Višeglasni čuvari korzikanske muzike i tradicije

Kada su prije više od četiri decenije osnovali muški vokalni sastav “A Filetta”, članovi grupe nisu željeli samo da sačuvaju korzikansku tradiciju od zaborava, željeli su i da mijenjaju svijet.

U vremenu kada su moderni muzički uticaji potiskivali stare oblike pjevanja, odlučili su da obnove i sačuvaju “paghjellu”, drevnu polifoniju koja se vjekovima ranije mogla čuti na ulicama i u crkvama Korzike. Muzika koju je muški vokalni sastav “A Filetta” predstavio postala je most između prošlosti i sadašnjosti, ali i snažan glas autentičnosti, identiteta i emocije, pronalazeći put do publike širom svijeta.

Nakon brojnih nastupa po svijetu, večeras će i publika u Podgorici imati priliku da prvi put uživa u acapella izvedbama muškog vokalnog sastava “A Filetta”, koji će nastupiti u velikoj sali KIC-a “Budo Tomović” u okviru manifestacije “Dani frankofonije 2025” od 20 časova. Premijerni nastup ovog ansambla u Crnoj Gori desiće se zahvaljujući saradnji KIC-a sa Francuskim institutom u Podgorici.

Sastav “A Filetta” nastao je 1978. godine, u malom korzikanskom mjestu Balanje, kada se okupilo nekoliko mladića odlučnih da doprinesu očuvanju skoro zaboravljene usmene tradicije svog kraja, a pokrenuli su mnoge da nastave njihovim stopama. Danas je ono što rade prepoznato širom svijeta.

Korzika je do sredine 18. vijeka bila pod vlašću Mletačke Republike i Đenove, što je ostavilo snažan pečat na njen jezik, kulturu i muziku. Godine 1768. Đenova je ovo ostrvo, zbog dugova, ustupila Francuskoj. Iako je politički postala dio Francuske, njen jezik zvuči bliže italijanskom nego francuskom, te je ostao ključni nosilac identiteta. Ovaj kulturni dualitet jasno se oslikava i u muzici “A Filette”.

“Stotinama godina je Korzika bila pod Italijom i korzikanski jezik je mnogo blizak različitim italijanskim dijalektima. Ovo što danas nazivamo usmenim jezikom Korzike, to je stari korzikanski jezik. Ali ono što koristimo u pisanju, to je u stvari toskanski dijalekat italijanskog jezika. Do negdje početka 20. vijeka, mi smo koristili samo toskanski dijalekat u pisanju, u zvaničnim dokumentima državnika. Pjevamo na korzikanskom, zatim na latinskom jeziku jer postoji cijeli jedan repertoar crkvenih pjesama na latinskom. Na kraju, tu je i toskanski, italijanski dijalekat, jer postoji cijeli jedan dio biblijskih pjevanja koji je na tom toskanskom dijalektu. Dakle, ne pjevamo na francuskom. Ne zato što ne želimo ili ne volimo da pjevamo na francuskom jer se, kao što vidite, izražavamo na francuskom. Ali ne pjevamo na francuskom iz prostog razloga što francuska akcentuacija nije odgovarajuća za ovakvu vrstu pjevanja. Kad uporedimo francuski jezik sa italijanskim jezikom, akcenti su drugačije raspoređeni i posebno taj naglašeni akcent je na drugom mjestu u odnosu na italijanski i iz tog razloga nije odgovarajući za ovakvu vrstu pjevanja. Mnogo bi nam bilo lakše kada bi pjevali na španskom jer je francuski jezik težak da se uopšte ubaci u ovakvu vrstu pjevanja”, objašnjava na početku razgovora za “Vijesti” jedan od osnivača muškog vokalnog sastava “A Filette” Žan-Kloda Akvavive.

I bez notnih zapisa sačuvali tradicionalnu muziku od zaborava

Kada su osnovali sastav, članovi “A Filette” suočili su se sa još jednim izazovom - trebalo je sačuvati muziku koja nikad nije imala notni zapis, već su se te melodije i tekstovi prenosili s koljena na koljena usmenim putem.

“Način na koji smo ustvari učili te pjesme i kako su se one do tog trenutka dok nismo osnovali ovaj vokalni sastav prenosile na mlađe generacije ‘od usta do usta’. Ponosni smo na tradiciju, ali moram napomenuti da smo mi djeca traka. Šta to znači? Na kraju Drugog svjetskog rata mnoge pjesme su ostale snimljene na trakama i na taj način smo ih mi slušali i učili. Zahvaljujući njima i mi smo nastavili dalje da ih prenosimo”, prisjetio se Akvavive, te dodao da te numere i danas izvode na tradicionalni način, no nekad su neke dionice morali prilagoditi.

“Znajući da se okruženje promijenilo, da se u stvari ta zvučna muzička produkcija promijenila i da način na koji se snimalo 40-ih godina prošlog vijeka i način na koji se danas snima nije isti, logično je da postoje neke promjene i razlike u tom načinu pjevanja. Međutim, mi se trudimo da zadržimo onu suštinu tradicionalnog pjevanja. Dakle, to je onaj dio našeg repertoara koji se tiče tradicionalnih pjesama. Ali osim toga, mi imamo i dio repertoara novih komponovanih pjesama, uz pomoć kojih želimo da produžimo, u stvari, sjećanje na ovu vrstu muzike i da stvorimo nešto novo za budućnost”, podsjetio je Akvavive.

