„Ako se ne borimo, izgubile smo“

Talibanske vlasti se uzdržavaju od otvorenog nasilja, ali ih protesti čine nervoznim. Već su žestoko srezali prava žena, ali neke aktivistkinje ne žele da odustanu

6532 pregleda5 komentar(a)
Protest aktivistkinja ispred predsjedničke palate u Kabulu (ilustracija), Foto: Reuters

Od sada su demonstracije u Avganistanu zabranjene iz bezbjednosnih razloga, navodi se u prvom saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova nakon formiranja talibanske vlade. Svako javno okupljanje mora se prijaviti, a „kršenje pravila biće strogo kažnjavano“.

Čini se da je ta zabrana posebno upućena ženama, aktivistkinjama koje protestuju od početka septembra.

„Nastavićemo da demonstriramo za svoja prava, čak i ako nemamo odobrenje za proteste“, najavila je aktivistkinja iz Kabula Mahbobe Nasrin Dokt. „Ministarstvo unutrašnjih poslova još nije započelo s radom. Kome da uopšte prijavimo protest? Takođe je očito da nam neće dati dozvolu čim vide koja je svrha našeg okupljanja“, kaže ona za DW.

Nasrin Dokt organizuje demonstracije u glavnom gradu Avganistana protiv novih vladara od početka septembra. Tako je bilo i prošle srijede, kada je privedena. „Unijeli su moje podatke u sistem i upozorili me da više ne organiziram demonstracije. Ali, to me neće zastrašiti. Ako se ne borimo, izgubile smo.“

Avganistanske žene plaše se represalija. Tokom vladavine od 1996. do 2001. godine, talibani su isključili žene iz javnog života i obrazovanja. Nakon što su se u avgustu vratili na vlast, odmah su ukinuli Ministarstvo žena.

Njihova nova vlada sastoji se samo od muškaraca, talibana i gotovo isključivo od mula. Čak i u Ministarstvu obrazovanja, kvalifikovanih žena nema. Samo muški docenti i studenti su odlučivali o uspostavi predavanja, izjavila je jedna docentkinja agenciji AFP krajem avgusta.

„Sport ženama nije potreban“

Talibani su najavili da će razviti „razuman islamski nastavni plan u skladu s islamskim, nacionalnim i istorijskim vrijednostima“. Zabranjeno je fizičko vaspitanje za žene i djevojčice.

U intervjuu za australijski SBS News, zamjenik predsjednika talibanske Komisije za kulturu Ahmadulah Vasik izjavio je da ženski sport nije „prikladan“ niti „neophodan“. Vasik je tvrdio da, na primjer, u kriketu postoji rizik da se lice ili telo žena može vidjeti nepokriveno.

„Njihove vrijednosti nisu naše vrijednosti“, kaže Basira Taheri iz Herata na zapadu Avganistana. „Talibanski borci cijeli su život bili na nekom udaljenom mestu, daleko od civilizacije i samo su naučili da se bore. Jedva znaju da čitaju ili pišu. Mnogi od njih nemaju pojma o životu u gradu. Avganistansko se društvo promijenilo u posljednjih 20 godina. Nećemo dopustiti da nam talibani oduzmu prava“, kaže ona za DW.

Basira organizuje demonstracije za prava žena u Heratu. Kad je prošlog utorka prisustvovala jednom protestu, povrijedili su je talibanski razbojnici. Imala je sreću da je nije pogodio metak. „Bilo je to mirno okupljanje. Nekoliko je žena održalo kratke govore. Talibani su stajali nasuprot nas s oružjem u ruci i gledali nas. Odjednom su počeli da pucaju, prvo u vazduh, zatim na nas. Znam da je bilo nekoliko žena koje su ozbiljno povrijeđene.“

Brutalni obračun s novinarima

Čini se da otpor žena čini talibane nervoznim. Novinari, koji izvještavaju o demonstraijama, bivaju surovo pretučeni. Dvojica novinara poznatog dnevnog lista Etilatrus uhapšena su i satima teško maltretirana. Na društvenim mrežama mogu se vidjeti šokantne slike njihovih išibanih tijela.

„Ovo je samo mali dio onoga što su talibani učinili novinarima“, kaže izdavač Saki Darjabai. Jedan video pokazuje kako jedan novinar više nije u stanju da hoda sam, a na drugom se vidi novinar koji doduše stoji na nogama, ali jedva može da govori.

„Potrebne su nam podrška i solidarnost svjetske zajednice“, kaže aktivistkinja iz Kabula koja ne želi da joj se pominje ime. Ne vjeruje da se avganistanske žene mogu brzo organizovati protiv talibana. Šok nakon preuzimanja vlasti i dalje je dubok. Pored toga, talibani ometaju telefonske i internet veze.

„Talibani žele da ih međunarodna zajednica prizna. Ali međunarodna zajednica mora se zauzeti za nas i naša prava. Pod pritiskom spolja oni će popustiti“, uvjerena je ta aktivistkinja.