Medijski zajednički sadržalac

Nevjerovatne su podudarnosti javnog izražaja, spinova, laži, huškanja i kiča koje se plasiraju iz medijskih centara pod kontrolom aktuelnih vlasti u Srbiji, onih pod kontrolom bivše vlasti u Crnoj Gori, ali i onih bliskih djelovima aktuelne vlasti. Jasno su uočljivi gotovo isti narativi, metode spinovanja, tendenciozni naslovi koji ne odgovaraju tekstu, angažovanje kolumnista, dužnika, „analitičara“ i krajnji, sinhronizovani medijski proizvod koji se plasira javnosti. Lako je zaključiti da je ova medijska matrica nastala pod istim kišobranom, „školovana“ u istoj školi i na kraju diplomirala na srodnim temama. Takođe, krajnji ciljevi i aktivnosti: opšta kontaminacija javne scene, povećanje zazora i jačanje religijskih i nacionalnih distanci (pogotovo između Crnogoraca i Srba), targetiranje pojedinaca, puštanje lažnih probnih balona i ogromno plasiranje neprovjerenih informacija i iskrivljenih „istina“, gotovo da su identični i kod ovih u Srbiji i kod ovih u Crnoj Gori. Politički produkti ovih centara iz čijih usta se takođe sve ovo plasira, takođe neodoljivo i marionetski podsjećaju jedni na druge. Stoga se ne možemo čuditi što i mi danas imamo naše vuline, đuke, bakarece, orliće i palme. Dovoljno za makar jednog Kesića u Crnoj Gori.

Fluktuacija onih koje ove medijske strukture podržavaju zavisi od političkih mentora koji vladaju, ali i od finansijskih centara koji su opet u raznim aranžmanima sa političarima. Političke promjene, promjene unutar struktura vlasti, kao i onaj javni odnos (ne zaboravljajući da postoji i onaj van očiju javnosti) između Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića predodređuju nove targete, nove medijske žrtve, dok matrica i ciljevi ostaju isti. Zato imamo situaciju da pojedine televizije, portali i štampani mediji sa sjedištem u Srbiji čas glorifikuju određene političke strukture u Crnoj Gori do stepena neukusa, a onda te iste političke grupacije padaju u njihovu nemilost postajući proračunata meta. U daljim djelovanjima odmah se primijeti i tzv. glajhšaltung gdje dolazi do izjednačavanja narativa i žestine napada unutar srodnih medija, što jasno upućuje da se kontroling i aktivnosti koordiniraju iz istog centra. Onda slijedi sinhronizovani medijski blickrig koji munjevito širi i ponavlja laži i iznenađujuće „istine“.

Ako ovome dodamo i sekvence iz Le Bonove „Psihologije gomile“ koje se baziraju na manipulaciji „pretjeranim osjećanjima“ širih narodnih masa - lako je prepoznati uzor i zaključiti da značajnim dijelom balkanske medijske scene dominira gebelsovska doktrina. Premda je nemoguće izjednačavati ili porediti domete sa onom originalnom Gebelsovom, ipak valja naglasiti opasnosti i ove kopirane doktrine.

Iako su okolnosti dešavanja, širi regionalni i evropski kontekst, uloga Crne Gore i Srbije u međunarodnim okvirima, sasvim drugačije, zbog neizgrađenih institucija i autoritarnih pojedinaca, posljedice na relativnu (ne)stabilnost ogledanu u stalnim tenzijama i međusobnom nepovjerenju mogu biti i već jesu loše.

Siguran sam da u Crnoj Gori neće doći do sukoba, iako ima psihopata koji razmišljaju u tom pravcu!!! Ogromna je i dominantna većina građana koja to ne želi i prepoznaje laži i manpulacije. No ipak, ovakvo medijsko ludilo i te kako, svakodnevno, u talasima uvija društveno političku scenu kod nas, proizvodi strahove i nesigurnost kod građana koliko god oni bili prosvijećeni i dobro percipirali političku scenu i blokira ekonomski, društveni i kulturološki razvoj države.

Upravo me je nedavni događaj ponukao da napišem nešto o ovome. Naime, na jednoj proslavi obraća mi se dragi i veoma uspješan iseljenik, koji je mnogo pomagao u Crnoj Gori, riječima: „Ovi tvoji prijatelji iz vlasti hoće da nam oduzmu državljanstvo!“. Trebalo mi je vremena da mu objasnim da je to NEISTINA, ali sam vidio da moć propagande i da sintagma „sto puta ponovljena laž postaje istina“ i te kako djeluje i na relativno dobro informisane ljude. Iste večeri, za susjednim stolom sa puno zajedničkih prijatelja i praktično spojeni sa ovim prvim, obraća mi se prijatelj (sa uslovno rečeno „druge strane“) riječima: „Ovi tvoji prijatelji iz vlasti ne osudiše ništa sem Srebrenice i proglasiše moj narod genocidnim“. Uspio sam brzo da nađem tekst Rezolucije, da iščitamo zajedno riječ po riječ, da bih mu pokazao da je to NEISTINA. Nasuprot, upravo se Rezolucijom i amandmanima osuđuju SVI zločini i skida kolektivna krivica sa srpskog naroda, jer niti srpski niti bilo koji drugi narod nije genocidan! Genocidni su pojedinci i kreatori politika, a ovakvim se koracima postiže veća multietnička kohezija, razbijaju generalizacija, kolektivizacija i predrasude koje dave balkanski prostor, kako bi ova pitanja konačno stavila ad acta. Ova dva primjera, simbolično odigrana za istim „crnogorskim stolom“, pravi su primjer uticaja otrovnih strelica značajnih djelova medijske scene, ali i pokazatelj da smo veoma blizu rješenja, svi ZAJEDNO za jednim stolom dijeleći sudbine jedni drugih.

Promjenama na izborima 30. avgusta Crna Gora je doživjela političku nultu tačku koja otvara vrata slobodi, suštinskoj tranziciji i demokratizaciji društva. Međutim, dok šovinističko-šumarski i korumpirani dio DPS-a zajedno sa šovinističkim i retrogradnim dijelom „Za budućnost Crne Gore“ ne budu zajedno u opoziciji, Crna Gora neće dotaći civilizacijsku i emancipatorsku nultu tačku. Sa njima u opoziciji značajno će se i smanjiti uticaj ovih medijskih toksikatora. Zbog toga su važne dalje političke promjene, koje moraju biti periodična demokratska konstanta, ali i značajne transformacije unutar DPS-a i DF-a, kako bi njihova nazadna krila postala dio fusnota neke buduće političke scene. Nadam se veoma brzo!

Autor je privrednik i bivši poslanik

( Emin Duraković )