Čovječnost je najvažniji dio svake filozofije

(Praktička ontologija; Povodom 70 godina Lina Veljaka; ur. Goran Sunajko, Hrvoje Jurić i Marija Selak Raspudić; Hrvatsko filozofsko društvo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2022.)

Malo je ljudi koji život iskreno posvete filozofiji. Još je manje onih koji teoriju podupiru životom, a najmanje onih kojima zbog nepotkupljive dosljednosti i borbe za humanije društvo, prijatelji i kolege za životni i profesionalni jubilej prirede zbornik radova o toj borbi. Lino Veljak ima tu sreću.

Njega nije potrebno posebno predstavljati, jer ga regionalna - ali i crnogorska javnost - zna ne samo kao profesora sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, već kao kritičara društveno-političkih zbivanja i zastupnika lijevih, humanih vrijednosti, a to znači kao antidogmatika, kritičara lažnih alternativa, feministu, riječju angažovanog intelektualca. Njegova angažovanost je iznimno važna zbog toga što on ne prihvata da bude ukalupljen u deklarativna određenja, nego se prije zalaže za prava manjina i marginalizovih, ili što je još važnije, reaguje u ime njihovih prava. No, Veljak to ne čini sa intelektualne distance kako to često biva, već neposredno, protestujući, noseći njihove parole, onako kako se samo prave vrijednosti nose - čitavim svojim bićem.

Zbornik Praktička ontologija; Povodom 70 godina Lina Veljaka izašao je ovog mjeseca u Zagrebu. Riječ je o 650 strana odnosno 34 autorska teksta napisana u čast ovog eminentnog filozofa.

Zbornik je podijeljen na tri dijela: Između teorije i prakse, Teorija prakse i Praksa teorije, koji, svaki na svoj način, posebno akcentuju jedan aspekt Veljakovog djelovanja.

U prvom dijelu dominantno je riječ o tekstovima iz kojih doznajemo o pluralnom karakteru ličnosti Lina Veljaka, o njegovoj neposrednosti, kolegijalnoj i prijateljskoj otvorenosti, te dodatno potvrđujemo koliko je suprotstavljen dominantnom jednoumlju i akademskoj pozi, ali i da je ljubitelj bjelog vina i pasionirani navijač fudbalskog kluba Rijeka.

Drugopomenuti dio apostrofira njegov doprinos ontologiji i metafizici, te specifičnost i jedinstvo njihovog međuodnosa u njegovoj filozofiji, dok je u trećem ponajviše riječ o praktičkom aspektu njegove filozofije, odnosno važnosti ozbiljenja teorije, odnosno praktičke filozofije i emancipacije, posebno u kontekstu savremenog svijeta koji je humanumu po mnogo čemu suprotstavljen.

Kao praksisovac i sljedbenik Gaja Petrovića i Milana Kangrge, Veljak bira rjeđi put - ostaje praksisovac u vremenu kad se najveći broj filozofa ograđuje od praxis-filozofije, a ne pristaje biti sljedbenik u vremenu kad intelektualaci grčevito drže do upitnih autoriteta. Sljedbeništvo u Veljakovom slučaju je specifično, on slijedi Petrovićevu i Kangrginu filozofiju permanentne kritike svijeta oko sebe i borbe za stvaralačkog, oslobođenog čovjeka. To ga čini sljedbenikom slobode.

Svojim angažmanom Veljak potvrđuje Marxovu misao da je individualna djelatnost ako je istinski ljudska onda nedvojebno društvena. Ta se dimenzija posebno očitava u Veljakovoj kritici totalitarizma. Boreći se protiv metafizičkih utvara na kojima je po njemu totalitarizam utemeljen, ovaj filozof pledira za dijalog i toleranciju, te permanentno ukazuje na važnost obrazovanja i poštovanja ljudskih prava. To nije tek jedan izdvojen utisak o Linu Veljaku, to potvrđuju pisci tekstova u Zborniku.

O Veljaku se može reći mnogo. Od toga da je boravio na Korčulanskoj ljetnoj školi, da je pisao za Praxis, da je zbog svoje angažovanosti osuđivan, da je jedan od protagonista Žena u crnom i mnogih drugih antiratnih i emancipatorskih organizacija… da se uz stihove Štulićeve pjesme ‘68 pojavljuje u dokumentarcu Kad Miki kaže da se boji rediteljice Ines Pletikos…

Ipak, ono što je najrječitije i što u sebi sabira cio angažman ovog filozofa istakuto je u predgovoru urednika:

”…imamo posla s nekim tko ujutro drži predavanja iz ontologije, a popodne sudjeluje na građanskim protestima noseći transparente; ili ujutro rješava pravno-administrativne probleme susjeda romske nacionalnosti, a popodne predsjeda najvišim akademskim tijelima; ili ujutro drži predavanje na uglednom znanstvenom skupu u Hrvatskoj ili Italiji, a popodne juri u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu kako bi sudjelovao na nekoj feminističko-mirovnoj radionici; ili ujutro radi u okviru udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba, a popodne gostuje na katoličko-bogoslovnom fakultetu s punim uvažavanjem onoga što je tamo predmet rasprave i što je tamo bitno.”

Veljak je 2020. napunio 70 godina. Prave godine da se istinski vrijednom čovjeku potvrde velike zasluge. Zasluge pripadaju onima koji nedvosmisleno vjeruju u humane vrijednosti, onima koji žive svoju teoriju i teoretišu svoju praksu. Onima koji znaju da sloboda kao preduslov realnog humaniteta nije samo u slobodnom mišljenju, nego u slobodnom djelovanju. Vrlina Lina Veljaka je što ne živi tek zalud za sebe, nego ugrađuje dio svoje čovječnosti u druge. Čovječnost je najvažniji dio svake filozofije. Zbornik Praktička ontologija; Povodom 70 godina Lina Veljaka dodatno svjedoči koliko je to dragocjeno.

( Slađana Kavarić Mandić )