Na njihovim nastupima podjednako se nalaze sakralna muzika i svjetovne pjesme raznih uticaja, filmske partiture stvorene u saradnji sa Brunom Kuleom, muzika komponovana za koreografije Sidija Larbija Šerkoija, ali i horovi za antičke tragedije i rekvijem naručen za Festival u Sen Deniju. Većina muzičara koji se posvete očuvanju tradicionalne muzike u jednom trenutku se nađu u dilemi da li tradiciju treba samo čuvati ili je treba i razvijati. Tako su i članovi “A Filette”, nakon godina posvećenih prikupljanju i izvođenju starih pjesama, prirodno došli do tačke u kojoj su osjetili potrebu da stvore nešto novo, te imaju nekoliko tematskih albuma iza sebe, a neke od tih numera izvešće večeras. I tome koliko je bilo teško pisati nove pjesme po uzoru na tradicionalne Akvavive objašnjava:

“Kako bih objasnio, moramo ući u neke tehničke detalje. Prva poteškoća na koju nailazimo je u tome je što je u pitanju višeglasno pjevanje, to znači da imamo više vokala koji istovremeno pjevaju. U tradicionalnoj korzikanskoj višeglasnoj muzici ne postoji ritmički reper zahvaljujući kojem bismo mi prešli sa jednog glasa na drugi ili sa jednog dijela kompozicije u drugi. To je nešto što nam predstavlja najveću poteškoću i to je nešto što se samo usmeno može vježbati i što se vremenom uvježbava. Tako da na tome najviše radimo kada stvaramo neku novu kompoziciju. Ono što je najteže i čega smo se najviše plašili kada smo stvarali nove kompozicije, to je da se ne udaljimo previše od tradicionalnog načina pjevanja i od tradicionalne muzike. Shvatamo da svaka generacija unosi nešto novo, a upravo to unošenje nečeg novog stvara tradiciju. Toga uopšte ne treba da se plašimo”, tvrdi Akvavive.

Kod višeglasnog pjevanja bitnije slaganje glasova

Postoje mnogi talentovani pjevači s izuzetnim glasovima, ali dobar glas sam po sebi nije dovoljan da bi neko bio dio vokalnog sastava. Najvažniji element u grupnom pjevanju nije individualna virtuoznost, već sposobnost glasova da se sjedine u harmoničnu cjelinu. Svaki glas mora da bude dobro uklopljen bez dominacije određenih vokala, a ta kompaktnost zvuka, osjećaj za ravnotežu i međusobno slušanje, ono je što razlikuje dobre pjevače od onih koji mogu da budu dio istinski usklađene vokalne grupe. Na pitanje koliko je teško naći pjevače koji mogu biti dio ovog vokalnog sastava koji je za više od četiri decenije promijenio dosta članova osnivač “A Filetta” grupe kaže:

“To nam je i najveća poteškoća, prije svega jer je višeglasno pjevanje specifično, ali još je specifičnije naše višeglasno pjevanje u grupi ‘A Filetta’. Ono na šta treba obratiti pažnju to je zvuk. Treba da provedemo mnogo vremena zajedno da bismo se usaglasili i uskladili naše glasove. U pravu ste, postoji dosta dobrih pjevača, no kad je višeglasno pjevanje u pitanju nije uvijek dobro imati pjevača sa dobrim glasom u grupi. Ono što je potrebno to je da pjevači imaju istu koncepciju, zamisao, da potpuno daju svoju ličnost grupi, ali da vremenom budu svjesni da su tu u službi iste”, priča Akvavive i dodaje:

“Ako uzmemo klasičan hor, svaki dio tog hora, svaki glas je odgovoran za sebe, a imaju i dirigenta koji upravlja horom i određuje koji glas će se u kom trenutku najbolje čuti i usklađuje ih. Kod nas u grupi je potpuno drugačija organizacija. Ne postoji niko ko određuje ko će kad pjevati i koliko glasno. Mi smo svi odgovorni za svoje glasove, ali istovremeno i za cijelu grupu. Mi moramo istovremeno da slušamo, reprodukujemo, pjevamo, u isto vrijeme da damo i svoj pečat, ali da smo istovremeno odgovorni za cijelu grupu. Ne postoji niko ko je više važan i ko će odrediti kako će funkcionisati koji glas”.

Od pjesama o teškom životu do ljubavnih i ekoloških

Kada se pomene muški vokalni sastav, prva asocijacija često su ljubavne pjesme. Međutim, korzikanska muzika nosi dublju, autentičnu priču - njene višeglasne pjesme nastale su iz svakodnevnog života, dok su muškarci radili u poljima, dijeleći glasovima teret rada i ritam života. No, “A Filetta” kroz svoje pjesme obuhvataju teme iz različitih ljudskih iskustava.

