Boris Režak: Pjesma „Ljubi me” je mali izlet u nepoznato

Kantautor Boris Režak već decenijama je na sceni i nijednog trenutka nije odustao od ideje da kroz svoje pjesme publici ponudi emocije. Tako je i sa najnovijim singlom “Ljubi me” za koji je sam radio muziku, dok je oko stihova imao pomoć od Nikole Raonića.

Iako poznat po baladama, “Ljubi me” je energičnija, rađena u disko fazonu, a Režak u intervjuu za Vijesti ovu pjesmu vidi kao pomjeranje sopstvenih granica.

Upravo ovom numerom odao je i počast Oliveru Dragojeviću, jer je u uvodnom dijelu pjesme koristio prepoznatljivu temu njegove numere “Našoj ljubavi je kraj”.

O novom singlu koji je pustio za Dan žena Režak priča za Vijesti...

Vaš novi singl “Ljubi me” već nekoliko dana je u etru. Jeste li zadovoljni reakcijama? Kao neko ko iza sebe ima hitove poput “Nakon toliko godina”, “Anđeo”, “Isti se pronalaze”, “Ti si moja” koji traju decenijama. Koliko Vas kao autora i izvođača prethodni uspjesi obavezuju, opterećuje li Vas to?

Iskreno, ne opterećuje me. Pravim muziku koju osjećam ne obazirući se na prethodne pjesme, ne jureći za pregledima. Sve moje pjesme su same našle put do publike. Ako bih se opteretio nekim starim pjesmama i njihovim uspjehom, ne bih napravio ništa novo ili bi mi svi singlovi ličili jedan na drugi. Oni imaju mjesto koje zaslužuju pa se nadam da će i nove pjesme pronaći svoje. Moje je da stvaram ono što osjećam.

Danas se živi brzo, pa se tako sluša i muzika - posluša se nekoliko prvih taktova i ili se prelazi dalje, ili nam se pjesma svidi i poslušamo je do kraja. Interesantan je intro koji ste koristili. U pitanju je sempl pjesme “Našoj ljubavi je kraj” Olivera Dragojevića. Je li ovo bio način da, makar one fanove Oliverove natjerate da “ostanu do kraja?”

Ova pjesma je dugo tražila svoj oblik, imala nekoliko aranžmana i kada sam konačno rekao to je to, imao sam potrebu da je obogatim sa nekim poznatim uvodom. Odatle i ideja da se ubaci taj sempl. Nisam baš razmišljao o tome da li će taj uvod zadržati Oliverove fanove do kraja, već sam želio da napravim modernu pjesmu sa primjesama poznatih tonova. Ostaje nam da ispratimo reakcije publike.

Oliver je muzičar koji u svom opusu ima možda i najljepše ljubavne pjesme, je li ova na neki način i posveta njemu i njegovom radu?

Zaista uživam slušajući njegovu muziku jer me uglavnom odvede u neke toplije krajeve i smiraj. Smatram da je ostavio neizbrisiv trag na našoj muzičkoj sceni i imam ogromno poštovanje za njega i zato sam odabrao djelić njegove pjesme za ovaj intro.

No, dok Oliver kroz prepoznatljiv muzički motiv koji ste iskoristili u svojoj pjesmi poručuje “Našoj ljubavi je kraj”, Vaš tekst čiji ste autor ipak nosi drugačiju poruku “Ljubi me”. S obzirom na to da ste i sami toliko puta u svojim pjesmama opisali neke tužne ljubavi, i da Vas publika negdje veže za balade, je li upravo “Ljubi me” na neki način novo muzičko poglavlje Borisa Režaka?

Ne bih ovo nazvao novim poglavljem već jednim malim izletom u nepoznato i pomjeranje sopstvenih granica kada je u pitanju muzika. Ostajem vjeran pravcu u kom sam do sada bio i koji njegujem već godinama, opirući se trendovima. Balade su postale moj zaštitni znak i siguran sam da ću ih još mnogo snimiti u narednim godinama.

“Cvijet na jastuku” takođe je jedan motiv koji se pojavljuje u tekstu Vaše pjesme. S obzirom na to da je ista puštena na Dan žena, smatrate li da je nježnijoj polovini bolje pokloniti cvijet ili pjesmu?

Najbolje je pokloniti ljubav, poštovanje, iskrenost, oslonac... Mogao bih još da nabrajam, toliko ima stvari koje možete dati voljenoj osobi svaki dan koje nisu opipljive, ali imaju nemjerljivu vrijednost. Mada, lijepo je pokloniti i cvijet i pjesmu.

Kada ste počinjali da gradite karijeru početkom ovog vijeka, pop muzika je bila na vrhuncu. Vi ste se istakli kako kroz jaku interpretaciju, tako i numerama koje su imale lijepe poruke. Aktuelna situacija nekako je uticala na sve sfere, pa i na pop muziku. Kao nekome ko i danas njeguje i trudi se da kroz svaku pjesmu ima i lijepu melodiju, ali i smislen tekst, kako gledate na more izvođača koji su se pojavili, a koji su od muzike napravili industriju i štancaju pjesme koje ne žive ni mjesec, dva?

Mislim da svako treba da radi ono što umije i kako umije. Vrijeme uvijek pokaže šta je bilo dobro, a šta ne. Nemam nikakvo mišljenje o aktuelnim trendovima jer ih ne pratim toliko pa onda i ne sudim o njima. Pravim svoju muziku, koju osjećam i iza koje mogu da stanem svim svojim bićem. Moja publika to prepoznaje i pronalazi se u pjesmama, to mi je dovoljno.

Posljednje vrijeme dosta ste aktivni i kad su nastupi u pitanju u Crnoj Gori, a za razliku od standardnih svirki nastupate sa Markom Miloševićem i tokom nastupa bude i pjesme, ali i poezije. Zahvaljujući ovoj neobičnoj kombinaciji uspjeli ste da se izdvojite, ali i vratite publiku u neko romantičnije vrijeme. Koliko je bilo teško sklopiti repertoar i prije svega napraviti nešto drugačije i neobičnije i kako ste došli na ideju da napravite jedno takvo veče?

Mi nismo dali publici ništa novo, već smo im vratili ono što im pripada - emociju, na malo drugačiji način. Mislim da je ljudima to bilo prijeko potrebno, jer na našim nastupima bude i smijeha i suza, tišine i pjevanja. Bukvalno, jedan rolerkoster emocija u ta neka dva sata. Na repertoaru bude Markova poezija i moje pjesme sa još ponekom za “našu dušu”. Ispostavilo se da imamo savršeno uklapanje poezije i pjesme. I poslije svakog nastupa osjećamo da koliko smo mi publici dali toliko su i oni nama, jer i mi dok smo na sceni osjećamo sve što i oni. Nekada nam bude teško da se i sami izborimo sa emocijama koje nas obuzimaju. I zato mislim da su ti nastupi zaista ljekoviti jer svi zajedno prolazimo isto.

( Marija Vasić )