Poetsko putovanje kroz snove, ljubav i bol

Pljevaljska biblioteka priredila autorsko veče zavičajnog pjesnika Huseina Pajevića, predstavljene zbirke „Ušće snova“ i „Izvor nesanice“

2738 pregleda0 komentar(a)
Sa promocije zbirki poezije Huseina Pajevića

U prepunoj čitaonici Narodne biblioteke „Stevan Samardžić“u Pljevljima odrbžano je autorsko veče zavičajnog pjesnika Huseina Pajevića, na kome su predstavljene njegove dvije zbirke poezije: „Ušće snova“ i „Izvor nesanice“. Bio je to intiman susret sa stihovima koji razotkrivaju slojevite dubine emocija, životne borbe i snovitih traganja.

Veče je otvorila direktorica Biblioteke, Bojana Đačić, izrazivši zadovoljstvo što taj prostor, čuvar znanja i kulture, oživljava glasovima onih koji poeziju stvaraju i osjećaju. Zahvalila se svima koji su doprinijeli organizaciji, naglašavajući da poezija Pajevića „nije samo zbir stihova, već prozor u svijet emocija“. Njegove riječi, kako je istakla, „oživljavaju osjećanja koja često ne znamo da izrazimo“, dok njegova ličnost zrači mudrošću, skromnošću i plemenitošću.

Husein Pajević, rođen 1984. u Pljevljima, prisutnima se obratio skromno, ne govoreći o svojoj poeziji, već je pustio da stihovi govore umjesto njega. Zahvalio se svima koji su doprinijeli objavljivanju njegovih zbirki, ističući da su obje posvećene osobi koju s ponosom naziva majkom svojih pjesama.

U svom poetskom izrazu, Pajević se oslanja na introspekciju i snagu sna. Đačić je istakla da zbirka „Ušće snova“ metaforički predstavlja mjesto susreta stvarnosti i fantazije, gdje se brišu granice između budnog i snovitog svijeta. Ona ovu zbirku vidi kao poetsku simbiozu kroz koju izbijaju univerzalne istine o čovjekovoj sudbini.

Zbirka „Izvor nesanice“ otkriva, prema riječima Đačić, ljubav kao izvor bola i inspiracije, gdje nesanica postaje simbol unutrašnjeg nemira izazvanog neuzvraćenim osjećanjima, gubitkom i duhovnim previranjima. Ova zbirka, kako je zaključila, oslikava čovjekovu borbu sa sobom i svijetom, ali i njegovu težnju ka pomirenju i ličnom rastu.

Mr Zora Jestrović, recenzentkinja obje zbirke, opisala je Pajevića kao autentičnog lirskog stvaraoca koji „ne smišlja stihove, već ih živi“. Poeziju Huseina Pajevića vidi kao duboko humanističku - punu ljubavi prema zavičaju, ljudima i životu. Istakla je da njegovi stihovi nose „vatru mladosti i filozofiju starca“, te da bol i patnja koje prožimaju njegovu poeziju nisu slabost, već izvor najveće kreativnosti.

Njegove stihove tokom večeri čitala je zavičajna pjesnikinja Milica Ljiljanić, čiji su glas i emocija dali poseban pečat promociji. Muzičku pratnju pružili su učenici Muzičke škole, Amara Čelebić i Petra Krivaćević, doprinoseći svečanosti večeri.

Autorsko veče Huseina Pajevića u Narodnoj biblioteci bilo je više od književne promocije; bilo je to svjedočanstvo o snazi poezije da zbliži, prodrma i nadahne, baš onako kako to uspijeva Pajevićev stih: tiho, a duboko.