Evropa postaje kontinent prepera

Uoči Božića, Šveđani koji su otvarali poštanske sandučiće u nadi da će pronaći čestitke, umjesto toga su dobili jeziv podsjetnik na nesigurna vremena u kojima žive. Brošura od 32 stranice, koju su vlasti poslale na adrese 5 miliona domaćinstava u zemlji, poziva građane da razmisle o tome kako bi se ponašali u slučaju da Švedska bude napadnuta. Naslov “U slučaju krize ili rata” sadrži niz praktičnih savjeta za slučaj da neimenovani neprijatelj izvrši invaziju: kako zaustaviti obilno krvarenje (snažan pritisak na ranu), gdje pronaći pouzdane informacije (slušajte javni radio, a ne društvene mreže) i korisne savjete u slučaju nuklearnog zračenja (nivo radijacije će, navodno, naglo opasti nakon nekoliko dana). Ilustracije zabrinutih Šveđana koji sjede u skloništima jasno poručuju da rat nije nešto što se dešava samo drugima. To se jednog dana može desiti i vama.

Svrha brošure nije da uplaši građane, već da ih podstakne na pripremu. Domaćinstvo opremljeno osnovnim potrepštinama - dovoljno da preživi nekoliko dana bez spoljne pomoći u hrani, vodi, struji, grijanju ili Netfliksu - jedna je briga manje za lokalne vlasti u trenucima ozbiljne krize. Takvo “preperstvo” (priprema za vanredne situacije) nekada je bilo zanimacija libertarijanaca sa brvnarama duboko u šumi, sklonošću ka teorijama zavjere i puškom ispod jastuka, uz zalihe konzervirane hrane. Danas se osnovni stepen preživljavanja smatra građanskom dužnošću u Evropi. Nordijske i baltičke zemlje, sa svojim surovim zimama, blizinom Rusije i prilično strogim mentalitetom, očekivano prednjače u tome. Sada i vlade južnije u Evropi počinju da sijlede njihov primjer.

Francuska priprema svoju verziju “knjižice za smak svijeta”, koja će biti objavljena prije ljeta. Evropska komisija je 26. marta izdala “strategiju spremnosti” sa ciljem da društvo učini otpornijim na ratne šokove i druge krize. Zvanično se preporučuje da građani imaju zalihe hrane za 72 sata - za svaki slučaj.

Ali šta staviti u ostavu? Svaka zemlja koja je izdala smjernice ima svoje preporuke. Uvijek organizovani Švajcarci nude sajt koji može da generiše spisak za kupovinu za buduće prepere, u zavisnosti od veličine porodice i prehrambenih navika. Ipak, neke stvari su zajedničke za sve u Evropi. Domaćinstvima je potrebno najmanje dva litra vode po osobi dnevno samo za piće, plus dodatna količina za kuvanje i higijenu. Porodica od četiri člana, koja želi da preživi nedjelju dana, kao što preporučuje Švedska, trebalo bi da ima zalihe blizu 100 litara vode.

Konzervirana hrana, koja može da se čuva bez hlađenja i jede bez kuvanja, bolji je izbor od hrane koja zahtijeva pripremu (ratno stanje očigledno nije pravi trenutak za pokušaj pravljenja onog komplikovanog suflea o kom ste razmišljali). Kreditne kartice su korisne, ali i gotovina za nedjelju dana kupovine i pun rezervoar goriva mogu biti dragocjeni - u slučaju da platni sistemi prestanu da funkcionišu.

Radio i lampa na baterije, drva za ogrijev, pribor za prvu pomoć, izolir traka, punjači za telefon, rezervne naočare, tablete joda, toalet papir, kofe za skupljanje vode, kopije važnih dokumenata - spisak je dugačak. Skandinavci mogu da kupe već gotove komplete sa svim potrebnim stvarima ili da ih sami sastave.

Osim što podstiče ljude da prave zalihe, preperstvo uz odobrenje države ima za cilj da društvo, koje je postalo prepotentno, dovede u odgovarajuće mentalno stanje u slučaju da se okolnosti iznenada pogoršaju. Šveđani to posmatraju kao dio koncepta “totalne odbrane”, što nenamjerno zvuči kao omaž dosadnim italijanskim fudbalskim taktikama. Finci govore o “sveobuhvatnoj bezbjednosti” i manje su vezani za konkretnu prirodu prijetnji. Ogroman sajber-kvar mogao bi da izazove višednevni nestanak struje; prirodna katastrofa mogla bi da presiječe puteve kojima supermarketi dopremaju robu.

Vlasti žele da promovišu ideju da zaštita države nije isključivo posao vojske i policije. Preduzeća, zajednice i šira javnost takođe imaju ulogu u održavanju funkcionisanja društva ukoliko dođe do krize

“Bilo da se pripremate za rat ili neku drugu krizu, u praksi će osnovne mjere koje preduzimate na ličnom nivou uglavnom biti iste”, kaže Peteri Korvala, generalni sekretar Finskog bezbjednosnog komiteta. Takav pristup, koji obuhvata sve vrste opasnosti, pomaže u promovisanju ideje i u zemljama koje su daleko od Rusije. Pandemija kovida-19 bila je koristan podsjetnik da se životi ljudi mogu iznenada promijeniti.

Prije svega, vlasti žele da promovišu ideju da zaštita države nije isključivo posao vojske i policije. Preduzeća, zajednice i šira javnost takođe imaju ulogu u održavanju funkcionisanja društva ukoliko dođe do krize. Mjesta koja su unaprijed ojačana makar i minimalnim pripremama manje su vjerovatne mete: nema svrhe da ruski brod “slučajno” presiječe baltički energetski kabl ako je stanovništvo dobro pripremljeno da se nosi sa posljedicama.

Čak i u nordijskim zemljama, izviđački instinkt građana da “budu spremni” oslabio je nakon završetka Hladnog rata. (Švedska brošura je zapravo ažurirana verzija savjeta koji su prvi put dati 1943. godine, obustavljeni 1991, a ponovo oživljeni 2018.) Kao što je “mirovna dividenda” omogućila vladama da smanje budžete za odbranu, tako je i javnost prestala da razmišlja o tome šta bi rat mogao da znači za njih lično. To više nije slučaj.

Njemačka je među zemljama koje sada ubrzano grade veliki broj novih skloništa (u Švajcarskoj i Finskoj ih još uvijek ima u izobilju). Uvođenje obaveznog vojnog roka razmatra se širom kontinenta. Premijer Poljske Donald Tusk je 7. marta predstavio plan prema kojem bi svi muškarci trebalo da prođu neku vrstu vojne obuke.

Mentalno pripremiti Evropljane za teža vremena koja možda dolaze nosi i širu, ozbiljniju poruku: postoje granice onoga što država može da učini za svoje građane. Ako jednog dana dođe do krize, stanovništvo naviknuto da bude zbrinuto od kolijevke do groba možda će morati da se osloni samo na sebe - barem neko vrijeme.

Prevod: N.B.

( “Ekonomist” )