Od žmigavca do šlepera

Nas nekoliko smo sjedjeli za stolom u kafiću Šerlok Holms na dobrom Starom (aerodromu) kad se u kafiću na ekranu Tv-a pojavio u krupnom planu Slavko Stojanović! Prošlo je od tad brat-bratu desetak godina. Jedan od prijatelja čim je vidio Slavka Stojanovića izjavio je: “Pa ja ovoga znam!”. Slavko Stojanović imao je lice oštrih ivica, skoro na njih da se posiječeš! Mogao je lako da glumi u američkim filmovima nekog šefa policije grada Čikaga ili još bolje šefa policije Gotam sitija. Svim silama se trudio da se nikad ne nasmije, da zadrži kiselost i odlučnost. Iz petnih žila se trudio naš prijatelj da nas ubijedi kako poznaje Slavka Stojanovića. Ispostavilo se da kad je polagao vozački, Slavko ga je oborio. Nije dao žmigavac kad je obilazio otvorenu šahtu na putu iz koje je virio džoger kao znak da nešto nije u redu sa šahtom. Pravila su pravila.

Kleo se u sve živo taj moj prijatelj da ga je baš Slavko Stojanović oborio zbog toga, da ga je vratio da uči i čeka sledeći rok i novo polaganje. “Nema sa ovim zezanja”, rekao je moj prijatelj, a svi smo se nadali da će to oštro lice, taj čovjek koji obara ljude na vozačkom zbog žmigavca, tako oštar i prijek da bude i kad se sretne sa nekim kriminalcima, političarima, sjecikesama i nepravdom koja razara društvo. Tako možda naivno razmišljaju ljudi koji sjede u kafiću tako pravednog i zvučnog imena, u Šerlok Homls na dobrom Starom (aerodromu).

Od tog pojavljivanja na tv-u Slavko Stojanović je avanzovao, bio direktor policije, karijerni policajac (što god to značilo) i čak bivši sekretar vijeća za nacionalnu bezbjednost. Kukala nam majka kako nas je dobro obezbijedio. I sebe i nas!

I evo ga danas naslov: “Slavko Stojanović osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora...”. Ove tri tačke su tu zato jer na mobilnim aplikacijama čitav naslov ne može da stane u dva reda, ali kad čovjek nasjedne, klikne i otvori tekst onda vidi širu sliku i duži naslov koji glasi: “Slavko Stojanović osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora zbog šverca cigareta”.

Antrfile je najčešće uokvireni ili boldovani dio u tekstu koji služi da zadrži čovjeka, da pročita ključnu stavku i da zatim pročita i ostatak nadajući se da je sve u tekstu jednako zanimljivo kao antrfile. U tekstu o Slavku u antrfileu piše: “Sudija Višeg suda u Podgorici kazao da je Stojanovic priznao da je na poziv svog prijatelja, rekao Enisu Bakoviću da pusti kamion sa cigaretama oko 120 paketa, ali da nije rekao ko je taj prijatelj koji ga je zamolio.” Priznao je! Dakle nije mu namješteno kao što velika većina tvrdi da im neko stalno namješta.

Ovo je jednačina sa više nepoznatih, ali je poenta da je čovjek iz vrha policije švercovao cigarete, priznao je, za to je osuđen, a nekad je znao da čovjeka (s pravom) obali na vozačkom ispitu jer nije dao žmigavac. To je slika Crne Gore. Zbog žmugavca se pada, a šleper cigareta može da prođe. Tri put oj-ha za pravdu!

Možda bi bolji naziv za kafić bio “Besudna zemlja” nego “Šerlok Holms”, ali nećemo da očajavamo i dižemo ruke. I dalje ćemo pasionirano da čitamo djela o policajcima i detektivima koji bez obzira na opasnost, ucjene i ponude ostaju vjerni sebi, pravdi i istini i rješavaju i najzamršenije slučajeve i šalju iza rešetaka najveće kriminalce. Uprkos Slavku Stojanoviću, Veljoviću i ostalima, treba dati šansu ljudima, u nadi da će se pojaviti neki naš detektiv Megre, Eliot Nes, Horejšio, ili pak Šerlok Holms. Kafić Šerlok imamo, a Šerloka i dalje nema na vidiku.

Stojanović se nije pokazao najbolje, možda je skrenuo lijevo kod Albukerkija, možda nije dao žmigavac. Ko zna. Imaće makar tri godine da razmisli gdje je pogrešno skrenuo.

( Đuro Radosavović )