STAV NOVINARA
Shit of the Year je naš!
Ništa se u Crnoj Gori nije promijenilo ni avgusta 2020. ni aprila 2022. godine - jednako su u promjeni načina upravljanja ovom kolektivnom ludnicom suštinski bezuspješne i prošla i sadašnja vlada
"Ovo je ozbiljna država i ovo je ozbiljna Vlada!"
Da je čuveni pokojni splitski satirični nedjeljnik “Feral Tribune” kojim slučajem još živ, ova rezolutno saopštena izjava ministra ekonomskog razvoja i turizma Gorana Đurovića sa posljednje sjednice crnogorske Vlade, sigurno bi pobrala lovorike u čuvenoj “Feralovoj” rubrici “Greatest shits”. Jer, samo u toj “Feralovoj” sekciji, gdje su objavljivane najluđe izjave javnih ličnosti, ovakva tragikomična poruka visokog dužnosnika provizorijuma koji neki još nazivaju državom Crnom Gorom, mogla bi dobiti adekvatno mjesto i možda čak, konkurisati i za prestižnu nagradu “Shit of the Year”.
No, budući da Crnogorci ni najmanje nemaju smisla za humor i satiru (pogotovo na sopstveni račun), te obzirom viševjekovno generalno poltronstvo stanovnika ovoga što se nalazi “ispod niđe plavljeg neba” prema vladarima tog prostora, očekivati da će neko kod nas pravim imenom nazvati izjave i djelanje ministra Đurovića i njegovih kolega iz vesele družine što sebe naziva Vladom Crne Gore, ravno je očekivanju da će u avgustu snijeg pasti u Sahari.
Neko od dežurnih mahača alaj-barjakom, patriJota i business-komita će sigurno reći kako iskazujem nepoštovanje prema “ugledu države i Vlade”, te da me stoga treba sudski goniti i zatvoriti. Što da ne - ako ova “ozbiljna država”, kako je nazva smrtno ozbiljni ministar Đurović, nekažnjeno demonstrira aparthejd i nepatvoreni fašizam u djelanju i postupanju svojih visokih zvaničnika i organa prema određenim slojevima sopstvenog stanovništva jer je to jelte, “patriotizam i ljubav prema Crnoj Gori”, zašto onda ne bi ponosno crnogorsko Tužilaštvo čijem budnom oku već decenijama ne može promaći nijedna afera vlastodržaca i njihovih satrapa, procesuiralo tamo nekog novinarčića koji svojim žvrljotinama udara na “čast i ugled države CG”?
Nego što - hapsi odmah govna izdajnička i lomi ogledalo gdje se zrcali sva naša tuga i žalost ogavne svakodnevice u kojoj skoro svi akteri javnog i političkog života Crnje i Gore, građane konstantno vuku za nos u lavirintu laži kroz kojih ih “vode u svijetlu budućnost”!
Zašto rizikovati i dozvoliti da neko javno kaže da se u “ekonomskom tigru Balkana” i “predvodniku evroatlantskih integracija u regionu” zapravo sve raspada i da ovdje, u suštini, ništa nije onako kako nam ga vladajući političari predstavljaju? Namjerno kažem vladajući političari jer su bukvalno sve partije u Crnoj Gori na ovom ili onom nivou, neka vlast i gotovo sve one međusobno koaliraju i kolaboriraju zavisno od situacije u dotičnom kutku ili trenutku ovog tamnog vilajeta. Jedina opozicija ludilu ovih politikanata su zapravo sve malobrojniji građanski opredijeljeni i hrabri intelektualci, javni djelatnici i aktivisti koji ne pristaju na to da tobožnja promjena koju su nam jelte donijeli izbori 30. avgusta 2020. bude samo u tome ko će umjesto koga jamiti i ko će iz fotelja bolje palamuditi od prethodnog uhljeba i nesposobnjakovića čije je dupe teškom mukom odvojeno od te fotelje.
Gledano iz te perspektive, ništa se u Crnoj Gori nije promijenilo ni avgusta 2020. ni aprila 2022. - jednako su u promjeni načina upravljanja ovom kolektivnom ludnicom suštinski bezuspješne i Vlada premijera Krivokapića i Vlada (Etiam tu, mi fili?) premijera Abazovića. S tim što je ona Krivokapičeva, kakva god da je, ipak u najvećoj mjeri zaista bila izraz političke volje birača na izborima, dok je ova Abazovićeva u tome potpuna suprotnost.
