Boričić zbog laboratorije i sadnje droge osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora
Priapdniku Uprave policije optužnicom stavljeno na teret da je proizvodio konoplju u porodičnoj kući
Beranac Željko Boričić (49), pripadnik Uprave policije sa prebivalištem u Podgorici, osuđen je danas u Višem sudu u Bijelom Polju na godinu i četiri mjeseca zatvora, zbog krivičnog djela “neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”.
Njemu je optužnicom stavljeno na teret da je, u periodu od aprila do juna 2024. godine, proizvodio konoplju u porodičnoj kući u vještačkim uslovima, u specijalizovanoj laboratoriji u podrumskoj prostoriji porodične kuće, gdje je sa 36 biljki pronađeno i 21.170 grama sasušene biljne mase.
U optužnici Višeg državnog tužilaštva navodi se da je u podrumskoj prostoriji kuće, koja je u vlasništvu okrivljenog i njegovog brata, u plastičnim zdjelama sa zemljom najprije zasadio zrna konoplje, stvarajući kontrolisane uslove - prirodnu svjetlost, toplotu i vlažnost, tretirajući ih raznim hemijskim preparatima kako bi iznikla u biljke.
“Nakon toga je 36 izniklih zelenih biljaka prenio i zasadio u pripremljenom zemljištu na parceli broj 5141, koja se nalazi u njegovom vlasništvu, u namjeri da ih posiječe i osuši radi neovlašćene prodaje. Biljke su pronašli službenici Odjeljenja bezbjednosti Berana 30. juna prošle godine”, navodi se u tom tužilačkom aktu.
Optuženi je tokom suđenja ispričao da ne živi u toj kući i da povremeno odlazi u taj objekat i da ne zna ništa o tome ko je zasadio konoplju, pojašnjavajući da ne zna ko je istu rasadio u zemlji, koja se nalazi na oko dva kilometra od porodične kuće.
U završnim riječima tužiteljka Vanja Rakonjac je kazala da je svim izvedenim dokazima nedvosmisleno utvrđeno da je okrivljeni počinio djelo koje mu je stavljeno na teret, dok je advokat Vidomir Bošković zatražio oslobađajuću presudu, ističući činjenice da ni na laboratoriji, niti na drugim predmetima, kao ni stabljikama konoplje nije pronađen DNK optuženog. On je podsjetio i na izjavu optuženog da kuća nije samo njegova svojina i da nije boravio u njoj, već da je povremeno dolazio.
( Jadranka Ćetković )