Svaka žena je na svoj način lijepa

Mnoge djevojčice sanjaju da uđu u svijet manekenstva, a svoj san ispunila je i crnogorska manekenka Sandra Marković. Još sa kao petnaestogodišnjakinja ušla je u ovaj svijet i već toliko se uspješno bavi ovim poslom.

”Glamurozne haljine kao za princeze, vjenčanice kao iz bajke, šminka i frizura i čitav tim ljudi koji radi oko vas i za vas, kamere, blicevi… sve je to uticalo i privuklo me da budem dio tog svijeta. Zamišljala sam kako se te žene koje šetaju pistom osjećaju moćno, kako su samouvjerene… Danas sa ove strane, posle 15 godina duge karijere gledam malo drugačije, ipak nije sve tako sjajno i lako kao što izgleda. Nije to samo šminka i frizura i glamurozna haljina. Tu je puno odricanja, ustajanja rano ujutro, probi i fotografisanja…”, nabraja u razgovoru za Magazin Marković prednosti, ali i mane manekenskog posla.

U početku se, priznaje borila sa predrasudama okoline o poslu koji je izabrala.

”Kao i u svakom poslu, uvijek neko nekog osuđuje, a neko podržava. Međutim, nisam osoba kojoj je tuđe mišljenje važno. Najteže mi je bilo kad sam odlazila po nekoliko mjeseci u inostranstvo zbog porodice, ali sam znala da posao za koji sam se opredijelila mora ipak da se gradi vani. Svi znamo koji su to centri mode. Moji roditelji, sestre i brat su mi u tim momentima bili najveća podrška i vjetar u leđa. Oni su se najviše radovali mojim uspjesima”, prisjeća se Marković.

Krajeru je počela na izborima, a predstavljala je i Crnu Goru na Miss Globe 2010. godinekada se plasirala među deset finalistkinja.

”Moja karijera je počela prijavom za Fordovo lice davne 2007 godine. Sjećam se da je prošlo nekoliko mjeseci od prijave do kad sam dobila poziv da sam među 800 djevojaka iz Crne Gore ušla u top 14. Tada sam i dobila priliku da se pojavim na kastingu modne kuće Christian Dior koja je ujedno bila i moja prva revija sa 15 godina. Tek onda sam bila sigurna da je ovo pravi poziv za mene i dobila sam još veću sigurnost. Nakon toga slijedi titula Miss Globe Crne Gore. Na tom takmičenju bilo je 60 zemalja i uspjela sam da se plasiran među 10 finalistkinja iz čitavog svijeta”, priča Marković. O tome koliko su ustvari relevantna ta takmičenja i koliko je teško ocijeniti nečiju ljepotu kaže:

”Mislim da što se tiče ljepote i generalno takmičenja, nikad niko ne može biti u pravu. Ukusi su različiti i sami znate da uvijek postoje komentari ‘pa ona i nije nešto, ljepša je ova druga’. I to je normlano. Svaka žena je na svoj način lijepa i svaka žena u sebi nosi određenu energiju i ljepotu. Svaka zena ima nešto posebno što baš nju karakteriše i po čemu je specifična. Konkretno na ovim takmičenjima pored ljepote gledaju se i neke druge stvari, a to su maniri, harizma, ponašanje, energija… Moj savjet za cure koje možda žele da se oprobaju na nekom od takmičenja je i da ako ne prođu u tom trenutku ili ne pobijede, ne gledaju na to kao kraj, jer takmičenje za Miss nema veze sa svijetom manekenstva. Ne mora svaka manekenka da bude Missica ili obratno”, savjetuje Sandra. Iako je obim i visina nekad presudan u ovom poslu, Sandra otkriva da to nije jedini kriterijum za djevojku da se bavi ovim poslom.

