Zagarčanin: U borbi za očuvanje kulturnih dobara CG prvo spriječiti tajkune i građevinsku mafiju

Tajkunska bahatost, nepostojanje mladog kadra, te popuštanje pod pritiscima moćnika koji vjeruju “da svako ima svoju cijenu” najveći su problemi s kojima se bori kulturno blago Crne Gore, kazao je “Vijestima” novoimenovani direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara, arheolog Mladen Zagarčanin.

Stoga, neophodno je spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, smatra Zagarčanin, i dodaje da će to biti jedan od njegovih primarnih ciljeva kao direktora Uprave, a zatim i pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobra, hitno stavljanje pod zaštitu lokaliteta kojima prijeti ugroženost, zaštita antifašističkih stratišta, podizanje spomen-ploče/a nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili, “jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti”, objasnio je Zagarčanin u razgovoru za “Vijesti”.

Zagarčanin je rođen 1971. godine. Završio je arheologiju na Filozofskom fakultetu 1999. godine, a 2008. i postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu upisuje doktorske studije 2009. godine, ali zbog nemogućnosti da plati školarinu nije uspio da odbrani doktorsku tezu.

U Zavičajnom muzeju u Baru radi od 1999, a od 2000. je zaposlen kao kustos (Dvorac kralja Nikole i Stari grad Bar). Od novembra 2020. je upravnik Zavičajnog muzeja. Zagarčanin je dobio nagradu Karavađo 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji, kao i priznanja Ruske akademije nauka i umjetnosti za doprinos u oblasti nauke 2015. i priznanja Francuske pomorske akademije za izložbu “DAG – vijek pod morem” iste godine.

Objavio je veliki broj naučnih publikacija, učestvovao u brojnim projektima i naučnim skupovima, bio je rukovodilac mnogih arheoloških istraživanja, konzervatorskih radova, a organizovao je i veći broj izložbi...

Koji će biti Vaši prvi koraci kao novog direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a s obzirom na Vaše dosadašnje poznavanje rada ove ustanove; možete li već najaviti primarne ciljeve?

Prvo i osnovno je da upoznam nove kolege, da im kažem da računam na svakoga ko hoće da radi i da samo zajednički možemo uraditi nešto na očuvanju kulturnih dobara Crne Gore.

Drugo, želim da poručim svima da Uprava nije i neće biti uslužna djelatnost nikome, da se zakon, ovakakav kakav je (a mora biti bolji), mora poštovati. Mnogo se toga lošeg nagomilalo i trebaće izvjesno vrijeme da se naprave prioriteti i postave određene stvari na noge.

Znamo šta se radilo u Boki, na području koje je pod zaštitom UNESCO-a. Znamo za Mamulu, jedan izuzetan fortifikacioni sklop iz vremena austrougarske okupacije i ujedno veliko stratište crnogorskih rodoljuba, i još puno, puno toga istorijski vrijednog, a znamo i za to da se danas od Mamule pravi kockarnica.

Da ne pominjem Perast i hotelsko turističke bravure na najljepšim baroknim objektima. Naravno, mnogo je drugih slučajeva u Boki o kojima ovdje nemam prostora da govorim. Mora se naći zajednički jezik s crkvom, koja je zakonski imalac velikog broja nepokretnog kulturnog dobra, jer je u prošlosti bilo mnogo nesuglasica koje nijesu išle u prilog očuvanju baštine.

Ako ste do samo prije par godina imali gotov projekat koji je bivša vlast gurala zajedno s određenim ljudima iz Uprave i vlasti, i zajedno s nekom španskom firmom “Paradores”, a to je da se od Starog grada Bara napravi hotel s pet zvjezdica, s bazenima i velnesom, da se Žabljak Crnojevića, jedna od najvećih crnogorskih svetinja pretvori takođe u hotel, i treći Mamula koju sam pomenuo i koja se ostvaruje, onda možete da zamislite dokle je išla tajkunska bahatost, i dodvoravanje njegovom veličanstvu novcu.

O Ulcinju ne smijem ni da mislim, tamo se bedemi ruše zbog divlje gradnje. Gdje se to u Evropi urušavaju bedemi, pa makar bili i obične tvrđave, a ne ilirsko-helenistički gradovi? Spriječiti tajkune i građevinsku mafiju da ne ulaze u posjede kulturnog dobra Crne Gore, to je osnovno.

Koje probleme prepoznajete kao goruće kada je riječ o zaštiti kulturnih dobara? Kako se s njima nosilo prethodno rukovodstvo Uprave?

Prvo je nepostojanje mladog kadra. Čini se da nekome nije odgovaralo da se u Crnoj Gori napravi ozbiljna katedra za istoriju umjetnosti i arheologiju i da se školuju kvalitetne arhitekte konzervatori, jer bi se samim tim povećao broj onih koji bi se pobunili protiv nepočinstava koja su nam se dešavala.

Zato imamo fakultete za hotelijerstvo i menadžment na svakom koraku. Ponavljam, a kazao sam maloprije, najveći problem je popuštanje pod pritiscima jer određeni broj ljudi, koji su moćni, imaju devizu “da svako ima svoju cijenu”. Ne bih baš rekao da je tako.

Što se tiče rada mojih kolega na čelu Uprave u prošlosti, o tome sam već kazao u prošlom pitanju. Ne bih imenovao nikoga, ali vlast je te ljude gurala mnogo puta u ono u šta ni oni sigurno nijesu vjerovali.

Treba napraviti globalnu sliku stanja naše baštine, obratiti pažnju na sjeverni dio Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti kojima prijeti ugroženost budu stavljeni pod hitnu prethodnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama ma koje vjere bili jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti.

