Efekat "Bilbao": Crna Gora postaje svjetska likovna destinacija

Da progres kulture i umjetnosti izaziva “domino” ili pak efekat “Bilbao” više nije samo teorija, već realnost koja oblikuje zajednice, gradove, države i društva. Crna Gora ima važan kontinuitet, stvaralački kvalitet, ali i život na polju likovne umjetnosti, pa su tako, pored izložbi domaćih i regionalnih umjetnika, sve češća i predstavljanja svjetskih umjetnika.

Crna Gora je tokom 2024. godine u okviru različitih izložbi ugostila neka od renomiranih imena svjetske likovne scene, a djeluje da se ta praksa nastavlja i u 2025. Između ostalih, izdvajaju se Erro, Kiki Smit, Šejla Kamerić, Ričard Dikon, ali i naši, crnogorski, a svjetski likovnjaci - Vojo Stanić, Mijo Mijušković, Miodrag Dado Đurić čija je velika izložba otvorena nedavno u CANU.

Zahvaljujući takvim gostovanjima, usljed sve veće institucionalne podrške, crnogorska likovna scena polako ali sigurno izlazi iz okvira lokalnog i povezuje se sa svjetskim tokovima, ali i sama izlazi na svjetsku scenu, što kao umjetnička destinacija, tako i kao podneblje prepoznato po bogatim i autentičnim likovnim stvaraocima svih generacija. Ipak, odgovor na pitanje “Da li kultura može postati jedan od ključnih stubova razvoja crnogorskog društva?”, i dalje djeluje suviše lak, nažalost, ali nada opstaje. Važno je, u svemu tome, konstantno raditi na razvoju kulture, pa tako i njenog likovnog aspekta, uz stalan podsjetnik da su, ipak, umjetnici najvažnija karika u čitavom tom sistemu, jer su upravo njihovo stvaralaštvo, vizija, angažman i snaga neophodni za jak efekat “Bilbao”.

Pored podrške domaćim autorima, od enormne je važnosti i pojavnost lika i djela renomiranih i svjetski priznatih umjetnika u Crnoj Gori. Značaj toga ogleda se na više nivoa, od pojedinačnog uvida u svjetske tokove umjetnosti današnjice, preko stručnog rasta i kritičke misli, edukacije, pa do kulturnog turizma, ekonomije i sveukupno popularizacije i vidljivosti države.

“Vjerujem da je za crnogorsku likovnu scenu veoma važno da se otvori ka globalnim umjetničkim pravcima i tendencijama. Mislim da je jako važno, naročito za male sredine kao što je naša, umrežavanje crnogorskih likovnih umjetnika sa globalnom scenom, njihovo povezivanje kroz međunarodne izložbe i događaje, što može pomoći boljoj vidljivosti naše umjetnosti na svjetskoj sceni”, ističe u razgovoru za Vijesti kustoskinja Muzeja savremene umjetnosti, Milica Bezmarević (Radulović).

Sinergija svih

Bezmarević je u protekloj godini kao kustoskinja “nosila” neke od najznačajnijih ili pak najzvučnijih izložbi. Prilike poput takvih, kako za ljude iz struke, tako i za ljubitelje i poštovaoce umjetnosti, ali i laike i društvo sveukupno, osvježenje su, ali i imperativ crnogorske likovne i kulturne scene. No, to i nije bilo toliko često u ranijem periodu, ističe u razgovoru za Vijesti.

“Doskorašnja praksa, nažalost, nije pokazivala dovoljno takvih primjera, pa se sve zapravo zasnivalo na ličnim - individualnim naporima pojedinaca da izađu na širu, međunarodnu umjetničku scenu. Sve vrijeme nekako je izostajala sistematska institucionalna podrška i adekvatna strategija koja bi omogućila veću prisutnost i vidljivost naših likovnih umjetnika van okvira lokalne scene”, sumira kustoskinja MSUCG.

Važnost sinergije svih učesnika likovne scene, naglašava i direktorka JU Muzeji i galerije Podgorice, Ivana Ćupić.

