Stojiljković za „Vijesti”: „Ugroženo srpstvo” uvijek zloupotrebljivo

Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka (FPN) u penziji, Zoran Stojiljković, ocijenio je da protesti u Srbiji nisu primorali predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da smanji politički angažman u Crnoj Gori i drugim regionalnim pitanjima.

“Po mome sudu - ne, jer je u prirodi spin diktatora da, kada se nađu u nevolji, pokušavaju da smanje štetu i tako što će preusmjeravati pažnju na druge probleme. ‘Ugroženo srpstvo’ je uvijek dobrodošla i lako (zlo)upotrebljiva politička moneta. No, protesti ga, kao i šire (ne)prilike, tjeraju da svoje intervencije pretežno svede na ograničavanje požara u čijem je potpaljivanju učestvovao”, kazao je Stojiljković u intervjuu za “Vijesti”.

Govoreći o prilikama u parlamentima Crne Gore i Srbije, Stojiljković je rekao da zahvaljujući balansu (ne)moći između predsjednika i premijera i koalicijski (pre)natrpane Vlade, parlament Crne Gore nije tek marionetsko pozorište “poput ovog u Srbiji”.

“Niko ko je sada u vlasti u Crnoj Gori nije u poziciji da mu se partneri obraćaju kao šefu ili gospodaru, čija se ne poriče. To često nije naročito efikasno, ali je demokratski zdravo”, kazao je Stojiljković.

Podržavalac ste studentskih protesta u Srbiji. U Crnoj Gori su nakon tragedije na Cetinju studenti takođe započeli proteste, koji zasada, nemaju značajniji odjek. Kako vidite ulogu studentskih protesta u oblikovanju političkih i društvenih promjena?

Studentski, ali i građanski i radnički protesti, prije su akteri širih društvenih, nego užih, političkih promjena garnitura na vlasti. U polju politike oni jasno pokazuju koje granice nijedna vlast ne smije preći u svom nastojanju da, zarobljavajući državu i vodeći u klijentelizam i sistemsku neodgovornost i korupciju, “normalizuje nenormalno”.

Posebno kada korupcija počne i bukvalno da ubija. U tom pogledu oni su “ustavobranitelji” i, istovremeno, izraz pretvaranja podanika u uspravne građanke i građane.

Posebno su studenti, u klimi raširenog nepovjerenja u aktere politike, neko kome se vjeruje da može, zalažući se za temeljne vrijednosti, probuditi naše uspavane savesti. Njihova prednost je u tome što predstavljaju najobrazovaniji dio mladih kojima inače tvrdimo da pripada budućnost.

Ako je to poželjna budućnost, onda oni treba da preuzmu odgovornost i za sadašnjost. Vlasti ih mogu tek neuspješno okrivljavati za političku naivnost i ulogu “korisnih budala” koje nesvjesno rade za interese drugih.

Studenti nas vode ka “pristojnom društvu “ (Margalit), društvu u kome država, nasiljem, bahatošću i potkupljivanjem, ne ponižava svoje građane. I u kome se oni sami ne unižavaju udvorištvom i strahom.

Šta je potrebno da bi studentski protesti bili efikasni i donijeli konkretne rezultate?

Dobro postavljeni, naoko skromni i lako ispunljivi zahtjevi čiju opravdanost ni vlast ne može negirati. Pozicija iz koje zadržavate pravo da procjenjujete autonomno mjeru njihove ispunjenosti. Dobra procjena društvene klime i pozicije aktera na političkoj sceni.

Recimo, stavljanje nenadležnog a sveprisutnog Predsjednika “na ignor”, uz istovremenu distancu u odnosu na ne kredibilnu opoziciju.

Gandijevska, zarazna upornost i energija koja vam daje za pravo da tražite od građana i njihovih udruženja da vam se priključe i da se i sami organizuju - znajući da mogu da računaju na vašu podršku.

Marševi kojima svoj protest činite vidljivim i onima do kojih kritičke informacije ne dopiru - spremnost na žrtvu zadivljuje. Istovremeno, time protesti izlaze iz zone urbane, obrazovane srednje klase.

Oni postaju pokret za narod i državu a ne njegova samoproglašena, režimska karikatura. Nema nazad kada bijes preraste u vjeru da su promjene moguće i da ima ko da ih inicira i vodi. Naravno i dobra krizna samoorganizovanost u plenume koja je gotovo neodgonetljiva za klasičnu antikriznu strategiju vlasti, zasnovanu na podjelama i satanizaciji vođa bunta.

Da li smatrate da su protesti u Srbiji primorali predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da smanji politički angažman u Crnoj Gori i drugim regionalnim pitanjima?

Po mome sudu - ne, jer je u prirodi spin diktatora da, kada se nađu u nevolji, pokušavaju da smanje štetu i tako što će preusmjeravati pažnju na druge probleme.

“Ugroženo srpstvo” je uvijek dobrodošla i lako (zlo)upotrebljiva politička moneta. No protesti ga, kao i šire (ne)prilike, tjeraju da svoje intervencije pretežno svede na ograničavanje požara u čijem je potpaljivanju učestvovao. A koje ni drugi akteri, iz nekih svojih geostrateških interesa, nisu gasili, no tek lokalizovali. Tri decenije u BiH, su ogoljen i opominjući primjer.

U Srbiji opozicija onemogućava rad Skupštine, dok je u Crnoj Gori opozicija kažnjena zbog ponašanja u parlamentu. Šta nam to govori o političkoj sceni u ove dvije zemlje?

Zahvaljujući balansu (ne)moći između predsjednika i premijera i koalicijski (pre)natrpane Vlade, parlament Crne Gore nije tek marionetsko pozorište poput ovog u Srbiji. Niko ko je sada u vlasti u Crnoj Gori nije u poziciji da mu se partneri obraćaju kao šefu ili gospodaru, čija se ne poriče. To često nije naročito efikasno, ali je demokratski zdravo. Opet nisam siguran da bakljadu i tuču u parlamentu Vučić neće pokušati da iskoristi i za satanizaciju, pa i progon dijela opozicije. Parlament je bestidno vođen od strane njegove uzorne učenice Ane Brnabić, već izgubio svaki legalitet. I on, kao i Vlada koja dugo pada, samo čekaju trenutak da tenzije padnu i da se pokrene neka nova politička skalamerija kratkoga daha.

Zahvaljujući balansu (ne)moći između predsjednika i premijera i koalicijski (pre)natrpane Vlade, parlament Crne Gore nije tek marionetsko pozorište poput ovog u Srbiji. Niko ko je sada u vlasti u Crnoj Gori nije u poziciji da mu se partneri obraćaju kao šefu ili gospodaru, čija se ne poriče. To često nije naročito efikasno, ali je demokratski zdravo

Kako ocjenjujete reakciju EU na političke tenzije u Srbiji i Crnoj Gori? Da li se Brisel dovoljno angažuje, ili je njegov uticaj oslabio?

I ranije mlaka i u velikoj mjeri, vođena geostrateškim, ali i opipljivim ekonomskim interesima, licemjerna uloga zvaničnika EU, sada je nastalim tenzijama, dodatno oslabljena. Suočena sa novim izazovom (Donald) Trampovim izborom nastale “Internacionale” hiper protekcionista i ultra bogatih. Sklone populizmu i desnom ekstremizmu. Jeftin bezbjednosni kišobran, kao i narativ o kolektivnom, političkom Zapadu postali su krajnje upitni. Ako hoće biti snažna i demokratska, EU se mora temeljno transformisati.

( Željka Vučinić )