Trideset jedna

Trideset jedna godina. Toliko je prošlo otkako je izašao prvi broj Monitora. Osnovan da bude svetionik u jednom mračnom vremenu: ratova, mržnje, pljački, progona neistomišljenika i siromaštva, opstao je toliko dugo zato jer je to i bio. Jer su oni koji su željeli zrno normalnosti i bolji život znali da nijesu sami.

Opstao je i uprkos političkim predvodnicima, i politikama mržnje, koji su htjeli da ga ućutkaju. I nadživio ih. U avgustu prošle godine, Demokratska partija socijalista prvi put je, nakon 30 godina, izgubila vlast na državnim izborima. Ipak, vremena su ostala mračna. Ili, što bi rekao predsjednik Đukanović o Izvještaju EK o napretku za ovu godinu - „depresivna slika koju moramo mijenjati“. Od te slike, depresivnije je samo to što je on predsjednik. Države i partije. I što su ladice tužilaštva, uprkos smjeni vlasti, i dalje pune afera u kojima se njegovo ime spominje. Nova vlast ima preča posla od oslobađanja institucija od političkog uticaja.

Već je bajata vijest da se od lani nije mnogo toga promijenilo. Desila se tek smjena uhljebljenih. Neki drugi „njihovi“ vladaju. I nije samo to isto. Kao i početkom devedesetih, kad je osnivan Monitor, i ovog se oktobra, trideset jednu godinu kasnije, prebrajamo po krvnim zrncima. I dijelimo na naše i njihove. I ničije. Jer nas dijele. Političke vođe. Koje opet imaju svoje crkve, svoje žrtve i spomenike, svoje heroje. I opet, baš kao i devedesetih, onemogućavaju da ovo društvo bude društvo jednakih.

Isto je i ovo. Oni koji svjedoče o vremenima u kojima živimo, nepoželjni su podjednako kao i prije tri decenije. Ubrzo nakon što je osnovan, tih dalekih devedesetih, na redakciju Monitora bačena je bomba. Jer ono o čemu je Monitor svjedočio nije bilo u skladu sa zvaničnom „istinom“. Od nastanka Monitor prate nebrojeni propagandni udari, etiketa izdajnika, tube i kazne.

Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici osudio je na deset mjeseci zatvora Dragutina Šukovića, višestrukog povratnika u vršenju kriminalnih djela, zbog napada na urednika Monitora Esada Kočana. Šuković je nakon napada tvrdio da ne poznaje Esada Kočana, da ga nikada prije nije vidio, da bi se u sudnici, na posljednjem ročištu, ipak sjetio da ga odavno zna, i da zna kojim se poslom bavi.

Tužiteljica Snežana Šišević je na posljednjem ročištu saopštila da vodi posebnu istragu o motivima i pozadini napada na glavnog urednika Monitora. Taj postupak, ako bude proveden do kraja, biće od ogromnog značaja ne samo za ovaj slučaj, već i za crnogorsko društvo. Do sada niti jedna istraga o desetinama napada na novinare u proteklih trideset i jednu godinu nije stigla do nalogodavaca i motiva napada. U najvećem broju ni do izvršilaca. Ni 17 godina od ubistva urednika Dana Duška Jovanovića ne zna se ko stoji iza njegovog ubistva.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović posjetio je nedavno u ZIKS-u visokorangiranog kriminalca, kako je sam saopštio, sa kojim je razgovarao o tome ko želi da spriječi istragu u vezi sa ubistvom Jovanovića. Toliko, o stanju institucija u ovoj zemlji.

Jednostavno je: dok ne budemo imali funkcionalne i autonomne institucije, bićemo društvo nepravde i nasilja. Društvo nekažnjenih zločina. I nastavićemo da živimo devedesete. Za to, sve su prilike, trebaće neke nove politike, i drugačiji političari. Da bi njih bilo treba mijenjati ovo društvo.

Monitor ima ogroman motiv da ne odustane. I odustati neće. Svjedočiće, prkositi silnicima, budiće nadu, i biti glas svih onih koji se osjećaju sami.

(Monitor)

( Milena Perović )