“Osjećamo veliku čast i zadovoljstvo što je Ričard Dikon, jedan od najvećih evropskih umjetnika, izlagao u našoj instituciji. Zahvaljujući odličnoj saradnji sa kustoskinjama iz beogradske galerije ‘Dots’, Mirjani Dušić i Ljubi Jovićević, ova izložba je prevazišla naša očekivanja što se tiče interesovanja publike i kompletne organizacije prilikom otvaranja. Značajna svjetska imena iz svijeta kulture i umjetnosti koja dolaze da izlažu u Crnoj Gori pokazatelj je da institucije kulture u našoj zemlji funkcionišu, da kulturni radnici dobro obavljaju svoj posao i da su naš glavni grad i država prepoznati kao kvalitetni i profesionalni domaćini koji umjetnicima mogu pružiti najbolje moguće muzejsko i galerijsko iskustvo”, smatra Ćupić.

Uprkos oprečnim mišljenjima, interesovanje za umjetnost je sve veće, konstatuje kustoskinja iz Srbije, Ljuba Jovićević, koja je bila angažovana na izložbama “Kiki Smit - Utkani svjetovi” i “U potrazi za nečim” Ričarda Dikona. Ona dodaje i da posljednjih godina živimo u dobu globalnog umjetničkog buma, kako globalno, pa tako i lokalno.

“Otvoreno je puno novih muzeja, galerija, interes publike, javnosti i medija za savremenu umjetnost je ogroman. Odabir kvalitetnih izložbi svjetski poznatih umjetnika ima veliki značaj, kako za širu publiku, tako i za ljude iz struke. To nam pokazuju statistike posjećenosti i raznolikost uzrasta posjetilaca”, konstatuje Jovićević.

Kulturni turizam

Jasno je da izložbe i gostovanja poput ovih utiču na kulturu i umjetnost Crne Gore, bilo kada je šira javnost u pitanju, ali jednako i uži krug likovnih djelatnika. No, uticaj se osjeća i u drugim sferama života, pa se tako ogleda i na ekonomiju, turizam, emancipaciju građana, sveukupno osnažujući kulturno-umjetnički turizam Crne Gore i Podgorice.

“Izložbe ovakvih razmjera imaju dugoročni ekonomski značaj. Pospješuju kulturni turizam grada i zemlje, između ostalog. Značajan je i podatak da se kolekcionari sve više okreću ka ulaganju u savremenu umjetnost. Kada se radi o izložbama gdje je na postavci i otvaranju prisutan i umjetnik, imaju i veliki edukativni značaj. Osim intervjua, susreta, predavanja, studentima akademija se pruža prilika da vide uživo radove umjetnika koje izučavaju, što je vrlo stimulativno za njihov kreativni rad”, podsjeća Mirjana Dušić koja je zajedno sa Jovićević radila na dvjema izložbama u Podgorici.

Tome svjedoči i podatak koji je nedavno podijelila Ćupić, da je od ukupnog broja posjetilaca koje su Muzeji i galerije Podgorice zabilježili u proteklih godinu dana, gotovo polovina njih bila iz inostranstva, a na tome će raditi i u budućem periodu.

“Nastavljamo sa intenzivnim radom i možemo očekivati još uspješnih projekata. Početak godine označila je izložba Ričarda Dikona koja predstavlja težnju Podgorice i Crne Gore da se ucrta na umjetničku i kulturnu mapu svijeta. Realizacija ovako velikih projekata, koja ne bi bila moguća bez saradnje i podrške kolega iz regiona, važna je za našu instituciju kako bi se održala reputacija koja je prepoznata kao jedna od najznačajnijih u kulturi u našoj lokalnoj zajednici”, ističe ona za Vijesti.

Ćupić naglašava i da će ustanova kulture na čijem je čelu, do ljeta imati i aktiviranu suvenirnicu koja će predstaviti kulturno-istorijsko i umjetničko nasljeđe kako Podgorice tako i Crne Gore. Vjeruje da će to umnogome ojačati turističku ponudu i nivo satisfakcije, kako među turistima tako i među domaćom publikom.