”Uvijek kad vidimo visoku djevojku, ‘mršave’ građe pomislimo ‘E baš ona bi mogla biti model’. Međutim, sve nas je Bog stvorio za nešto. Ne mora da znači da, ukoliko je djevojka visoka da je predodređena da bude manekenka. Znamo da revije posjećuje veliki broj ljudi i treba imati smjelosti i samopouzdanja izaći i prošetati pred stotinama ljudi. Najvažnije od svega je imati samouvjerenost i sigurnost u sebe. Potrebno je pokazati model koji nosite, haljinu, odijelo, bilo šta u najboljem izadnju. Kreator želi da proda svoj proizvod i tu ste vi da se potrudite da ga iznesete najbolje što možete”.

Tokom svoje karijere koja traje deceniju i po radila je u Turskoj, Španiji, a nedavno se vratila iz italijanske modne Prijestonice - Milana gdje je imala priliku da nosi modele dizajnera koji su se predstavili na tamošnjem Fashion Weeku. Sagovonica Magazina ne krije da je mnogo opuštenija kad šeta pistom na domaćim događajima.”Ovdje smo svi nekako ‘domaći’. U Crnoj Gori se znamo svi iz svijeta modelinga. Konkretno u mom slučaju, radila sam za sve domaće kreatore i sa svim fotografima. Ovdje sam, što bi rekli, ‘svoja na svome’. Uvijek je prisutna pozitivna energija, humor i opuštenost u toku posla. Što se tiče inostranstva, najteže mi je dok se ne upoznam sa ljudima oko sebe i dok ne shvatimo kako i na koji način svako od nas funkcioniše. Svuda ima raznih situacija i manje ili više tolerisanja na iste, npr kašnjenje, otkazivanje… Nekada znaju da budu grubi, da nam unesu tremu, ali sve je to sastavni dio posla. Nervoza je prisutna u većini slučajeva, ali sve se to zaboravi kad se vidi finalni proizvod svega na čemu radimo. Milano Fashion Week je jedan od najvećih događaja što se tiče mode i tu je previše ljudi uključeno. Uvijek neko nekom zasmeta, ali na kraju kao što sam rekla brzo zaboravimo na sve”, tvrdi manekenka.

To što mnogima izgleda glamurozno, modeling kao posao je daleko od toga, priznaje Sandra.

”Kao što sam već pomenula, i sama sam gledala drugačije na ovaj posao dok nisam postala dio njega. Najteže mi je padalo fotografisanje zimi jer sam veoma zimomorna osoba i čekanje. Ne volim da čekam, a dešavalo se da nekad kasting kasni i po nekoliko sati, kasne probe, šminka i frizura. Nekad u toku dana kad radimo fotografisanje za kataloge nekog brenda dešavalo mi se da promijenim i preko 50 odjevnih kombinacija… Takođe, ako su fotografisanja van studija i na nekoj nepristupačnoj lokaciji, insekti su ono što mi je najviše smetalo”, otkriva Sandra sa čim se sve susretala tokom svoje karijere.

Veliki broj revija je iza nje, ali Sandri je ipak najdraža ona prva.

”Najdraža revija je moja prva revija brenda ‘Christian Dior’. Ona je ostavila najveći trag i najveću emociju u čitavoj karijeri. Pored nje, izdvojila bih i reviju Roberta Kavalija jer je u pitanju jedno od vodećih imena u svijetu mode. Što se tiče domaćih kreatora ne mogu da izdvojim nikog posebno, jer je saradnja sa svakim prelijepa i kao što sam na početku rekla, svi smo domaći, ali Milena Vujačić, Lazar Ilić i Nataša Pejović su ljudi čije revije najradije radim ovdje kod nas”, priznaje manekenka koja se i privatno trudi da isprati trendove, ali kako kaže “ima svoj stil”.

”Uvijek imam nešto što je aktuelno u ormaru, a sa revija poželim dosta komada. Mada nisam neko ko robuje brendovima. Svejedno je da li je skup komad ako nije moj fazon i ako se ne osjećam lijepo u tome. Volim udobnost i da se osjećam lijepo u tome što je na meni. Ne poštujem osobe koje nose isključivo ono što je trendi, a recimo to nikako ne pristaje i ne ide uz njih. Smatram da ako se osjećate udobno u tome što nosite, onda ćete i to iznijeti i izgledati savršeno. Bitno je izgraditi svoj stil i istrajati u tome, biti poseban i prepoznatljiv po nečemu”, savjetuje Sandra.

