Olga Pljevljanka zbog Belisa

Kada je prvi put došla u Crnu Goru i Pljevlja, Ruskinja Olga Kopeina nije ni slutila da će jednog dana poželjeti da zauvijek tu i ostane.

Ljubav prema Pljevljaku Belisu Pojatiću bio je razlog što je Olga (63) nedavno napustila posao i rodni Sankt Peterburg, po mnogima jedan od najljepših gradova u svijetu, i preselila se u Pljevlja.

Četvorogodišnju vezu dvoje akademskih slikara uskoro će, kako kažu, krunisati i brakom.

Pričaju da ih je spojilo slikarstvo, za koje su se i školovali, ona u Sankt Pererburgu, a on na Likovnoj akademiji u Beogradu.

Upoznali su se na likovnoj koloniji u Goraždu 2017. godine.

”U početku je to bio profesionalni odnos dvoje slikara, a kasnije je sve preraslo u ljubav, koji ćemo krunisati brakom. Bili smo godinu i po zajedno, a onda nas je korona omela i bili smo razdvojeni, ali smo se godinu i po svakodnevno dopisivali. U julu je poslije tog perioda prvi put ponovo došla u Pljevlja i ostala cijelo ljeto. Vratila se nakratko u Rusiju da završi neke obaveze, a nedavno je došla ponovo i planira da ostane”, rekao je Pojatić, direktor Umjetničke galerije “Vitomir Srbljanović” u Pljevljima.

Olga priča da je član Saveza likovnih umjetnika Rusije, najveće asocijacije te vrste u toj zemlji. Član je i likovnih umjetnika Finske sa kojima je sarađivala dvadeset godina. Osim što je profesionalna slikarka, ona kaže da je je u Sankt Peterburgu radila kao profesor, a držala je kurseve kandidatima koji su upisivali akademiju pri koledžu u Viborgu i drugim koledžima. Radila je i u tamošnjem obdaništu, koja angažuju akademske slikare za rad sa djecom.

Priča da je njena majka psiholog i član Akademije nauka, a otac je bio inžinjer u tamošnjem brodogradilištu.

Olga je saradnik predstavništva Ermitaža u Viborgu i često organizuje izložbe. Kaže i da je učestvovala na brojnim kolonijama u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori, a svoje radove je izlagala u mnogim državama širom svijeta.

”Više puta sam bila na Balkanu. Svojevremeno sam napravila projekat Balkanski mostovi. Poznato je da profesionalni umjetnici nisu vezani samo za jedno mjesto. Ja sebe doživljavam kao umjetnika cijelog svijeta i cilj mi je da upoznam što više zemalja”, rekla je Kopeina, koja vrijeme u Pljevljima provodi uglavnom slikajući.

Ne sviđa joj se magla i smeće

U Pljevlja je dolazila većinom tokom ljeta, pa utisak koji je tada ponijela nije isti kao onaj koji ima tokom zimskih mjeseci, iako dolazi iz grada za kojeg mnogi kažu da je ledeni raj u srcu Rusije.

Ne sviđaju joj se česte magle u Pljevljima, kao i način na koji se griju Pljevljaci - ugalj i drva. U Sankt Peterburgu, najsjevernijem milionskom gradu na svijetu, to je, kaže ona, bolje riješeno jer se kao energent koristi gas.

Kaže da je obišla mnoge crnogorske gradove, a posebno joj se sviđa raznolikost prirode i ljudi za koje je rekla da su dobri i interesantni.

Ima i dosta toga što joj se ne sviđa, a što bi se dalo popraviti.

”Nije mi jasno zašto ljudi bacaju smeće svuda naokolo, a ne u kante za otpatke. Nije dobro ni što se na primorju... kanalizacija izliva u more. U gradu u kojem živim je Finski zaliv, to mora biti uredno jer sve države Evropske unije kontrolišu kvalitet vode. Moja zamjerka je i što se ne vodi puno računa o životinjama, a posebno me rastužuje nebriga o psima. Vidjela sam i u centru Pljevalja dosta napuštenih pasa”, rekla je Kopeina.

Olga kaže da planira da u Pljevljima otvori galeriju u kojoj će prodavati svoje radove, suvenire i držati časove crtanja.

”Mislim da je Crna Gora mjesto gdje mogu da proživim ostatak života. Ne osjećam se kao stranac jer ima puno Rusa u Crnoj Gori. Takođe, i u Pljevljima imamo dosta ruskih državljana. Istina obično su to snajke. Rusi se lijepo osjećaju u Crnoj Gori”.

Nada se da će uspjeti da riješi boravišni status u Crnoj Gori.

”Voljeli bismo da se neka zakonska rješenja poprave i da se olakša boravak ruskim državljanima u Crnoj Gori”.

U Bar po odmor od studeni

Budući supružnici kažu da planiraju da žive na relaciji Pljevlja - Bar.

”Planiramo da slobodno vrijeme provedemo u Baru, da odmorimo malo od hladnoća, a primorje je mjesto gdje se slike mogu brže i skuplje prodati. Olga je sa sobom donijela dosta slika sa motivima balkanskih gradova. Planira da slike izloži prvo u Pljevljima, a kasnije u drugim crnogorskim gradovima i okruženju”, rekao je Pojatić.

Priča da je u proteklom periodu tri puta boravio u Sankt Peterburgu.

”Za razliku od ruskih zima, mene je fascinirao ruski jezik kojeg svakog dana učim. Pronašao sam izraze za koje sam mislio da su specifični i pljevaljski, a Rusi ih koriste iako su udaljeni četiri hiljade kilometara”.

I Olga i Belis, osim što su akademski slikari, dugogodišnji su pedagozi i restauratori.

”Olga i ja smo sličnog karaktera, volimo putovanja. Planiram kada odem u penziju da se intenzivno bavim onim što volim. U Pljevljima smo ljetos organizovali koloniju na koju su došli i umjetnici iz Italije. Uskoro idemo u Mostar na poziv jednog kolekcionara koji nas je angažovao da pregledamo njegove slike i da ih restauriramo. Olga je kosmopolita i slikarka koja želi da vidi što više”.

Imaju u planu i organizovanje zajedničke izložbe, a nerijetko zajedno slikaju iste slike, koje potpisuju inicijalima oba slikara.

”Moj osnovni slikarski pravac je realizam. Osim slikanja na platnu bavila sam se muralima i zidnim slikarstvom. Gostujući na raznim likovnim kolonijama uglavnom sam se bavila realizmom. Volim da slikam planine i kada sam bila na jednoj slikarskoj koloniji uradila sam sliku veličine dva metra sa metar na kojoj dominiraju vrhovi Prokletija. Volim da crtam i more. Puno smo počeli slika vezanih za za Bar”, rekla je Kopeina, čija kćerka živi u Sankt Peterburgu i druga je godina istorije umjetnosti.

I ona je dva puta dolazila u Pljevlja.

”Imam puno prijatelja koji su izrazili želju da dođu u Crnu Goru. Mi smo ih pozvali da dođu”, kazala je nova stanovnica Pljevalja.

( Goran Malidžan )