Na otvaranju izložbe Kiki Smit u Podgorici, direktor MSUCG Vladislav Šćepanović istakao je i obećao da će i u 2025. godini svi kapaciteti te institucije kulture biti iskorišćeni kako bi publika ponovo bila u prilici da uživa u velikim i važnim djelima zvučnih imena svjetske likovne scene koja će stići u Crnu Goru.

Ljuba Jovićević u razgovoru za Vijesti dodaje da su Dušić i ona imale priliku da vide idejno arhitektonsko rješenje kompleksa Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i Kuće arhitekture, a čija bi realizacija, usaglašene su, bila od velikog značaja kako za Crnu Goru, tako i za region.

“Projekat je izuzetan, jednako zbog lokacije koliko i zbog ideje da se spoji nekoliko muzeja i tako stvori kulturno-umjetnički centar. Realizacija tog projekta bila bi od velikog značaja ne samo za Crnu Goru već i za cijeli region. Takav učinak arhitekture na razvoj turizma i ekonomije ima čak i svoj naziv efekat ‘Bilbao’ koji potiče od Gugenhajm muzeja u Bilbau u Španiji koji je otvoren 1997. godine i koji je izazvao značajan porast turizma i investicija. Otvorila bi se mogućnost novih saradnji i značajnih projekata koji bi privukli veliki broj posjetilaca, a taj bi kompleks definitivno postao obilježje grada”, naglašava Jovićević.

Faktor “Publika”

Komentarišući situaciju u Crnoj Gori po pitanju položaja umjetnosti, Milica Bezmarević konstatuje, pak, da bi svaka vrsta ulaganja u umjetnike i u umjetnost uopšte, trebalo da bude jedan od prioriteta svakog iole uređenog i ozbiljnog društva.

“Od osnovnog omogućavanja prostora za rad umjetnicima, preko pružanja stipendija i svih drugih mogućnosti edukacije do prezentacije njihovog stvaralaštva, neki su od ključnih elemenata za razvoj crnogorske likovne umjetnosti. Takođe, podsticanje kritičkog mišljenja i kreativnog istraživanja može doprinijeti razvoju novih umjetničkih formi i pravaca”, nabraja ona.

U tom kontekstu, Ćupić ističe da su svi u Muzejima i galerijama Podgorice, kao ustanove kulture, fokusirani jednako i na domaću i na stranu publiku, a da brinu o svemu potvrđuje i angažovanje prevodioca na znakovni jezik nedavne ceremonije otvaranja izložbe Mirjane Marsenić Vujović.

“Trudimo se posjetiocima pružiti najkvalitetnije muzejsko i galerijsko iskustvo. Formiranjem raznolikog, autentičnog kulturnog sadržaja nastojimo turistima predstaviti lokalnu umjetničku scenu na najbolji način u čemu, nadamo se, uspijevamo. Promocija sadržaja koji naša institucija nudi je od ključnog značaja jer živimo u virtuelnom dobu gdje se sve željene informacije mogu pronaći na internet i društvenim mrežama. Kada su u pitanju propratni materijali za izložbe koje pripremamo, oni su po pravilu dvojezični, što pomaže stranim posjetiocima da shvate o čemu se radi. Vodiči koji su angažovani u prostorima takođe igraju važnu ulogu u približavanju aktuelnih sadržaja publici. Dodatno, htjeli bi da naglasimo da smo prošle godine imali rekordan broj posjetilaca, od čega su više od polovine bili turisti iz inostranstva. To opet i povezujemo sa bogatim programom koji je uspješno realizovan, te smo se s toga odlučili i ove godine da imamo bogat muzejski i galerijski program, ne bi li uspjeli da privučemo što veći broj turista”, najavljuje Ćupić.

Bezmarević se dalje osvrće i na posjetioce kulturno-umjetničkih događaja, ali i na odjek ovakvih dešavanja i njihovu zastupljenost u medijima.

