Ljubav na mreži - profesorica fizičkog kroz odbojku razvija duh zajedništva
Kao što su nekadašnje generacije jedva čekale da izađu vani i igraju lopte, tako želim da i sadašnjoj djeci “vratim” igru i loptu, kaže Katarina Vušović
Katarina Vušović, profesorica fizičkog vaspitanja i licencirana odbojkaška trenerica, kaže da je lopta bila neizostavni rekvizit njenog djetinjstva. Ali, i odbojka.
Njene drugarice i ona loptu su nosile svuda, a odbojka se mogla igrati i preko stvarne i preko zamišljene mreže. Odbojka im je, ističe, pomogla i da razviju duh zajedništva, da nauče da djeluju kao dio kolektiva, i da steknu samopouzdanje. Sve to je željela da prenese učenicama Osnovne škole “Jagoš Kontić” iz nikšićkog naselja Straševina. Naišla je na podršku direktorice Ranke Laković, koja im je otvorila vrata i dala “vjetar u leđa” da se djevojčice okrenu sportskim aktivnostima. U ovom slučaju odbojci.
“Djevojčice su bile manje zainteresovane za grublje sportove, a željela sam da ih zainteresujem za neku fizičku aktivnost. Onda sam se sjetila mog djetinjstva, lopte i odbojke. Odbojka je odličan sport za razvoj koordinacije, brzine, refleksa i timskog duha, odiše gracioznošću, pruža eleganciju i lijepu liniju”, kaže Vušović.
Uspjela je da zainteresuje djevojčice i sada tim broji tridesetak učenica od prvog do devetog razreda koje je naučila da sve mogu ukoliko to žele, da zajednički ruše i najveće barijere, a da je pobjeda kada ne odustaneš.
“Cilj mi je da djevojčice zavole sport, da dolaze s ljubavlju i željom da igraju, da nauče šta znači biti dio kolektiva, jer tim treba da bude njihova porodica. Da lopta postane njihov prijatelj, da se što više druže s loptom i da im, i kad nijesu na treningu, ona bude zanimacija. Kao što su nekada generacije jedva čekale da izađu vani i igraju lopte, tako želim da i sadašnjoj djeci ‘vratim’ igru i loptu i da im ona bude centar djetinjstva. Ali, isto tako želim da nauče da ne postoje riječi ‘ne mogu’, ‘ja ću to sama’, već da shvate da sve zajedno mogu i da uspjeh zavisi od tima, kolektivne igre”.
I uspjela je u tome. Nasmijane djevojčice, sa odbojkaškom loptom u rukama, vježbale su sve što im je Katarina pokazivala, bodrile jedna drugu i kada padnu, ili pogode u mrežu.
“Nikada ranije nijesam igrala odbojku. Odlična je. Sviđa mi se što svi zajedno igramo i svi se družimo. Iako smo iz iste škole, neke djevojčice nijesam poznavala, a neke jesam, a sada smo sve drugarice. Najlakše mi je bilo da udaram loptu čekićem i prstima, a najteže mi je pao gornji servis”, kaže jedanaestogodišnja Kristina Nikolić.
I njenoj drugarici, vršnjakinji, Itani Tadić, gornji servis je bio najteži. Ali, i to je uspješno savladala.
“Odbojka je zaista lijepa, a volim zajedničku igru. Bodrimo jedna drugu, a tu je i naša trenerica koja je odlična. Drago mi je što imam priliku da se bavim ovim sportom, jer nikada ranije nijesam igrala odbojku”, kaže Itana.
I desetogodišnja Maša Lalatović se prije tri mjeseca prvi put susrela sa odbojkom.
“Odbojka mi je uvijek bila omiljeni sport i rado sam je gledala na TV-u. Najdraža odbojkašica mi je Tijana Bošković, a maštala sam da ću i ja početi da igram odbojku. I evo, igram je”, sa osmijehom kaže i dodaje da lopta uopšte nije tvrda, a da ne boli kada padne, jer štite je štitnici i riječi podrške drugarica.
“I meni se odbojka uvijek najviše sviđala i drago mi je što imam priliku da naučim da je igram. Posebno sam srećna što ovdje ima dosta drugarstva, a kada osvojimo poen se baš radujemo”, dodaje desetogodišnja Andrea Ognjenović.
Godinu Starija Anđela Šarović je već trenirala odbojku i drago joj je što ima priliku da nastavi da se bavi tim sportom.
“Sad sam znanje dodatno nadogradila, a igrati sa ovim drugaricama je savršeno. Moram priznati da mi je odbojka uvijek bila lijep sport za djevojčice”, ističe Anđela.
I Maji Janković, koja ima 12 godina, je odbojka prirasla k srcu.
“Trenirala sam rukomet, ali on je malo grublji sport, a odbojka mi je nekako ljepša i zanimljivija. Društvo je zaista super i uživam da igram sa njima”, kaže Maja i priznaje da je i njoj gornji servis najteže pao.
Devetogodišnja Sofija Matović je ranije trenirala plivanje, bavi se folklorom i plesom, i kaže da joj je drago što je sada odbojka centar njenog interesovanja.
“Odbojka je baš lijep i zanimljiv sport. Trenerica je odlična, nije stroga, drugarice su super, a druženje i igranje je sjajno”, gotovo u dahu reče Sofija.
A na isti način odgovori i njihova trenerica.
“Presrećna sam što su shvatile da bez kolektivne igre nema uspjeha i da na drugarstvu sve počiva. A lopta je već postala sastavni dio njihove igre”.
Vatreno krštenje
Juče su malene odbojkašice iz škole “Jagoš Kontić” imale i “vatreno krštenje” - odigrale su prvu utakmicu i osjetile čar takmičenja. Za Podgoricu su otišle sa stavom da se svako učešće na takmičenju računa pobjedom, a svaka ruka podrške je osvojeni poen.
Osjetile su kako izgleda takmičiti se, izgubiti i pobijediti...
“Prvi put se takmiče i negdje idu sve zajedno. To je za njih pravi doživljaj. Riječ je o projektu ‘Mini odbojka’ koji se organizuje vikendom”, kazala je Vušović.
Projekat “Mini odbojka” za djecu uzrasta od 9 do 13 godina organizuje Odbojkaški savez Crne Gore, uz podršku Ministarstva sporta i mladih i Evropske odbojkaške konfederacije (CEV), a cilj projekta je omasovljenje i popularizacija odbojke u Crnoj Gori.
( Svetlana Mandić )