Tradicija u zapećku
Mladi nijesu u potpunosti svjesni važnosti narodne nošnje, detalja, nekada i istorije države u kojoj žive, kaže za "Vijesti" istoričarka i teoretičarka umjetnosti Bojana Maraš
Crnogorska istorija uvijek je aktuelna tema, ali se mladi sve rjeđe opredjeljuju za zanimanje istoričara. Iako mnogi mladi ne vide u potpunosti važnost narodne nošnje, detalja, a nekada i same istorije države u kojoj žive, oni su prisutni svuda.
To je “Vijestima”, pored ostalog, kazala istoričarka i teoretičarka umjetnosti Bojana Maraš.
Prema njenim riječima, narodna nošnja preteča je “onoga što danas nosimo na sebi”.
“...Kao i da su njeni detalji bitni za shvatanje istorije, etnografije, dizajna i svega što se izučava u novijem dobu. Mnogi tako misle, iako nijesu upoznati sa činjenicom da nose odjevne komade izvedene i revidirane iz naše narodne nošnje. Modne kuće, godinama, vuku inspiraciju iz domaće kulturne baštine. To rade i neki manje poznati, aktuelni brendovi ‘brze mode’”, objasnila je Maraš.
Istakla je da joj je drago što se narodna nošnja “vraća u modu, makar za bitne događaje, poput vjenčanja i drugih slavlja”.
“Gdje ljudi, pogotovo žene, sve češće biraju određeni komad tradicionalne nošnje. Međutim, istorijski gledano, tradicija i dalje nije dovoljno zastupljena tema. To je naročito prisutno i slučaj je sa ćilimarstvom”, izjavila je sagovornica “Vijesti”.
Maraš tvrdi da “mi kao narod nijesmo dovoljno osviješćeni i gledamo na to kao nešto što je arhaično i davno zaboravljeno”.
“Ne vidimo da je to značajan i bitan segment istorije, pa i budućnosti u našem kulturnom nasljeđu. Kako mu samo ime kaže, to je nešto što je naslijeđeno i na čemu treba raditi i dodatno ga bogatiti. Mi, prvenstveno, ne znamo mnogo o toj temi, a produbljivanjem i davanjem značaja istoj, izučavanjem, saznali bismo dosta ne samo o našim precima, već donekle i današnjem mentalitetu, ali i sebi”, rekla je ona.
Podsjetila je da su se muškarci ranije borili za teritoriju i granice države, a da je, istorijski gledano, “ženska uloga bila važna za očuvanje nacije”.
“... Ali i čuvanje ognjišta, rađanje i odgajanje. Tako se, pored ostalog, umijeće pravljenja narodne nošnje i održavanje nasljeđa prenosilo s koljena na koljeno. Žene su te koje su, uglavnom, nosile nakit, marame i pojaseve. Ženski pojas jakičar je, takođe, bio naročito korišćen kod starocrnogorki. To je kožni, masivni pojas sa ugrađenim karneolima ili, u narodu poznatim, jakicama - sitnim draguljima”, kazala je “Vijestima”.
Naglasila je da je “ne plaše tvrdnje da će umjetnost prenošenja sa koljena na koljeno izumrijeti, jer u Crnoj Gori postoje vješti čuvari zanata”.
Podsjetila je da crnogorska narodna nošnja jedinstvena i drugačija od ostalih u regionu.
“Primjera radi, fustanela, odnosno bijela suknja, vezuje se za albansku mušku narodnu nošnju, ali je prisutna i kod Grka. Fes sve od Bosne, pa do samih rubova grčkih granica, jelek je ono što nas apsolutno sve objedinjuje, marame za glavu kao ženski ukrasni detalj, takođe, ženski pleteni pojasevi, dimije, opanci... To je ono što nas ujedinjuje, a opet smo svi različiti na svoj način”, rekla je.
Maraš je, krajem prethodne godine, učestvovala u dvadesetim književnim susretima “Muhamed Abdagić”, održanim u Sjenici, u Srbiji. Govorila je o istorijskoj i kulturološkoj vrijednosti sandžačkog ćilima. Objasnila je da je “izrađen sa dva lica, tako da razotkriva svako naličje Sjenice”.
“Sandžački ćilim je nekada bio posebno važan dio svake sjeničke kuće. Poseban je i važan dio kulture Sjeničana, naročito Sjeničanki, jer nije bilo kuće u kojoj nije minimum jedan bio istkan. Donosi motive iz tadašnjeg života i prikazuje bogatu kulturnu istoriju, kako u Sjenici tako i u Novom Pazaru, prekretnici i centru nekadašnje trgovine i kulture kroz istoriju”, istakla je Maraš.
( Nikola Saveljić )