti i zagađuje rijeku u svima koji su bar jednom bili žedni. I samo su oni imuni i vješti otporni na ometanje. Ali kratko, toliko kratko dok se i u njima jakima ne pusti sopstveni otrov, misleći da će ga puštajući niz rijeku života usput negdje pokupiti čistijeg. Dok zemljotresi uznemiruju moje komšije i drugove, jedan mladi i pametan glas mi reče da je najgore kada se niska frekvencija zemljotresa podudari sa oscilacijom građevina. Tada nastaje haos. Pomislih da nam se to sada dešava, na individualnom planu... Šta tebe čovječe toliko muči, pa ne ostaješ na izvoru? Sad kada ne moraš svakog dana da trčiš glavom bez obzira. Ne vjerujem da ti toliko smeta što ne izlaziš u prirodu, da je toliko voliš, pa si je toliko željan više sad, nego prije par mjeseci. Ne vjerujem da se tvoj strah budi kao potreba za kofeinom, pa hrabrost tražiš u kafiću, a znaš da je to sada baš i pogrešno. Ne vjerujem da ti smetaju tvoji, ne viđaš ih tako puno ispunjeno višestrukom ljubavlju, već samo kad ti treba. Ne vjerujem da ti je sada sve pusto kao što su pozorišne biljetarnice. Ne vjerujem. Vjerujem da ti smeta korak nazad. Ti jesi ometen baš zato što ni za šta nisi istinski vezan. Vjerujem da ne poštuješ sebe, pa onda nećeš ni druge”, dio je njegove pjesme.

( Stefan Strugar )