Moje i njegovo "lično"

Povodom mojih prozivki na račun ministra prosvjete Damira Šehovića u vezi optužbi za političko zapošljavanje, od više prijatelja sam dobronamjerno upozoren da vodim računa kako govorim, da pazim na riječi, jer sam javna ličnost. A neki kažu i da se govori da djeluje kao da sam unio lični momenat u svu priču, računajući mi to valjda kao neki minus. Ovo je moj stav povodom mog „vokabulara“ i tog prigovorenog „ličnog“.

Meni, LIČNO, je dosta glume, svi glume neku finoću i tako dozvoljavaju da takvi kao on, rade sa nama što oće. E, pa što se mene tiče, to neće moći! Lošima treba reći da su loši, nikakvima da su nikakvi! Takvi su kakvi su, ali im treba reći. Bili oni u odijelima u parlamentu ili u trenerkama na ulici! Od mene to svako može da očekuje! A shvatiće onoliko koliko im to dozvole svijest i, naravno, mirna savjest. Toliko o biranim riječima.

A što se tiče „LIČNO“, pa naravno da je LIČNO, i naravno da sam sve ovo doživio LIČNO. Uostalom, kako bih drugačije i mogao?!

Naravno da me se LIČNO tiče, i ne znam što je tu sporno. LIČNO, ni moja supruga, ni ja ne znamo što da kažemo svojoj djeci, zašto da uče i imaju odlične ocjene, kad ministar za direktora JPU „Đina Vrbica“ imenuje čovjeka koji nema ni približne reference koje ima Milena, a pogotovo Plan razvoja ustanove. I pri tom ministar krši sve što se može kršiti, i procesno i u svakom drugom pogledu. A ne imenuje njihovu majku koja je osnovne studije završila sa prosjekom 9,80, diplomirala sa ocjenom 10, magistrirala takođe sa ocjenom 10, najbolji student svih generacija od osnivanja Filozofskog fakulteta, dva puta nagrađivana kao najbolji student, 7 godina asistent na fakultetu, dvije godine pomoćnica JPU i dva mjeseca VD direktora, i da ne bih dalje nabrajao - sa impresivnom biografijom.

Kako da ne shvatim lično kad ministar prosvjete u jednoj državi opstruira njihovu majku kršeći zakon i diskriminiše je u odnosu na ostale kandidate, ne dostavlja kad i svima odluku i obrazloženje, već nakon 10 dana, uvid u dokumentaciju kandidata ni nakon 15 dana, namjerno joj na taj način trošeći vrijeme da istekne rok za žalbu, a obmanjuje javnost da joj je dostavio, za šta imamo i dokaze da nije, kao i za sve ostalo... Nego, tim ćemo se tek baviti...

Je li on unio nešto LIČNO u donošenje odluke, u odnosu na sebe, svoju partiju, nas?

Je li se on vodio ličnim ili opštim i javnim interesom kada je svojom odlukom nanio nepravdu, mojoj ženi, djeci, Upravnom odboru, roditeljima, (svi su je oni podržali) studentima i svim građanima Crne Gore?

Što je to, lično ili šta? Naravno da je lično, i to njegovo lično uticaće negativno na život svakog od gore navedenih.

Tako je bilo i u slučaju Marije, zavisnice kojoj je prijateljica umrla u krevetu pored nje, a nju nijesu htjeli da prime u bolnicu, već su je vratili kući gdje bi sigurno bez njege posle nekoliko dana umrla. To sam shvatio lično i uz pomoć prijatelja i medija izvršili smo pritisak, nakon čega su je primili u bolnicu i spasili joj život. Zahvaljujući tom LIČNOM, ona je danas dobro, jer bi joj u suprotnom prije nekoliko mjeseci obilježavali godišnjicu. I kad sam digao glas protiv napada na novinara i napada na Vijesti... i kada sam u Danu javno osudio najprizemnije napade i optužbe upućene Vanji Ćalović, i kad se krše prava zavisnika i zavisnica, i toliko toga još, i to sam sve doživljavao LIČNO, i tako i reagovao. Sve je LIČNO. I kamo sreće da svi ovakve stvari shvatimo lično, pa onda tako i reagujemo.

Pitam vas - što je suprotnost ličnom, nešto što te se ne dotiče, nešto što u ovom trenutku ne pogađa lično mene, ali se svakako u širem smislu tiče mene. Koja je razlika? E, od te razlike zavisi da li ćemo biti solidarni, mijenjati se kao društvo i ići naprijed, ili zabiti svako u svoj ćošak i čekati da dođu po nas, kad posle svih, mi ili neko od naših bližnjih dođe na red. Kada je lično? Kad neko drugi ispašta i trpi nepravdu, ili tek kad ti to osjetiš na svojoj koži?

Recite mi đe je granica između ličnog i ne-ličnog? Ja kažem da je nema i ne smije je biti! Sve je lično i sve što svako od nas radi je lično i utiče na nekog ili na sve lično.

Zašto mi to da sam se unio u ovo lično, djeluje kao da sam rekao i uradio nešto loše, nešto što je jeres?! Za mene je LIČNO = LJUDSKI. Zato vas molim, ne spočitavajte mi „LIČNO“, jer „LIČNO“ nije nista loše, naprotiv.

Nego je najtužnije što i kao građani ni ne prepoznajemo što je lično. Mozak nam je zakržljao i drugi nam govore što treba, što ne treba, što je u redu, što nije u redu, što znači lično, je li lično dobro ili nije dobro, i sve što nam se servira to usvajamo kao istine, bez uključivanja svog mozga i kritičkog preispitivanja.

I zaključujem sa ovim, na moju veliku sreću sa njim nemam, niti ću ikada imati sa njim bilo što, ono drugo „lično“. A što se tiče mog i njegovog ličnog, između ta dva lična, ogromna je razlika, moje lično i njegovo lično nijesu isto "LIČNO". Jer moje lično je ono što se tiče dobrobiti mene, moje porodice i čitavog društva, a njegovo lično je ono što se tiče, jedino i isključivo, njega i interesa njegove partije.

Autor je izvršni direktor NVO 4 Life

( Saša Mijović )