Uručene nagrade „Zaloga”

Uz poruku o značaju vjere u knjigu i stvaralaštvo, dodjelom nagrada i zahvalnica, KZ “Vladimir Mijušković” iz Nikšića obilježila svoj dan

5841 pregleda0 komentar(a)
Dobitnici “Zaloge” za životno djelo, Jelena Međedović i Mirko Damjanović, Foto: Privatna arhiva

Na Dan Književne zajednice (KZ) “Vladimir Mijušković” iz Nikšića, Jeleni Međedović i Mirku Lalu Damjanoviću uručena je nagrada “Zaloga” za životno djelo koju dodjeljuje Zajednica, najstarija i najbrojnija asocijacija književnika u Crnoj Gori. Njima je nagrade uručio predsjednik KZ-a Spasoje Bajović, koji je istakao da bi ponosna bila svaka književna zajednica koja ima dva takva člana.

“Jelena Međedović je poetska dama, ličnost plemenite ljudske kova. U njenom stvaralaštvu prepliću se igra sudbine i nedokučive tajne i to se nastavlja skladno i razgovjetno iz pjesme u pjesmu, iz knjige u knjigu. Njeno djelo odiše životnim mirisima i patnjama, izatkanim na razboju životnog iskustva, sa resama svjetlosti i mraka. Odavno se pjesnik Lale Damjanović vjenčao sa svojom Pivom, prigrlio je pjesmom i dušom, zaiskrio o njoj iskrenim i slikovitim stihovima kroz lepršavo razvijanje odnosa između lirskog subjekta i duhovnog poimanja svijeta”, kazao je Bajović.

Međedović je istakla da je nagrada značajnija jer dolazi iz sredine u kojoj živi.

“Kad se već dogodi onda je značajnija i više obavezujuća. Nagrada ima simboličan naziv, ‘Zaloga’. Kao da je i sam autor istoimenog romana, Vladimir Mijušković, vizionarski dao takav naslov koji će se suštinski odraziti na književno stvaralaštvo. I ove nagrade su svojevrsna zaloga za sve one koji imaju čast da tu nagradu dobiju”, poručila je Međedović.

Damjanović je kazao da prvi put ima tremu jer “osjeća radost u srcu što je dobitnik nagrade”. Iako je stihove počeo pisati još od gimnazijskih dana, sa objavljivanjem knjiga je krenuo tek onda kada je njegov mlađi brat, Radule Željko, pjesnik pred kim je bila velika budućnost, poginuo.

“Tada mi je nastala pustoš u srcu i tuga za sva vremena. Tada sam odlučio da objavljujem i po starost se vratio u selo da pišem zavičajne pjesme za djecu. Pobjegao sam tamo kao dijete kad se prestraši i pobjegne majci u krilo”, kazao je Damjanović.

Podsjećajući na istorijat Zajednice, Bajović je naglasio da je 57 godina njenog bogatog rada i postojanja neizbrisivo svjedočanstvo o kulturnom entuzijazmu, uzletima i zastojima.

“KZ je imala zlatne periode kulturnog pregalaštva i stvaralaštva, bivala žrtva nedopustivih propusta kulturnih poslenika koji su odlučivali o sudbini i razvoju naše kulture, kada smo bili potisnuti na margine kulturnih dešavanja u Crnoj Gori. Izdangubili smo mnogo. Rijeka je odnijela mnoge naše neostvarene zamisli, bili su zapostavljeni mnogi naši značajni stvaraoci, ali smo i tada uspijevali da realizujemo neke značajne umjetničke programe”, istakao je.

Uspjeli su, naglasio je, da zbiju redove i da se zahvaljujući Opštini Nikšić vrate na “veliko zbitije” kulturnih dešavanja u Crnoj Gori i regionu. U zadnjih pet godina realizovali su znatan broj umjetničkih programa, a tako će i nastaviti.

“Danas, kada su mnoge ljudske vrijednosti poljuljane, istina u svijetu usamljena, a porodica na velikim iskušenjima vremena, vjera u knjigu, vjera u stvaralaštvo, vjera u čovjeka je potrebnija više nego ikad. To je smisao našeg napretka, ogledalo trajanja, najsvetija borba protiv prolaznosti”, poručio je Bajović.

Dan Zajednice je bio i prilika da sekretar KZ Jovan Drašković uruči zahvalnice, Miodragu Čizmoviću i Đorđiju Đukanoviću, direktorima JU “Zahumlje” i Narodne biblioteke “Njegoš”, urednici programa u “Zahumlju” Kristini Radović, novinarima Gojku Kneževiću, Željku Šapuriću i Ratku Peroševiću, kao i Jeleni Milić, direktorici Defendologija centra. Nijesu zaboravili ni na mladost, pa je predsjednik Skupštine KZ-a Slavko Milić, uručio članske knjižice podmlatku - učenicima Marti Jovović, Kristini Kovačević, Anji Odalović i Vasiliju Todoroviću.

U programu su učestvovali članovi: Dušan Govedarica, Sofija Simović, Jovan Drašković, Snežana Pejović, Miljan Mijušković, Violeta Pavić, Milenko Pejović, Suzana Stanišić Bijelović i Slavko Milić, a veče je uz zvuke gitare upotpunio Slobodan Bogdanović.