Bigamija kažnjiva ali i dalje prisutna u Crnoj Gori

Naime, oženjenog muškaraca U.M, oca dvoje djece, koji je obljubio trinaestogodišnjakinju i doveo je kući kao drugu ženu, policija sumnjiči za krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnim licem

20539 pregleda14 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Bigamija u Crnoj Gori nije iskorijenjena o čemu svjedoči ne samo nedavni slučaj iz Plava nego i brojni drugi iz sadašnjosti i bliske prošlosti, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) autor knjige “Bigamija u Crnoj Gori” Vasilije Mujo Spasojević, komentarišući slučaj maloljetnice iz Plava.

Naime, oženjenog muškaraca U.M, oca dvoje djece, koji je obljubio trinaestogodišnjakinju i doveo je kući kao drugu ženu, policija sumnjiči za krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnim licem. To je na sjednici skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost, 22. novembra, potvrdio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović.

„Djevojčicu su u Odjeljenje bezbjednosti Plav pozvali u prisustvu babe i službenice Centra za socijalni rad Plav. Saopštila je da se udala, da želi da živi sa njim i ako je neko nasilno odvede od njega da će nasilno dići ruku na sebe”, pojasnio je Sekulović.

Slučaj ispituje i Ombudsman

Osim policije, slučaj maloljetne žrtve bigamije iz Plava, na istoku Crne Gore, istražuje i kancelarija Ombudsmana.

„Kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore je, po pritužbi oca djevojčice, koji ne živi u Crnoj Gori, formirala predmet i ispitni postupak je u toku", kazali su iz Kancelarije za RSE.

Bigamija je brak sa dvije žene (dvobračnost, dvoženstvo), odnosno stupanje u novi brak prije nego što je prvi zakonito razveden.

Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore onaj ko zaključi brak, iako se već nalazio u braku, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. Ista kazna odnosi se na onog ko zaključi brak sa licem za koje zna da se nalazi u braku.

U romskim brakovima i do pet žena

Iako je uvriježeno mišljenje da se dvobračne zajednice praktikuju uglavnom u romskoj populaciji, izvršna direktorica nevladine organizacije Centar za romske inicijative Fana Delija kaže da ta pojava nije toliko česta.

Ipak, za RSE kaže da u Crnoj Gori ima takvih slučajeva, navodeći primjer iz Nikšića, gdje četiri rođena brata imaju više žena.

„Neki od njih imaju dvije, neki tri, a neki ček i četiri žene. Imamo i porodicu na sjeveru gdje pripadnik romske populacije ima tri ili četiri žene i prije par dana smo dobili informaciju da postoji porodica u Beranama (grad na sjeveru Crne Gore) u kojoj muškarac ima pet žena“, kazala je Delija.

Ona smatra da te žene nisu prisilno dovedene u dvobračne zajednice već samovoljno, kao i da nije riječ o maloljetnicama.

„One obično znaju da su ti muškarci već oženjeni. Neke zavise od muških članova, neke su već možda negdje bile udate pa su ostavljene na ulici, neke su odbačene od porodice i tako su pristajale na ovakvu vrstu braka“, zaključila je Delija.

Zašto se ćuti o bigamiji?

Ljiljana Raičević, dugogodišnja aktivistkinja za ženska prava čija je Sigurna ženska kuća pružila utočište hiljadama žena koje su bile žrtve porodičnog nasilja, za RSE kaže da problema bigamije sa maloljetnim licem ima više nego što je percepcija javnosti.

„Konkretno, imali smo par slučajeva u Andrijevici, Bijelom Polju, selima u Beranama“, navodi Raičević.

Problem je, dodaje ona, što se slučajevi ne prijavljuju jer žrtve nemaju povjerenja u institucije ali i zbog straha od osude.

Brojni primjeri

Vasilije Mujo Spasojević, autor 20 knjiga o crnogorskoj tradiciji i običajima, za Radio Slobodna Evropa kaže da je u prošlosti bigamija bila prisutnija kod pravoslavnog nego kod muslimanskog stanovništva:

„Kod pravoslavaca osnovni motiv za to da muškarac ima dvije žene bilo je produženje porodične loze. Njihove zakonite žene su zbog toga što nijesu imali djece, ili su imali samo žensku djecu, “isprosile” za supruga uglavnom mlađe žene da bi mu rodile muško dijete”.

Spasojević opisuje jedan od slučajeva sa sjevera Crne Gore:

“Jedan od slikovitijih primjera koji sam naveo u knjizi jeste iz Polja kolašinskih, sela blizu Kolašina, gdje je žena suprugu dovela drugu, koju on dugo nije prihvatao, ali na kraju jeste i ona mu je rodila nasljednika“.

On kaže da je građu za knjigu o bigamiji prikupljao iz više stotina svjedočenja i opisa najstarijih Crnogoraca, od krajnjeg sjevera do crnogorskog primorja.

Prema njegovom istraživanju, u prošlosti bigamija je bila prisutna u svim dijelovima Crne Gore, izuzev u Boki Kotorskoj i durmitorskom kraju u opštini Žabljak, na sjeveru.

“Pojava da muškarac ima dvije ili tri žene bila je uobičajena na sjeveru države, u Gusinju, Plavu i tom pograničnom dijelu u kojem većinski živi muslimansko stanovništvo. To je objašnjivo iz razloga što je tim muškarcima vjera dozvoljavala da imaju više žena”.

Međutim, Podgorica i centralni dio Crne Gore gdje je većinsko pravoslavno stanovništvo, imalo je više slučajeva bigamije zbog nastavka porodične loze, kaže Spasojević.

Dodaje da bigamija‚ iako Zakonom zabranjena i kažnjiva, nije iskorijenjena u crnogorskom društvu u 21. vijeku. Navodi i primjer:

“Jedan moj poznanik koji se bavi poljoprivredom i prodaje na podgoričkoj pijaci (ime poznato redakciji) ima dvije žene. Sa jednom živi a drugu povremeno posjećuje. On nije jedini slučaj za koji ja znam“, zaključio je Spasojević.

U izvještajima o radu crnogorskih sudova RSE nije naišao na pravosnažnu presudu za krivično djelo dvobračnost (bigamija).