Dragi moj Katule...

Tako mi boga, biće nešto od ovoga DPS-a za jedno desetak godina. Dobro, znam da zvuči optimistički, trideset mu je trebalo da se samokritički osvrne na ratno huškanje, okupaciju i razaranja. Ali, prva žaba dugo zapinje u grlu, nije lako javno priznati da su vođe te partije davno razgazile čizme kojima ruski vožd sad gazi Ukrajinu...

- Ratna propaganda i opravdavanje osvajačkog rata koji je unesrećio milione ljudi tretira se u Crnoj Gori kao legitimno informisanje javnosti.

- Ovaj kukavički manevar Vlade zapravo je njena prećutna podrška ratnoj kampanji i intimno slaganje ministara sa medijskim pokušajima da se ratna razaranja i zločini opravdaju.

- Stopiranjem sankcija nad toksičnom propagandom opravdava se napad na suverenu državu, bruka se Crna Gora a interesi naše države podređuju (...) imperijalizmu.

Ruskom, tako je pisalo, ali ja sam stavila tri tačke.

* * *

Nijesam to uradila da bih zbunila čitaoce, dovoljno sam i sama bila zbunjena na prvo čitanje. Nego da se oni koji još vjeruju kako je "rat za mir" bio opravdan prisjete zbog čijih su velikodržavnih snova jednom komandom izbrisani vjekovi časnog oslobodilačkog ratovanja...

Za političke nasljednike ratnika iz devedesetih, ljekovito bi bilo da razmisle kako bi Crna Gora danas izgledala da se 15. oktobra 1991, makar i nakon već započetog granatiranja Dubrovnika i okoline, DPS pridružio LSCG-u, Monitoru, SDPR-u i partijama nacionalnih manjina... Ne samo saopštenjem, nego i djelom.

Danas je petnaesti dan invazije na Ukrajinu, u toku je opsada Marijupolja, a DPS još nema snage da prizna krivicu i očisti partiju od junaka - u množini - pogrešne strane istorije.

Niko bolje od njih ne zna kako je to kad "okupatorski rat unesreći milione ljudi". Kad se "toksičnom propagandom opravdava napad na suverenu državu". Kad se jedna država bruka jer "Vlada opravdava ratne zločine i razaranja" i "podređuje interese Crne Gore" tuđem imperijalizmu...

Uprkos tome, najjača partija i dalje se samo "posipa pepelom", pokušavajući da - isto kao i 1997 - svog lidera predstavi kao faktor stabilnosti u regionu...

Možda i uspije, što jes' jes' - 'oće ga karte mimosvijet. Ne samo one iz starog zapadno-političkog špila, nego i ove trinko-nove iz istočno-vojnog.

Zamalo zaboravih kako su mu naročito bile s ruke domaće crkovne, na koje je odlazeća Vlada zaigrala prije godinu i po. Radeći do posljednjeg dana sve u korist naše štete...

Uključujući i posljednju sjednicu, koju je premijer Zdravko Krivokapić napuštio zato što mu - ako sam dobro razumjela - nije pošlo za rukom da Rusiji uvede samo one sankcije koje joj neće naškoditi...

* * *

Od odlazećeg premijera nije se ni moglo očekivati nešto bolje, ali od lidera SNP-a - naročito zbog povišenih međunacionalnih tenzija i međunarodnih okolnosti u kojima se formira dolazeća Vlada - jeste.

U redu, shvatila sam indirektne poruke dobronamjernih članova, morao je zbog jedinstva partije da nekoliko puta pomene temeljni ugovor, popis stanovništva, kanonsko ustrojstvo pravoslavlja... Ali što bi tako pragmatičnom političaru da drugi put na uvredljiv način pominje porijeklo Crnogoraca - to baš nikako ne razumijem.

Tek što mu je bar dio njih zaboravio prošlogodišnju skandaloznu izjavu "da se crnogorska nacija prvi put pominje u okupiranom Cetinju 1942. godine", evo njega na istoj televiziji sa obrazloženjem koje se ne zaboravlja.

Vladimir Joković: Da li sam ja ikad i u jednoj izjavi negirao crnogorsku naciju?

Saša Klikovac: Pa, evo, citirao sam, kazali ste da se prvi put pominje 1942.

Izvinjavam se svim Crnogorcima, nijesam tada stigao da objasnim, htio sam da podsjetim na posljedice Petrovdanske skupštine itd. itd. - tako je nekako mogao da započne svoje pravdanje...

Nažalost nije, ni tako ni bilo kako.

* * *

- To sam u mnogim dokumentima gledao, a mogu i vama i crnogorskoj javnosti da prezentujem niz dokumenata. Kad je Crna Gora bila samostalna 1886, 1905, svi su Srbi. Pogledajte izvode iz škola, pa i knjige i udžbenike, to su dokumenta - ostao je Joković pri stavu iz prošlog juna.

Pogledala sam, ne samo sad i ne jednom nego u produženom trajanju, još od brucoških dana na Odsjeku za etnologiju. Popis stanovništva sa izjašnjavanjem o etničkoj pripadnosti nijednom nije organizovan u doba kralja Nikole. Ni vjekovima prije, ni pola vijeka kasnije.

Prvi popis koji je to omogućio održan je 1948. godine kad je Crna Gora imala 377.189 stanovnika: Crnogorci - 342.009 (90,67 posto). Albanci - 19.425 (5,15). Hrvati - 6.808 (1,8). Srbi - 6.707 (1,78).

Sve ovo piše u mnogim knjigama, za ovu priliku prepisah iz fakultetskog udžbenika. Beogradskog, da prekratim sumnje u falsifikovanje...

