Mrvaljevićevo ukrajinsko iskustvo: Malo je muškaraca vani, svakog časa može da naleti patrola i odvede vas na front
Nekadašnji napadač Budućnosti pojačao poljski LSK Lođ nakon što je godinu dana proveo u ukrajinskoj Varesi iz Rivne
Rusko ukrajinski - sukob ulazi u četvrtu godinu, no dok borbe traju u obje zemlje igra se fudbal.
Nekadašnji napadač Budućnosti Marko Mrvaljević proveo je cijelu godinu u Ukrajini, u timu Verese iz Rivne, sve dok prije desetak dana nije prešao u poljski LSK Lođ.
Intersantno iskustvo o fudbalu i životu uopšte u ratom zahvaćenoj zemlji dao je u intervju za Meridiansport.
“Grad Varesa je na krajnjem zapadu i tu je sve bilo mirno, nisam ništa osjetio, osim sirena, koje se su se često čule i koje su se automatski palile u cijeloj zemlji, iz kojeg god dijela da dolazi opasnost. Bilo mi je čudno u početku, kada sam je čuo prvi put, nisam znao šta da radim, kako da se ponašam. Vidim onda druge ljude, saigrače, ne obraćaju pažnju, kao da se ne dešava ništa, onda je i meni bilo lakše. Ubrzo nisam ni ja obraćao pažnju na sirene”, govori 23-godišnji fudbaler koji je osvojio tri titule sa ekipom Budućnosti.
Rat je, ipak, mogao da se osjeti.
Vodili su nas u ratnu bazu da damo motiv ljudima koji idu u front, jezivo je bilo tamo
“Vidi se to, utiče na ljude, posebno na muškarce, koji izlaze manje, jer u svakom trenutku može da naiđe ratna patrola i odvede vas pravo na front. Zato je i manje ljudi po ulicama. Jednom su i nas, fudbalere, poveli u ratnu bazu, da svojim dolaskom damo motiv ljudima koji idu na frontu. Bilo je jezivo koliko ljudi tamo - i oni što mogu, i oni što ne mogu da idu u rat. Baza je pod zemljom, sakrivena, nema interneta”, kaže Mrvaljević.
Čuo je i bobmbe, doduše u daljini.
“To je bilo u Kijevu, gađana su postrojenja, elektrane daleko van grada, pa iako se čulo, nije bilo straha”.
Uprkos svemu, ukrajinska liga nije stala.
“Mislim da se samo u Odesi igra pred praznim tribinama, jer je Odesa na udaru, na ostalim stadionima su ili ograničenja - 500 navijača, kao u Kijevu, 1.000 kako se približavate zapadu, do punog kapaciteta, kao što je to bio slučaj na našem stadionu”.
Mrvaljević se nada da će se rat što prije završiti.
“Znam neke ljude koji su otišli na front, znam i druge čije su familije na frontu. Zbog njih se molim da to što prije prestane”.
Trener mi je rekao da mu nisu bitni moji golovi, otišao sam da igram gdje se od napadača traže golovi
Zanimljivo fudbalsko iskustvo imao je Mrvaljević u Ukrajini, gdje je prošle zime počeo sjajno - tri gola na prve četiri utakmice.
"Dao sam golove Dinamo Kijevu, Vorskli, Černomorecu. Dobio sam potom crveni karton, a onda povrijedio zadnju ložu - mjesec dana sam morao da pauziram, što se negativno odrazilo, jer nije bilo lako vratiti se u tim. Nedavno, na zimskim pripremama, opet sam krenuo dobro - tri gola na četiri utakmice, ali vidim ne mijenja se ništa, sjedim na klupi. Onda sam pitao trenera za objašnjenje, rekao mi je da ga toliko ne zanimaju moji golovi koliko neke druge strvari, kao što su defanziva i slično. Odmah mi je bilo jasno da teško možemo da nađemo zajedinički jezik, želio sam da idem negdje gdje se od napadača traže golovi. I LSK Lođ se pojavio u pravi čas”.
Mrvaljević je prošlog vikenda u Poljskoj dao gol na debiju.
"Ušao sam 30 minuta i odmah dao gol, ali znam da će mi trebati još malo vremena da se priviknem, adaptiram na novu sredinu, na zahtjeve trenera. Borimo se za ulazak u Prvu ligu, iako smo deveti šesto mjesto nije daleko, a ono donosi baraž za elitu i to je naš cilj. Desetak dana sam u Lođu i utisci su pozitivni, za sada”.
( Vijesti sport )