Bulajić: Crna Gora je muzička i produkcijska kolonija

Dragan Bulajić direktor fesitvala City Groove nakon završenog sedmog izdanja govorio je za Mediabiro.

Prvo pitanje, nakon što je završen još jedan festival, za Bulajića bilo je kako je zadovoljan?

"Po utuscima publike, čini mi se da su oni bili zadovoljni, a onda je sve dobro. Onda se naš trud u proteklih godinu dana isplatio. A mi smo se potrudili kao i uvijek, da ne kažemo sebi 'mogli smo još i ovo'. Nijesmo mogli više ništa, dali smo sve od sebe".

Na završnoj noći ste kazali da je ovo poslednje izdanje u ovom formatu, na šta ste konkretno mislili?

"Obično se format mijenja nakon 10 godina, ali smo mišljenja da smo došli do kraja u ovom formatu i da nešto moramo promijeniti. Najrađe bi povećali format, podijelili festival na dvije ili tri bine i tako nastavili dalje. Povećanje formata znači i nove investicije, pa ćemo razgovarati sa partnerima, da vidimo da li imamo podršku za to. Takvi zaokreti se moraju brižljivo pripremati sa jasnim budžetima i bez podrške ad hok, kakvu mi obično dobijamo".

Imali ste velikane na festivalu, od Simple Mindsa, do Koscheen, Schillera i Bob Sinclara, ali se čini da su ipak bili posjećeniji nastupi regionalnih izvođača, da li je to previše “napredno” za našu publiku? I da li Podgorici trebaju takvi izvođači?

"Mi naš posao doživljavamo i kao misiju. Najlakše je povlađivati ukusima, ma kakvi bili i misliti samo na novac. Treba raditi nešto što će ostaviti traga, što će nas sve zajedno učiniti boljima. To je kao da postavimo dilemu, da li treba PG ovoliko biciklističkih staza, jer trenutno malo ljudi vozi bicikl. A treba! I biciklističkih staza i novih pozorišta, parkova i velikih koncerata. Svi zajedno ovaj grad i ovu zemlju moramo gurati dalje, jer i mi, a posebno naša djeca, to zaslužuju. Moraju biti dio razvijenog svijeta."

Ako ste dio ukupne misije, da li onda možete obezbijediti da cio festival ima besplatan ulaz, porodici sa dvoje ili troje djece nije lako izdvojiti za ulaznice.

"Kao što znate, mi već imamo jednu besplatnu noć. Vjerujemo da cijena od 10€ za četri programa po noći nije prevelika. Kad bi na vrijeme imali i znali podršku grada i države, mogli bi napraviti i potpuno besplatan festival i to na gradskom trgu. Mi želimo da rastemo i da imena koja izlaze na festivalsku binu budu svjetskog ranga. Želimo da pratimo trendove svjetskih festivala. Da budemo raznovsni i da se gosti ne ponavljaju. Možda sa primjenim formata promjenimo i uslove. Čim prođu odmori inteziviraćemo razgovore vlastima i sa najvećim kompanijama koje nas prate. Ove godine je EPCG, kao jedna od najvećih kompanija, svoje učešće smanjila za 10 puta. Iza svakog izdanja stoji ogroman trud tokom cijele godine. Voljeli bi da ispunimo i ta očekivanja."

Podrškom grada i države festivali opstaju, da li ste vi kao festival zadovoljni kako na vas gldeaju vlasti?

"Nijedan sličan projekat bilo gdje u svijetu se ne može raditi bez podrške grada u kom radite, najčešće i podrške države. Mi sa gradom imamo odličnu saradnju, a sa državom kako kad. Zbog podrške Glavnog grada na svakom izdanju imamo po jednu noć sa slobodnim ulazom.

A Crna Gora je definitivno muzička i produkcijska kolonija. Kod nas uveženi festivali imaju najveću podršku. Evo se Vlade minenjaju, ali se ta loša praksa nastavlja sa svakom. Malo je čudno što je suvlasnih najvećih festivala jedna ista fima iz Beograda. Oni nekako bolje pregovaraju sa Vladoma. Njima Vlada plati kompletan festival. Podršku dobijaju mimo konkursa na kojima se mi domaći trvimo oko mrvica, dureći se jedni na druge i na komisije koje dijele te mrvice. Vjerujem da je sazrelo vrijeme da se pogledamo u oči, niko nije blesav.

Po javno dostupnim podacima najveću podršku imaju Sea Dance u Budvi i Bear Fest na Cetinju. Prvima se podrška kretala do 700.000 € po sezobi, združeno Vlada i organizacije grada Budve, a Bear Fest je po odluci Vlade za ovu godinu dobio 80.000€, ulaganje Prijestonice mi nije poznato. Vjerujte li da bi i domaći festivali trebali da dobiju takvu podršku?

Naravno da bi trebali, pa da onda izmjerimo učinkovitostAli nijesu to samo festivali. Tu je i mnogo izdvojenih koncerata, koji se takođe realizuju iz drugih centara. Kad bi se sve to stavilo u jednu vreću, vidjeli bi da 80% ili više od toga ne rade domaće agencije. Ne vjerujem da je tako u ostalim privrednim granama, mada ne mogu sve ispratiti, pa ih ne bih ni komentarisao."

Da li na nekom sljedećem City Groove-u ili možda izdvojeno možemo očekivati neki od najvećih sastava, poput U2 , Red Hot Chili Peppersa ili Muse?

"Mislim da o takvim koncertima sanjaju svi ljudi koji vole muziku. Takvi se koncerti planiraju makar godinu ili dvije unaprijed. Za njih, posebno u ovako malim sredinama, mora postojati odluka vlasti. Mi smo se dosadašnjim radom našli na mailing listama najvećih svjetskih agencija. Nažalost, na tome sve završava. Sa mrvicama se ne sprema večera…"

Znači li to da se koncerti poput Roling Stonesa ili Madone više neće ponoviti u CG i da je tadašnja Vlada imala više sluha nego ove sad?

"To znači da su to bili sjajni koncerti. Tada je i počela praksa, da nam organizuju ljudi sa strane.

Mi smo tu, ispružene ruke. Imamo i volje i znanja da to radimo. Evo obećavam da ću poslije ovog razgovora poslati inicijativu, pa ću Vam javiti kako je završila."

Ko Vam prvi pada na pamet? Pričalo se o Stingu prije nekoliko godina u Tivtu.

"Pa najsvežija je prepiska sa timom Eros Ramazzotija, vjerujem da je zo jedan od najpopularnijih u Crnoj Gori i regionu. Dostupan je sljedećeg ljeta."

Kako vidite budućnost Vašeg, a i ostalih festivala u CG? Imate li Vašu strategiju, savjet?

"Ne treba izmišljati previše. Mora se postaviti strategija i tačan raspored, te CG reklamirati i kao festivalska destinacija. Treba samo malo više truda i komunikacije. Ajde da probamo 5 godina ili jedan mandat od 4, pa ako ne bude išlo, a ja znam da mora ići, da se onda razilazimo i tražimo druge poslove. Ovako se iscrpljujemo svi skupa. Vjerujte da se skoro ista energija troši za bilo koji format. Teško je napraviti majcu za krupnog čovjeka, ako imate materijala samo za L veličinu. Tako je i u muzici. Veliki izvođači koštaju i tu nema emocija, ali se strategijom i pripremim svi troškovi mogu smanjiti", zaključio je Bulajić.

( K.B. )