Zabrana svake gradnje

Početkom ove godine, na osnovu Zaključka Skupštine, predsjednik opštine Budva je donio odluku o djelimičnoj (selektivnoj) zabrani gradnje u obuhvatu detaljnih urbanističkih planova „BUDVA-CENTAR“ i „“PETROVAC-CENTAR“ do završetka izrade njihove revizije. Takva odluka je bila opravdana, a s obzirom na predizborna obećanja članica sada vladajuće koalicije, i očekivana.

Međutim, još 2013. tadašnja opštinska vlast donijela je Odluku o izradi izmjena i dopuna tog planskog dokumenta, čija izrada neopravdano dugo i netransparentno traje i danas (valjda?), pa je nejasno zašto se nova vlast nije pozvala na Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata, koji predviđa da se Odlukom o izradi planskog dokumenta može donijeti i zabrana građenja na prostoru ili dijelu prostora za koji se taj plan izrađuje, te da takva odluka može biti donijeta i naknadno. Ovako, način na koji je donešena Odluka o zabrani građenja, bez obzira što ne sumnjam u iskrenost namjera donosioca, možda bi se ipak mogao protumačiti i kao želja za sticanjem političkih poena.

Unazad nekoliko dana, nakon šest mjeseci, na inicijativu jedne mjesne zajednice, ili više njih (vlast se mijenja, MZ opstaju), kao i neimenovanih mještana, predsjednik opštine, s pravom, donosi Odluku o zabrani svake gradnje na ovom prostoru. Ne znam samo zašto to nije bilo predviđeno u početku? Kako zabrana gradnje ne može trajati u nedogled, za očekivati je da nova vlast sada upozna javnost, prije svega građane Petrovca, što je sve u međuvremenu preduzela da novi planski dokument bude što prije završen. Da li je nastavila saradnju po tom pitanju sa ranije odabranim obrađivačem, da li je pripremila novi programski zadatak i da li je utvrdila rokove za završetak ovog posla?

DUP „PETROVAC-CENTAR“ obuhvata prostor površine 26 ha, usvojen je 2009, a njegova važnost je istekla 2014. Ovaj planski dokument, kao i posljedice njegovog sprovođenja u prostoru, više puta u posljednje vrijeme bili su predmet žestokih kritika, naročito u medijima, čemu sam i sam doprinosio izražavajući protest i ogorčenje još od samog početka njegove izrade. Inače, u njegovom obuhvatu već je izgrađeno više od 90% planom predviđenih objekata, ta priča je, nažalost, skoro završena, pa nijesam siguran da će se Odlukom o zabrani gradnje na ovom prostoru postići neki značajniji efekat.

Ako se stvarno želi pokazati proklamovani diskontinuitet u politici prema prostoru, onda neki drugi, neuporedivo značajniji, problemi u planiranju i izgradnji objekata, od strane vlasti, pored dobre volje, zaslužuju daleko više pažnje, posvećenosti, stručnosti i kompetentnosti, kao i prioritet u rješavanju. Ovom prilikom ukazaću samo na neke od njih.

Od samog početka izrade Prostornog plana opštine na djelu je nastala vulgarizacija zamišljenog procesa planiranja, s ciljem da se, daleko od očiju javnosti, planiranje stavi pod kontrolu jedne neformalne, nedobronamjerne i nestručne grupe. Tako je, umjesto da inventivnošću i kreativnošću omogućava kvalitetan razvoj, ovaj planski dokument, besprimjernim i megalomanskim angažovanjem novih prostora za gradnju, pogotovo u Petrovcu i široj okolini, postao sušta suprotnost - sredstvo za zadovoljenje potreba i interesa uskog kruga privilegovanih. Kao rezultat dugogodišnjeg takvog odnosa prema prostoru, uz prisutnu političku i institucionalnu korupciju koju državni organi odnedavno zvanično povezuju sa organizovanim kriminalom, naša sredina je danas na pragu ekološkog, saobraćajnog, komunalnog i sveukupnog kolapsa. Šteta koja je time prouzrokovana postala je evidentna, a postoji opravdana bojazan da bi se daljim sprovođenjem ovog planskog dokumenta ona samo mogla uvećati. Zato će otklon od važećeg Prostornog plana biti mjera uspješnosti nove opštinske vlasti.