Naime, parlamentarno većinska koalicija URA-DPS-SNP-SDP-manjinske stranke koja tvori formalno “manjinsku” Vladu Abazovića, na javnu scenu i na mjesta odlučivanja vratila je mnoge “zaboravljene asove” i “držače vreće” nekadašnjeg neprikosnovenog režima partije Mila Đukanovića - upravo suprotno onome što su građani većinski iskazali da žele na posljednjim izborima. Pošlo se i korak dalje od toga: ministrima u Vladi postale su i persone poput Adrijana Vuksanovića, a čija partija ne da nije bila ni opozicija bivšoj Vladi u kojoj je Abazović bio potpredsjednik, već uopšte nije prešla ni izborni census. Po toj logici, Hrvate u Vladi Crne Gore mogao bi, jednako legitimno, predstavljati i moj đede Vjekoslav, da je kojim slučajem još živ, jer ni on nije prešao cenzus, koliko ni ministar Vuksanović.
Tragikrdija (tragedija & lakrdija) ide i dalje od toga pa ministar unutrašnjih poslova biva turizmolog, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede VKV električar, ministar javne uprave je školski psiholog, ministar odbrane lik čije su policijske postrojbe svojevremeno izvanredno “odbranile” čast, dostojanstvo i tjelesni integritet građanina Mija Martinovića, ministar kapitalnih investicija i košarkaški trener, a ministar vanjskih poslova, koji treba da nas miri sa regionom, neskriveni srbomrzac i uzurpator nacionalne penzije. Kada se sve to posmatra iz ugla zvanično proklamovanih priorioteta i vrijednosti za koju se zalaže “ozbiljna Vlada ozbiljne države Crne Gore”, situacija djeluje kataklizmično: vrijednosti zapadne demokratije koje se ogledaju prvenstveno u poštovanju ljudskih prava i vladavini prava, koalicija URA-DPS-SDP-SNP-manjinske stranke brani tako što gazi Ustav, zakone i ljudska prava građana Crne Gore kojima, na onoliko koliko strankama treba, suspenduje elementarno pravo izbora i glasanja, mijenja njihovu izbornu volju koliko god joj puta treba pa, poput najnovijih izmjena Odbora povjerenika u Tivtu, u njega stavlja predstavnike stranaka koje nisu čak ni učestvovale na posljednjim lokalnim izborima. Potpuno neustavno i nezakonito ova koalicija brojne gradove dovodi u totalnu političku blokadu jer ističu mandati lokalnih parlamenata i predsjednika Opština (a izbora zbog sebičnih političkih potreba nekih, nema ni na vidiku), a principe meritokratije ona poštuje imenovanjem po dubini hordi najčeće nestručnih svojih uhljeba sa odgovarajućom partijskojm knjižicom. Ako koji od njih uz to ima i kriminalni dosije ili ranije zloupotrebe za sobom - još i bolje - to dokazuje njegovo radno iskustvo!
Antifašistička Vlada CG i ovdašnje perjanice antifašizma poput “crnogorskog Čerčila” na čelu MVP-a i na fašizam posebno osjetljivog političkog lidera Bošnjaka, na javnoj sceni otvoreno i bez uvijanja krše ljudska prava čovjeka koji je igrom slučaja Srbin i kao takav, uz svoj politički background, po dokazanim antifašistima Krivokapiću i Ibrahimoviću, nije podoban da ispred države, bude u organima upravljanja državnog preduzeća.
Sjednice “ozbiljne Vlade ozbiljne države” Crne Gore odišu atmosferom koja je sve samo ne takva: od priprostih ruralnih doskočica od tome čije su babe bile sestre i ko je kakav plemenik, do žustrih prepucavanja i verbalnih mjerenja čiji je (ego) veći između olinjalih dugogodišnjih držača vreće Đukanovićevog režima, salonskih crnogorskih nacionalista rođenih daleko od CG i žovijalnog premijera koji nastoji poslati poruku da se on tobože, u svemu ovome nešto zaista i pita.
Sve u svemu, “Shit of the Year” nam niko uzeti ne može!
( Siniša Luković )