Ona se osvrnula i na to što su zbog aktuelne pandemije mnoge modne kuće promijenile način poslovanja, pa su se više usredsredile na to da prave komade koji ne da mogu samo da se nose svaki dan, već da se dobro kombinuju i nose više sezona.

”Meni je ovaj potez i te kako zanimljiv, jer prije svega ne može svako da priušti svake godine i svake sezone neke nove brendirane komade i da redovno obnavlja svoj garderober i prati trendove. Mislim da je klasika uvijek u modi i podržavam ovakav vid poslovanja. Klasičan kaput, dobre pantalone i klasične čizme su nešto što svaka žena treba da ima i naravno može da ih kombinuje, ne samo jedne sezone, već više godina”, smatra Marković koja razmišlja o tome da nakon manekenske karijere nastavi da se bavi modom, ali kao dizajner.

”Radije bih napravila svoj brend i ubacila u posao neke mlade dizajnere kako bi mogli da imamo raznovrsnu ponudu svih odjevnih komada. Ne bih se odlučila samo za haljine na primjer, već bih voljela da moj brend ima u ponudi sve - od torbi do cipela. Vidjećemo, možda ideja i pređe u djelo u skorije vrijeme. Za sad imam u planu organizovanje nekoliko velikih modnih događaja”, obećava Marković.

Uspješno usklađuje porodične obaveze sa modelingom

Pored uspješne manekenske karijere, Sandra ima i dvoje djece, a o tome koliko je teško da porodične obaveze uskladi sa poslom, otkriva:

”Djecu sam dobila vrlo rano i mala je razlika među njima. Svega godinu dana. Sad kad su oboje đaci imam više obaveza sa njima- domaći, učenje… Najteže je kad me nema po nekoliko dana kao što je bio slučaj sa odlaskom u Milano, ali i sad kao i na početku, tu je moja porodica koja mi pomaže i sa njima”, pruča Marković, te ističe da su joj uvijek simpatične njihove reakcije kad je vide na nekoj reklami, snimku, pisti...

”Svaka njihova rekacija je ‘mama jesi li ovo ti’ i ne prestaju da se hvale i pričaju o tome. Nedavno sam i sa njima imala priliku da stanem ispred kamere, snimali smo zajedno reklamu za mobilnu mrežu koja će, nadam se, uskoro izaći na male ekrane… Super smo se snašli i bili smo pravi tim. Prije nekoliko godina, Sofija je bila previše mala, ali je Luka sa mnom snimao reklamu za Privredni komoru Crne Gore i to je moja najdraža reklama u karijeri. Nezaboravne uspomene sa snimanja i naravno to ostaje za čitav život kao najdraži posao”, iskrena je Marković.

S obzirom na to da svaka žena dobije na kilaži tokom trudnoće, sagovonica Magazina otrkiva koliko joj je vremena trebalo nakon dva porođaja da se vrati modelingu:

”U toku trudnoće se uopšte nisam puno ugojila. Svega osam kilograma. Kad sam rodila Luku prošlo je tri mjeseca i vratila sam se na pistu. Tada sam radila Fashion Conection i reviju za Adidas. Nisam se posvetila treningu, vjerovatno su za to zaslužni geni i mladost. Nedugo nakon toga sam saznala da sam trudna sa Sofijom i jedino što me kočilo, na neki način da se vratim na pistu nakon porođaja sa njom, bila je obaveza oko njih. U jednom trenutku sam bukvalno imala dvije bebe. Luka je napunio godinu dana, a Sofija je rođena mjesec nakon toga. Od tada je prošlo je nekih 12 mjeseci i ponovo sam postala aktivna i na pisti i ispred kamera”.

( Marija Vasić )