Kada je u pitanju Petrovac sa okolinom, svakako da je više pažnje trebalo posvetiti DUP-u “PETROVAC-ŠIRA ZONA”. Ovim planskim dokumentom iz 2008, čija je važnost istekla još 2013. i koji pokriva prostor od oko 86 ha, predviđena je izgradnja stambenog prostora kroz dogradnju postojećih i izgradnju novih objekata u tolikoj mjeri (cca 470.000m²) da je ista dva i po puta veća od površine svih objekata koji su na ovom prostoru do tada izgrađeni (!), čime su više od tri i po puta prekoračena predviđanja iz tada još važećeg GUP-a. Ako se ima u vidu da je na ovom prostoru u međuvremenu već izgrađena polovina planom predviđenih objekata, onda se može zaključiti da je preostala površina za gradnju možda i desetostruko veća od površine solitera u centru Petrovca! Želim da vjerujem da je neupućenost osnovni razlog zapostavljanja rješavanja ovog akutnog problema, prije nego li interesi pojedinaca.

Na široj teritoriji Petrovca sprovodi se 18 lokalnih planskih dokumenata, od kojih je za njih 13, u obuhvatu od oko 370 ha, važnost trajanja istekla! Ovome treba dodati da je za veliku većinu tih planova davno istekao i rok do kojeg je lokalna samouprava bila dužna da ih usaglasi sa zakonskim rješenjima. Analogno navedenom, sa vrlo velikom vjerovatnoćom, do sličnih rezultata došlo bi se i na osnovu analize planske dokumentacije za preostali dio opštine Budva, što je više nego alarmantno! Iako je ovakvo stanje neodrživo, izostalo je izjašnjavanje i po ovom pitanju, pa postoji opravdana bojazan da bi dalje sprovođenje postojećih planskih dokumenata predstavljalo kontinuitet sa dosadašnjom praksom, odnosno da bi moglo doći do nastavljanja nekontrolisane gradnje i pritiska na ograničene prirodne resurse i kapacitete komunalne infrastrukture, te do devastacije prostora širih razmjera.

Nova vlast je ostala nedorečena i po pitanju sprečavanja bespravne izgradnje na širem prostoru Petrovca. Da li su se možda i o tome izjasnileMZ i neimenovani mještani?

Za nadati se da će ozbiljnija analiza stanja planiranja i uređenja prostora u Budvi, ako nekada do nje dođe, utvrditi i pojedinačnu odgovornost za učinjeno, kao i za nečinjenje onih od kojih se to očekivalo, što sigurno neće biti nimalo lako. Da je to tako, možda najbolje pokazuje situacija sa usvajanjem upravo DUP-a „PETROVAC-CENTAR“. U martu 2009. Skupština opštine Budva je, uz prethodnu saglasnost resornog Ministarstva, jednoglasno usvojila Odluku o donošenju ovog planskog dokumenta. Sjednici su prisustvovala 22 odbornika. DPS, kao tada većinska partija u vladajućoj koaliciji, zajedno sa satelitima, mogla je sebi dozvoliti luksuz da na sjednici ne bude prisutno nekoliko njihovih odbornika. Odbornici SDP su bez mnogo dvoumljenja podržali ovu Odluku, ignorišući javne proteste i upozorenja od strane potpisnika ovih redova zbog kršenja zakona, kao i drastičnog odstupanja od utvrđenih programskih zadataka za izradu planske dokumentacije, koje sam promovisao koju godinu ranije kao potpredsjednik opštine Budva ispred te partije. No, iako to tada nije predstavljalo neko iznenađenje, danas, poslije samo osam godina, za neupućene nevjerovatno zvuči podatak da su za navedenu Odluku glasali i svi prisutni predstavnici tadašnje opozicije! Jedan dio njih je u novoj opštinskoj vlasti, nekima su partije samo promijenile nazive. Ovo, naravno, nije bio usamljen slučaj. Pojedinačni interesi ostvareni političkom trgovinom često puta su bili u pozadini opšteg saglasja između vlasti i opozicije u Budvi.

Zato bi odgovornost trebalo da bude ravnomjerno raspoređena - prema zaslugama.

Autor je arhitekta iz Petrovca

( Jovo Zenović )