Mladim opštinskim čelnicima iz DPS, partija važnija od građana: Raičević najtužniji primjer

"Svi oni su djeca 90-tih za koje je i politčki i u javnom životu normalan oportunizam, klijantelizam, neodgovornost kao kategorija", istakao je novinar Vladan Žugić.

7922 pregleda24 komentar(a)
Dušan Raičević, Foto: Screenshot/TV Vijesti

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević (35), jedan je od predstavnika mlađe generacije Demokratske partije socijalista (DPS), koja u politički život Crne Gore, prema mišljenju analitičara nije unijela ništa novo, niti na bilo koji način doprinosi unaprjeđenju demokratskih procesa u društvu.

Mladim opštinskim čelnicima iz DPS redova, i njihovim vršnjacima u poslaničkom klubu najjače partije bitniji su stavovi i interesi partijske centrale, nego interes građana ocjenjuju novinar Vladan Žugić i bivši poslanik Srđan Perić

Perić i Žugić vjeruju da je mladim funkcionerima DPS mnogo važnije šta će reći centrala, i da se to sprovodi u djelo, nego ono što su potrebe građana.

Ono na sta ih, kažu, treba podsjećati je da ih građani plaćaju da budu njihov servis, a ne da zastupaju pojedinačne i partijske interese .

Prije dvije godine, DPS se odlučila na podmlađivanje strančkog kadra.

Gotovo paralelno teklo je podmlađivanje predsjednika opština u Baru, Bijelom Polju, Kolašinu, Podgorici i uvođenje mladih partijaca u poslanicki klub.

Politički naivci u tome su vidjeli vjesnike promjena, iskusniji i politički pismeniji vidjeli su ljepše pakovanje istog sadržaja.

Novinar "Vijesti" ,Vladan Žugić podsjeća da je i prije osam-devet godina ,DPS pokušao da osvježi krv mladom ganriturom na čelu sa tadašnjim premijerom Igorom Lukšićem, ali je dobar rezultat po demokratske procese izostao

"Onda je možda ovoj drugoj novoj generaciji bolje da ćuti i krije se od javnosti, koristeći staru strategiju napravi se mrtav dok prođe mečka, nego da budu transparentni. Ali mislim da je upitanju drugi problem, a to je da su svi oni , djeca 90-tih za koje je i politčki i u javnom životu normalan oportunizam, klijantelizam, neodgovornost kao kategorija", istakao je Žugić.

Najbolji , ali i najtužniji primjer te pojave, svakako je prvi čovjek opštine Bar Dušan Raičević, koji će ostati upamćen po sječi stogodišnjih čempresa u rodnom gradu, otvorenom sukobu sa sugrađanima i skrivanju iza loše sročenih saopštenja

Prvu godinu svog mandata i podgorički gradonačelnik Ivan Vuković troši na postavljanje podzemnih kontejnera i pametnih klupa na nekoliko lokacija, a najveće dostignuće do sada mu je to što je otkriven spomenik Josipu Brozu Titu.

Po uzoru na prethodnike nije otvoren za pitanja medija, ali ne propušta da pohvali dostignuća bivših gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića i Miomira Mugoše.

"Kada gledate izajve, kada gledate njihovo ponašanje, veoma često, vama bude jasno, da su oni sličniji po svom modulu upravljanja , recimo nekom sovjetskom gradonačelniku iz 50-tih ili 60-tih godina, nego današnjem gradonačelniku, recimo Lonodona ili Beča, koji učestvuju u akcijama sa građanima, koji pokazuje potpunu otvorenost, koji je voljan i da čuje oštre krtike. Ovdje prosto da nema dovoljno senzibilnosti za ono što su stavovi građana, I da se na kraju ti stavovi, kada imaju smisla I usvajajaju", rekao je Srđan Perić, profesor književnosti i bivši poslanik.

Perić i Žugić vjeruju da je mladim funkcionerima DPSa mnogo važnije šta će reći centrala, i da se to sporovodi u djelo, nego ono što su potrebe građana.

Ono na šta ih , kažu, treba podsjećati je da ih građani plaćaju da budu njihov servis , a ne da zastupaju pojedinačne i partijske interese.

"I ako neko ubjeđuje njih hiljadu iz Bara da bolje misli od njih svih ostalih, onda jedini odgovor je na sljedećim izborima kazniti takvog nosioca javne funkcije", kazao je Žugić.

"Moderna lokalna uprava znači otvorenost prema građanima, to su zapravo te zapadne vrijednosti, da od građana zavisi, da se građanin pita. Ovdje vidimo, posebno smo to vidjeli kod zadnjih dešavanja u Baru da to apsolutno nije slučaj, da gradaonačelnik bježi od onog što su stavovi građana”, kazao je Perić.

Slično je i sa mladima u poslaničkom klubu DPS-a.

Bivši novinari, djeca bivših ambasadora, profesori.

Do sada nismo čuli ništa autentično, ništa što bi, makar po stilu odstupalo od trodecenijske DPS unisonosti.

Ali dok ih gledamo I slušamo nekako se prisjetimo poznatih Balaševićevih stihova: "Još u školi je ručicu dizao vešto i već se znalo da postaće nešto. O, već se znalo da postaće neko, k o bog. I često se pitala moja mati: "O, čedo moje, samo da mi je znati, šta će to sa tobom biti, dal ćeš ikad biti i ti... Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin".