STAV
Neka bude borba neprestana
Indeks rodne ravnopravnosti za Crnu Goru prvi put je izračunat za 2019. godinu i iznosi 55, dok srednja vrijednost za zemlje EU iznosi 67,4. On je pokazatelj ravnopravnosti u oblastima znanja, rada, moći, novca, zdravlja i vremena. Najveće razlike su u domenu novca
"...Dovde, a dalje ne! Ja neću da budem đubrivo kulture, na kojem će ižđikati licemjerna civilizacija gornjih deset hiljada porodica, ja hoću da budem nosilja kulture, da živim i radim za takav poredak, koji će svima donijeti slobodu, blagostanje, prosvjetu i sreću...“ (Klara Cetkin)
Međunarodni dan žena, ustanovljen na Prvoj međunarodnoj konferenciji žena u Kopenhagenu 1910. godine, prvi put je obilježen 1911. u Austriji, Njemačkoj, Danskoj i Švajcarskoj. Na zapadu se prestao obilježavati u prvoj polovini 20. vijeka, jer su ga povezivali sa komunizmom, da bi novu afirmaciju dobio kroz socijalne i feminističke pokrete 1960-ih i 1970-ih, kao dan borbe za ravnopravnost i ženska ljudska prava. Godinu 1975. Ujedinjene nacije su proglasile Međunarodnom godinom žene, a 1977. godine Generalna skupština UN je 8. mart proglasila Danom ženskih prava i međunarodnog mira.
Ravnopravnost žena i muškaraca jedna je od temeljnih vrijednosti Evropske unije, sadržanih u Ugovoru iz Rima 1957, ali sva ženska ljudska prava i dalje nijesu stvarnost. Žene su nedovoljno zastupljene na položajima na kojima se donose odluke i, na nivou cijele EU, u prosjeku zarađuju 16 odsto manje nego muškarci. Cilj EU je da pomogne ženama da na radnom mjestu dobiju iste mogućnosti kao muškarci, te da i njima i muškarcima pomogne da postignu što bolju ravnotežu između posla i drugih područja života. Eliminisanje nasilja nad ženama, odnosno sprovođenje Istanbulske konvencije iz 2011. godine, obaveza je svih država potpisnica, među kojima je i Crna Gora.
Indeks rodne ravnopravnosti za Crnu Goru prvi put je izračunat za 2019. godinu i iznosi 55, dok srednja vrijednost za zemlje EU iznosi 67,4. On je pokazatelj ravnopravnosti u oblastima znanja, rada, moći, novca, zdravlja i vremena. Najveće razlike su u domenu novca, CG 60 - EU 80, i moći, CG 35 - EU 52, dok je u domenu zdravlja CG 87 - EU 88 (UNDP).
Crnogorske žene su višestruko diskriminisane na tržištu rada, a zaposlene zarađuju 13,9 odsto manje od muškaraca (iz Vladinog dokumenta). Na mjestima odlučivanja ih je mali procenat u odnosu na muškarce. Primjera radi, prema Monstatu, u školskoj 2019/2020. godini, u osnovnim školama žene su činile 79 odsto nastavnog kadra, a direktorki škola bilo je 37,6 odsto. U srednjim školama 68,2 odsto profesorskog kadra bile su žene, a samo 30 odsto njih je bilo na čelu tih ustanova. Jedino u predškolskim ustanovama zauzimale su više direktorskih mjesta nego njihove kolege. U istoj školskoj godini, među upisanima na prvu godinu studija, specijalističke i magistarske studije, broj žena je bio znatno veći u odnosu na broj muškaraca, i više ih je magistriralo.
U crnogorskim privatnim preduzećima žene trpe razne oblike diskriminacije, gdje se posebno ističe uskraćivanje prava na majčinstvo, neplaćeni prekovremeni sati, ugovori mjesec po mjesec bez uplaćenih doprinosa, uskraćeno pravo na bolovanje, mobing i mnogo drugih poniženja. U trgovinskoj djelatnosti čak nemaju ni organizovan sindikat. Državne i lokalne ustanove, takođe, znaju da budu nemilosrdne u povredi radnih prava žena.
Pandemija izazvana korona virusom mogla bi srušiti ravnopravnost žena, ostvarenu u proteklih 25 godina, objavile su UN Žene, organizacija UN za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena. Žene uzimaju neplaćena odsustva ili napuštaju posao da bi brinule o porodici, a više kućnih poslova poništilo je napredak u rodnoj ravnopravnosti. Do kraja novembra 2020. u Crnoj Gori nezaposlenost žena je porasla za 33 odsto, dok je nasilje nad ženama, koje je uvijek bilo veoma izraženo, poraslo za 25 odsto (vijesti.me).
Sto deset godina nakon prvog obilježavanja Međunarodnog dana žena, teško je shvatiti da su ideali Olimp de Guž, Klare Cetkin, Roze Luksemburg, Augusta Bebela, Simon de Bovoar i njihovih saboraca/kinja i sapatnika/ica kroz prethodne vjekove i kasnije, samo djelimično ostvareni. Imamo povelje, deklaracije i druga međunarodna dokumenta, ali samo žene, hrabre, istrajne, složne i solidarne, mogu privoljeti vlade svojih država i sve činioce u društvu da se ponašaju u skladu sa tim dokumentima. Neka bude borba neprestana!
( Milojka P. Perović )