“Tradicionalno su teme u pjesmama bile težak rad u polju. Na drugom mjestu su te ljubavne pjesme jer je ljubav univerzalna tema u svim vrstama muzike, a na trećem mjestu ono što je specifično za Korziku, a to su teme egzila i izgnanstva. Dosta stanovništva sa Korzike je napustilo svoju zemlju što zbog rada u inostranstvu, što zbog služenja različitim vojskama, carstvima kraljevima tokom istorije. Korzika je zemlja iz koje se odlazilo. Kad god idete iz svoje zemlje vi osjećate patnju i tugu i to je ta tema koja je zastupljena u tim tradicionalnim pjesmama. Posebno je specifično za Korziku da kad odlazite imate osjećaj da čupate svoje korijene jer to je ostrvo i zatvorenije je u odnosu na druge teritorije. Što se tiče današnjih tema, to su aktuelne teme 21. vijeka: socijalne borbe, ekologija i bilo koje teme koje se tiču modernog savremenog čovjeka i žene 21. vijeka”, zaključuje Akvavive.

U muzici učimo da slušamo druge

Žan-Klod Akvaviva pridružio se sastavu “A Filetta” sa svega 13 godina, vođen dubokom ljubavlju prema korzikanskoj polifoniji. Od samog početka, ono što se tražilo od svih članova nije bila samo tehnička vještina, već istinska strast prema muzici koju izvode. I nakon decenija provedenih u grupi, ta strast kod njega nije nimalo oslabila već i dalje gori istim intenzitetom.

“Postoji jedan lijep izraz na korzikanskom jeziku koji pokazuje kako treba održavati tu angažovanost u pjevanju: ‘imati meso u ustima’. Sad imam 60 godina, nemam isti dah, snagu, energiju, koncentraciju, ali imam istu želju da promijenim svijet. Ta strast i dalje postoji u istom intenzitetu kao na samom početku. Ako tu strast nemate onda treba automatski da prestanete da se bavite ovom vrstom muzike. Kada smo slavili 40 godina postojanja grupe rekao sam da ćemo se vidjeti za 40 godina u sličnom sastavu. Ko će biti tu to ćemo vidjeti. Nikad ne razmišljam da ću za godinu, dvije biti tu ili prestati da se bavim ovim. Trudim se da održim tu strast i angažovanost prema ovoj vrsti pjevanja”, iskren je Akvavive.

Kako je i sam nekoliko puta naznačio, “A Filetta” je nastala sa vizijom da mijenja svijet. No, nije samo muzika mijenjala svijet, već je i svijet mijenjao muziku. Na koji način su oni htjeli da mijenjaju svijet, Akvavive otkriva:

“To što ste rekli da svijet mijenja muziku je tačno i prirodna stvar. Muzika evoluira, nekad je to dobro neko loše. Svako treba da svom individualnom nivou pruži maksimum, da se angažuje, radi. Ne možemo ostati samo u baroknoj muzici ili u tradicionalnoj. Prirodno je da se svijet mijenja, pa na taj način i muzika. Kad kažem da želim da promijenim svijet lično sam ubijeđen da je muzika najveća vrlina zato što u muzici učimo da sluašamo druge, da ih čujemo, da se slažemo sa drugima a to je ono što čovjek treba da se trudi da radi na svim poljima. To ilustruje dobro ljudsko ponašanje. Nažalost, svjesni smo da nam prijeti opasnost svaki put kad svoje individualne kvalitete stavimo nasuprot onog drugog. To sve uništava i to ne smijemo raditi ni u jednom domenu, a kamo li u muzici. To tek u muzici uništava harmoniju i samu muziku”, kaže sagovornik “Vijesti”.

Polifono pjevanje razlog da se mladi okupljaju

Današnje generacije uglavnom su usmjerene ka savremenim muzičkim trendovima, dok je sve manje onih koji osjećaju potrebu da čuvaju i njeguju bogato nasljeđe tradicionalne muzike. Tako stare melodije i usmena predanja često ostaju u sjenci komercijalnih zvukova, a samo rijetki prepoznaju njihovu vrijednost i snagu koja nadilazi epohe. Na pitanje ima li mladih koji su zainteresovani da budu dio ovakvih sastava koji njeguju muziku Korzike, Akvavive odgovara:

“Kad govorimo o tradicionalnom višeglasnom pjevanju socijalni kontekst je uvijek bio bitan. Uglavnom se ova muzika interpretirala tokom radova u polju ili kad su se ljudi okupljali na seoskim slavljima. Značenje te muzike bilo je okupljanje i zajedničko interpretiranje. Danas kako su se uslovi u svim tim poslovima promijenili, nećemo vidjeti poljoprivrednika da pjeva ovu vrstu muzike. Ono što je dobro je da je u ovih 40 godina polifono pjevanje našlo neku novo mjesto i novi kontakt. To više nijesu fizički poslovi. Konkretno je među mladima ovo razlog da se okupe i to se radi u školama, na univerzitetima, u različitim udruženjima, bratstvima, crkvenim okupljanjima. Dobro je kod ovakve muzike što je ona sebi našla novo mjesto da nastavi da postoji”, smatra Akvavive.

( Marija Vasić )