“Što se tiče publike, jedan od jako važnih koraka jeste širenje društvene svijesti o značaju likovne umjetnosti uopšte, kroz edukaciju, prvenstveno kroz sistem obrazovanja, a potom i kroz izložbe, stalne muzejske postavke itd... Takođe, potrebno je i dragocjeno angažovanje medija, kako bi se umjetnost što više približila široj publici i kako bi se razbile predrasude o njenom elitističkom karakteru”, poručuje Bezmarević.

Ćupić dodaje i da, kada je riječ o renomiranim svjetskim umjetnicima, takve izložbe sa sobom nose veće izazove i odgovornosti.

“Zbog toga su temeljna priprema i istraživanje od ključnog značaja. Benefiti su mnogostruki, kako za našu državu i institucije kulture, tako i za same umjetnike koji imaju priliku da prošire svoju publiku i izlažu negdje gdje ranije nisu. Što se tiče doprinosa ostalim privrednim granama kao što su turizam i ekonomija, smatramo da svaki događaj koji izlazi iz okvira svakodnevnog i poznatog može uticati povoljno na njihov razvoj. Crna Gora kao zemlja koja pretežno živi od turizma ovakvim događajima zadovoljava potrebe i lokalnog stanovništva i turista koji mogu uživati u bogatom kulturnom sadržaju koji im može biti i nov i blizak u isto vrijeme. Na taj način se stvara najbolja reklama, vidljivost se podiže, a naša država i društvo bivaju prepoznati kao poželjne destinacije”, sumira direktora Muzeja i galerija Podgorice.

Domaći potencijal

Na pitanje kojim putem ide crnogorska likovna umjetnost, da li je, kako i kuda treba usmjeriti, Milica Bezmarević podsjeća na važnost institucionalne podrške, ali i na bogatstvo koje imamo, a kojeg često nijesmo ni svjesni.

“Crna Gora ima dovoljno ozbiljnih likovnih umjetnika, koji, sigurna sam, mogu ravnopravno da dijele prostor sa drugim umjetnicima na mnogo većoj, internacionalnoj umjetničkoj sceni. Upravo takvu jednu izložbu, koncipiranu kao selekciju međunarodno afirmisanih umjetnika, regionalnih i umjetnika iz Crne Gore, radim sa koleginicama - istoričarkama umjetnosti iz Skoplja i Beograda, Jovankom Popovom i Mišelom Blanušom, a čije će otvaranje biti u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore u decembru 2025. godine, potom i u Beogradu, Skoplju i dalje. Ta će izložba, vjerujem, biti prilika za širu, međunarodnu percepciju jednog aspekta crnogorske likovne scene. U tom projektu imam punu podršku mog matičnog Muzeja savremene umjetnosti, što je opet jako važno, jer bez institucionalne podrške, koja je nedostajala u jednom dužem periodu tokom proteklih godina, teško da se mogu planirati i realizovati projekti ovog kapaciteta”, navodi Bezmarević.

Osvrnula i na saradnju sa koleginicama iz Srbije, Ljubom Jovićević i Mirjanom Dušić, ali i realizaciju svih velikih izložbi u protekloj godini, a što ne bi bilo moguće bez institucionalne podrške.

“U tom smislu, jako je važno da, osim ličnih napora koje je svako od nas spreman da uloži u realizaciju nekog projekta, ne izostaje podrška cjelokupnog sistema u kojem su umjetnici ipak najvažnija karika”, zaključuje ona.

Što se crnogorske umjetničke scene tiče, Ćupić smatra da je bogata izuzetno talentovanim mladim umjetnicima od kojih neke planiraju da angažuju, a pritom ne zaboravljaju i da je potrebna dodatna afirmacija rada starih majstora koje publika uvijek željno iščekuje i dobro poznaje.

“Želimo da pokažemo da Crna Gora, Podgorica i naša institucija, imaju kapaciteta da ugoste svjetske renomirane umjetnike, ali isto tako da imamo da ponudimo jednako kvalitetne umjetnike koji se rame uz rame mogu takmičiti na tržištu ideja i estetike”, kaže ona.