Kazali ste da Vas za obavljanje ove funkcije motiviše „sve ono što ste gledali dvadeset godina kao arhelolog, sva nepočinstva koja su rađena”. Kako planirate da promijenite dosadašnju (ne)brigu o kulturnom blagu Crne Gore?

Tu nebrigu je nemoguće promijeniti odjednom. Bilo bi sumanuto i pomisliti da ću moći sve da učinim što mi je u glavi. Prvo i osnovno je da stvari treba postaviti na prave noge, što će biti možda i najrealnije u ovom trenutku.

Crna Gora je duboko podijeljena zemlja i naravno da će biti opstrukcija sa svih strana. U ovakvom galimatijasu, gdje narod ne shvata da je patriotizam krov koji prokišnjava na Dvorcu kralja Nikole u Baru, palati Bujović u Perastu i na još mnogo mnogo mjesta. U situaciji dok je Duklja, kao najznačajniji arheološki lokalitet u našoj zemlji, totalno nevalorizovana i zapostavljena, da je ogroman dio u privatnim rukama, u toj situaciji totalne neposvećenosti najznačajnijem nešto se mora uraditi u budućnosti.

Stari grad Bar se bukvalno raspada, ulcinjski bedemi se ruše, Svač propada... U takvoj stvarnosti treba praviti strategiju održivosti i edukovati mlade ljude jer kadra nemamo. To nam je jedan od najvećih problema. Bolje organizovati rad regionalnog odjeljenja u Boki i osmisliti kako bolje da zaživi i odjeljenje u Mojkovcu.

”Vijestima” ste jednom prilikom kazali: “Dok se zakon ne promijeni – sve je nemoguće. Mi smo, odnosno – oni su, u posljednjih trideset godina uništili toliko kulturnog nasljeđa koliko cijela Evropa nije uništila od Prvog svjetskog rata, a bavimo se nekim podjelama”. Da li ćete inicirati izmjene i dopune Zakona o zaštiti kulturnih dobara i na koji način?

Zakon mora da se prilagodi crnogorskim potrebama, jer se čini da smo određene djelove zakona prepisali iz velikih sistema u okruženju. Mora se dati više prostora lokalnim muzejima da prate stanje nepokretnih kulturnih dobara jer ako se ne stvori određena regionalizacija u smislu praćenja stanja na terenu, ostaćemo bez ijednog potencijalnog arheološkog nalazišta u Crnoj Gori. Naravno da ću inicirati s kolegama da se određeni djelovi zakona promijene, a da se ono što je dobro, a ima ga dosta, ostavi ili još poboljša. Mora biti više revizija, više inspekcija, više ljudi na terenu, a za to nam, ponavljam, trebaju mladi i školovani ljudi, neindoktrinirani mržnjom i podjelama.

Treba obratiti pažnju na sjever Crne Gore i pomoći gradovima da sačuvaju spomenike, da oni lokaliteti koji su ugroženi budu stavljeni pod hitnu zaštitu. Zaštititi antifašistička stratišta, podići spomen-ploče nevino stradalim žrtvama, ma koje vjere bili, jer nam to obezbjeđuje suživot i mir naše djece u budućnosti

Znate li kakav tim ljudi Vas čeka u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i da li ćete, u saradnji s njima, biti sposobni za veće promjene i poduhvate na ovom polju?

Mislim da sam na ovo pitanje odgovorio na početku, ali ne mari, da ponovim: Tamo gdje idem ima dosta sposobnih, radnih i dobrih ljudi na koje računam, ali nam predstoji upoznavanje i veliki rad. Svako ko hoće da radi, imaće tu mogućnost, u suprotnom – nešto ćemo morati da mijenjamo.

U Baru uskoro Arheološki muzej

Kakvo stanje ostavljate u Zavičajnom muzeju u Starom gradu Bar? Šta ste tamo promijenili tokom svog angažmana?

Ja sam u Zavičajnom muzeju radio 21 godinu i teško bi bilo da Vam ukratko kažem šta se sve promijenilo tokom mog angažmana. Da ne budem lažno skroman – mnogo toga, rekao bih.

Na polju arheologije i istraživanja Starog grada Bara organizovao sam projekat koji je trajao deset godina i koji je involvirao najbolje evropske univerzitete i za to dobio nagradu “Caravaggio” 2014. godine za doprinos italijansko-crnogorskoj kulturnoj saradnji.

Organizovao sam i prva podvodna istraživanja u Crnoj Gori, radio na mnogo arheoloških projekata... Posljednjih godina sam se posvetio Starom gradu Baru, a cilj mi je bio da organizujem konzervatorsko-restauratorske projekte, prvenstveno restauraciju crkve Svete Katarine, jedne predivne gotičke kapele, i u tome sam uspio.

Naravno, uz moje kolege s kojima sam dijelio nebrigu opštinskih vlasti da grad iskorišćavaju samo onda kada treba politički da se promovišu u njemu.

Angažovao sam se na završetku „Arhiepiskopske palate“, da bih obezbijedio prostor za Arheološki muzej, koji će, ja se nadam, biti veoma brzo realizovan.

Tokom prošle i ove godine spasili smo otomansko groblje iz 18–19. vijeka, koje je počelo da se urušava, usljed seizmičkih potresa, pronašli džamiju, istakli značaj očuvanja otomanskog kulturnog nasljeđa koje je zapostavljeno, otkopali otomansku tvrđavu Tabiju (Haj ili Golo brdo) izviše Sutomora, započeli proces organizovanja sanacije Dvorca kralja Nikole, napisao sam i dosta naučnih radova koje možete da vidite na Academia.edu (svi su u pdf formatu) i uradio još mnogo toga...

( Jelena Kontić )