KOSMOS ISPOD SAČA

Prolazi li nam Budućnost?

Budućnost mora da ima budućnost. Previše znači da bi bila otpisana kao prošlost

13459 pregleda19 komentar(a)
Foto: Savo Prelević

Britanska škola advertajzinga podrazumijeva da se stanje u društvu najbolje ocjenjuje kroz radio reklame i džinglove. Za produkciju radio reklame potrebno je najmanje novca, a fokus je na ideji. Kreativnost se najbolje i najteže ispolji na radiju. Reklamom slušaocu prekidate muziku, zabavu. Zato mora da bude zanimljiva dovoljno da je ljudi u startu ne ispsuju i ne promijene stanicu. Mora svaka radio reklama da ima i udicu i mamac.

Sav humor, mentaliltet, talenat i kreativnost naroda stane u jednu radio reklamu. Ako poslušamo naše, uvidjećemo ogromnu aljkavost, neosnovanu samouvjerenost i promašen humor. Nerijetko su nevezane za proizvod. Insistiranje na dopadljivosti proizvede kontraefekat. Promašaj, aut, kič.

Dokaz da je moguće u Crnoj Gori proizvesti nešto dobro, savremeno, slušljivo i kvalitetno, bila je pojava benda Go Future i albuma “Loops in fabula“. Svijetla tačka koja odjekne i pokaže da se može. Go Future, kako to dobro zvuči! I kao naziv i kao album.

Tek kako Budućnost kao ime dobro zvuči. Ima najveći potencijal, u startu. Savršeno igra to ime, ima potencijala. Ali kad Budućnost gubi, ljudi se osjećaju duplo lošije. Jer se poistovjete, ne samo sa timom, već svoju budućnost percipiraju kroz ime kluba. Budućnost je oduvijek bila simbol savremene Podgorice. Nekad je stadion pod Goricom bio centar zbivanja. BK, gimnazija, DC, i stadion koji je na liniji Hotel Crna Gora - crkva Svetog Đorđa. Sa sve Lotto butikom i jednom funkcionalnom stranom stadion je bio centrala sve dok mu Delta City nije preuzela moć i postala novi centar grada.

Nekad se čini da igrači konstantno igraju kao da je extra time. Demotivisani, skoro pa negledljivi, slično radio reklamama koje su neslušljive. Ali ipak, kao što reče momak u kafiću dok je žvakao nervozno plastičnu espreso-kašičicu: “Moram gledat“. Ništa drugo nije rekao, a sve je rekao. Gleda se sa mukom, a ne može da se ne gleda.

Jer, Budućnost mora da ima budućnost. Previše znači da bi bila otpisana kao prošlost. Ima timova u Italiji koji iz serije A završe ko zna gdje, a navijači ih isprate, dolaze, bodre, jer nema predaje. Posebna podrška potrebna je u vrijeme pandemije. Kreativnost mora da ispliva i nema izgovora da nema para i načina. Navijači ako vole svoj klub i ako im je stalo, neće nakon poraza polomiti pet drvenih klupa po gradu, neće kivno prekrečiti postojeći grafit, nego će smisliti i napraviti grafit da dignu u vis klub, opet. Ako ima budućnosti uopšte.