* * *

- Kad je Crna Gora bila samostalna u 19. vijeku, u knjigama se kaže - sve su Srbi istočno-pravoslavne vjere. To su dokumenta - nije Joković prestajao da na vrlo zanimljiv način potvrdno odgovara na vlastito pitanje da li je "ikad negirao crnogorsku naciju".

Jeste, ali ovoga puta neću potezati mnoge knjige nego jednu, i to dvjesta godina stariju od onih na koje se on pozvao.

- Crnogorci su slobodan narod, a Srbi su bratski hrišćanski narod koji je pod Turcima - piše vladika Vasilije, autor prve Istorije Crne Gore.

A ono oko crkve i vjere? E, to je jednom za vazda razjasnio kralj Nikola u članu 40. Ustava iz 1905:

"Državna vjera je u Crnoj Gori istočno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori."

Ali kralj Nikola je tvrdio da je Srbin?

Kako kad, ali kakve to veze ima s porijeklom Crnogoraca. I Josip Broz je bio Hrvat pa nikome na um nije padalo da ostalim narodima u njegovoj kraljevini pripisuje hrvatsko porijeklo...

* * *

Kad sam prije nekoliko godina prvi put čula kako Jovan Mićović vrijeđa Albance, ali ne porijeklom nego imenom, napisala sam da nije dostojan nijednog svešteničkog zvanja, a kamoli episkopskog.

Samo bog zna je li mu za unapređenje u čin mitropolita bila dovoljna ta posprdna riječ "šiptar", ali to što je od njega više nikad nijesam čula meni, nažalost, jeste bilo dovoljno da ga u kolumnama oslovljavam crkvenim imenom i titulom koju je u međuvremenu dobio.

Da nije dostojan ni titule ni imena, pokazao je u nekoliko navrata i pritvrdio prvim obraćanjem povodom agresije na Ukrajinu:

- I kod nas je mnogo podjela i zavađa. Pa i Crna Gora je projektovana da bude mala Ukrajina?!

Ljudi moji, je li ovo moguće... Da bilo koje ljudsko biće u Crnoj Gori, a kamoli prvosveštenik najmoćnije vjerske zajednice, svojoj domovini najavljuje ukrajinsku budućnost...

Da joj takvu budućnost želi - ne želim ni da pomislim. A bilo bi razloga, dovoljno je sjetiti se želja onih episkopa Srpske crkve koji su devedesetih, sveštajući davno osveštane jame po Hercegovini, oživljavali mržnju iz Drugog svjetskog rata...

* * *

- Mi moramo da saosjećamo sa pravoslavnim narodom, a danas je najteže Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, našoj braći koju predvodi blaženjejši mitropolit Onufrije. Njima je najteže - rekao je Mićović.

Kakvu sudbinu želi ubjedljivoj većini Ukrajinaca, koje ne smatra braćom samo zato što ne idu u hramove UPC nego neke druge - pravoslavne, katoličke, islamske i ostale - nije objasnio. Valjda zato što ljudskim rječnikom nije ni moguće objasniti da rakete, bombe i meci nekim žrtvama padaju - lakše...

Pravoslavci u Ukrajini podijeljeni su u tri crkve. Nevoljno se bavim prebrojavanjem ove vrste, ali moram jer se još nadam čudu. Da se Mićovićevo saosjećanje ne odnosi samo na onih dvadesetak procenata koji su ostali lojalni mitropolitu Onufriju i Moskovskoj patrijaršiji.

Nije ljudski bilo kada, a posebno dok ruska vojska ubija ukrajinsku đecu, žene i starce, ne pozvati na prikupljanje pomoći i za ateiste, protestante ili katolike, kao i sljedbenike islama i judaizma.

A kako se to radi, objasnio je i njemu i svim episkopima Srpske crkve upravo taj mitropolit Onufrije, i to prvog dana rata:

- Braneći suverenitet i integritet Ukrajine, apelujemo na predsjednika Rusije i tražimo da se odmah zaustavi bratoubilački rat. Ukrajinski i ruski narod izašli su iz Dnjeparske krstionice, a rat između ovih naroda je ponavljanje grijeha Kaina, koji je iz zavisti ubio rođenog brata. Takav rat nije opravdan ni Bogom ni ljudima!

* * *

Ne znam kakvo će opravdanje pred bogom imati parlamentarne partije koje Crnu Goru i dalje ostavljaju bez Skupštine, Vlade i Ustavnog suda, bez mogućnosti da organizuje poštene, tajne i neposredne izbore.

Pred ljudima ga više ne mogu naći, ne samo one velike nego i ove male na čijem ulasku u Vladu insistiraju još samo oni koji pojma nemaju u kakvom je stanju Crna Gora.

Nećemo sa SD-om i SDP-om ni po koju cijenu - ponavljaju iz SNP-a skoro dva mjeseca.

Nećemo ni mi sa SNP-om - tvrdoglavo uzvraćaju iz SD-a.

Nećemo ni mi sa njima, a možda ni sa kim - ne popuštaju ni SDP-ovci.

Četvrtak je u 18.30, a mandatar Dritan Abazović je i dalje optimista...

P.S. Ja nijesam, ali ne zbog toga što sam tradicionalno sklona mračenju. Iskustvo je u pitanju, probala je Crna Gora nekoliko puta koalicionu vlast rogova u vreći i loše se provela. Zato, dragi moj Katule - zamalo napisah Dritane - što vidiš da propada smatraj propalo je. Bolje večeras, nego jesenas!

( Ratka Jovanović-Vukotić )