Podsjeća da Crna Gora obiluje izuzetno nadarenim i kreativnim mladim ljudima koji mogu uticati na dalji razvoj naše umjetničke scene.

“Daleko od toga da je vrijeme starijih generacija prošlo, naprotiv! Majstori poput Dada Đurića ili Voja Stanića dokazali su da Crna Gora može biti ravna sa nekim drugim svjetskim umjetničkim centrima kada su stvaraoci u pitanju. Takođe, pomoću različitih internacionalnih projekata koje naša institucija sprovodi, jača promocija naše države na svjetskoj kulturnoj sceni, a saradnja sa stranim umjetnicima, galerijama i institucijama pomaže u prevazilaženju kulturoloških razlika i otvaranju Crne Gore prema svijetu”, ističe Ćupić i dodaje:

“Sve institucije kulture bi trebalo da se trude ne samo da pomažu stvaralaštvo domaćih umjetnika u Crnoj Gori, već i da podrže njihove izložbe van Crne Gore, što umnogo doprinosi ne samo umjetnicima, nego i širenju imidža naše države u svijetu... Kako smo prošle godine započeli dobru saradnju sa diplomatskim predstavništvima i njihovim kulturnim ekspoziturama, trudićemo se ne samo da primamo umjetnike koji bi izlagali u Crnoj Gori, već i da stvorimo reciprocitet. Tako ćemo tokom ove i narednih godina uspjeti i mi da pošaljemo crnogorske likovne stvaraoce u njihove zemlje, te stvorimo savršenu saradnju koja ja zasnovana na jednakosti i ravnopravnosti”, kaže Ćupić.

Inspiracija

Ćupić poručuje da Crna Gora, kao mala i raznolika zemlja, može postati i svjetski atraktivna likovna destinacija i to usljed više faktora. Pored brojnih drugih i onih već navedenih, ona se kao slikarka osvrnula i na još jedan apsekt onoga što Crna Gora nudi - inspiraciju i nadahnuće.

“Naši pejzažni predjeli su od davnina još okupirali pažnje raznih umjetnika i to ne samo likovnjaka, tako da ćemo se truditi da u narednom periodu organizujemo i likovne kolonije, ne bi li smo se predstavili na svjetskoj sceni po onome po čemu je naša zemlja najprepoznatljivija - prirodnim ljepotama...”, naglašava Ćupić.

Iako postoji mnogo likovnih kolonija, te drugih sličnih manifestacija i organizacija širom zemlje, djeluje da i tu postoji prostor za unapređenje u budućem periodu, sa fokusom na rezidencijalne boravke, stvaranje u jedinstvenim prostorima i na autentičnim lokalitetima, čime bi se dodatno uvezali kultura i turizam, a što bi tokom vremena sve više privlačilo brojne svjetske renomirane umjetnike.

Umjetnici koji komuniciraju na svim jezicima

Komentarišući značaj izložbi na kojima je bila angažovana u Crnoj Gori, Mirjana Dušić Vijestima objašnjava i šta je ono što odlikuje Smit i Dikona čije su postavke izazvale veliku pažnju u Podgorici, te kako i šta oni kao stvaraoci putem svojih djela komuniciraju društvu kao zajednici, ali i posmatraču kao individui.

“Kiki Smith detaljnim prikazima i simbolikom kroz različite umjetničke forme poput skulptura, tapiserija, crteža i grafika podstiče publiku na razmišljanje o uvijek aktuelnim temama poput identiteta, tijela, odnosa čovjeka i prirode, snage a i fragilnosti žena”, sažima Dušić i dodaje:

“Ričard Dikon koristi različite materijale, kao što su drvo, metal i keramika, kako bi istražio interakciju između forme i prostora. Njegove apstraktne skulpture često postavljaju pitanja o tome kako oblik, površina i boja mogu uticati na percepciju ostavljajući prostor za slobodnu interpretaciju od strane publike”, sumira Mirjana Dušić predstavljeno stvaralaštvo velikih umjetnika.

( Jelena Kontić )