Jakov vs Momir

Sumnjam da Joanikije, vrhovnik SPC u Crnoj Gori, nije zvao šefa države Milatovića na tako važan skup u Kučima. Crkva je prošlog ljeta, naime, davala parastos prvom predsjedniku države nakon uvođenja višestranačja, pokojnom Momiru Bulatoviću. Nadam se da SPC neće doživjeti kao jeres utisak da je to bio i parastos (veliko)srpskoj politici 90-ih i ubijanju Jugoslavije, jer je sami organizator skupa, mitropolit Joanikije, priznao da je kod Momira najviše cijenio to što mu je "preči bio obraz i zajednička država" nego "pare i pokroviteljstvo za njeno rušenje".

Aktuelni šef države nije tako otišao na parastos prvom predsjedniku iako je, nakon stupanja na dužnost, sredinom 2023, a u povodu četvrte godišnjice Bulatovićeve smrti, slično citiranom Joanikiju, tvrdio da će Momir "ostati upamćen kao političar dosljedan svojim stavovima, koji ljubav prema Crnoj Gori nije prodavao za lične i porodične benefite...".

Godinu dana kasnije, srećom, slušali smo unaprijeđenu verziju predsjednika, Jakov 2.0, koji je shvatio da se političari "moraju ponašati ozbiljnije", a svoje odluke donositi "odgovorno i u interesu države Crne Gore". Baš ovim riječima predsjednik je razočarano komentarisao ponašanje Mandića, Bečića i Spajića oko donošenja Rezolucije o Jasenovcu. Možda je zato, tih dana preskočio parastos u Kučima, ostavljajući mitropolitu (Joanikiju) i spikeru (Andriji) da se oduže Bulatoviću. Kao "misliocu koji je promišljao na planetarne teme" (Mićović) i "jednoj od od najvećih istorijskih ličnosti Crne Gore" (Mandić).

Znao je te 2024. Milatović da bi takav populizam bio neozbiljan i neodgovoran jer je politika, kojoj je od početka do kraja služio Bulatović, vodila četiri rata, ubila 200 hiljada ljudi, raselila dva miliona, zbog čega joj se na kraju sudilo u Hagu. Momir je tamo, srećom, bio samo svjedok.

Uz sve to, imao je šef države, krajem juna prošle godine, važnijeg posla od parastosa u Kučima. Morao je prvo da leti za Brisel, a onda hitno da zove Zagreb, da bi na obje adrese, i Mišelu i Milanoviću, saopštio nepobitne činjenice - da je Skupština imala važnijih odluka za usvajanje od Rezolucije o Jasenovcu i da je taj papir ispao otužna "politička trgovina i žrtvama i zločinom".

Već danas, u proljeće 2025, predsjednik JM na pomenute teme misli za nijansu drugačije. Sada opet gledamo Jakova 2023, kome više priliči pohvala Momiru kao "dosljednom i časnom državniku" nego kritika na račun "neozbiljnih i neodgovornih političara" koji nas svađaju sa susjedima.

To se vidjelo ovih dana i na tribini FPN-a, gdje je šef države prekomponovao prošlogodišnji doživljaj oko Rezolucije o Jasenovcu ali i, mnogo gore i opasnije, bio vrlo uzdržan u osudi crnogorske invazije na dubrovačku regiju, s početka 90-ih. I sve to u društvu predsjednika tada napadnute i okupirane zemlje. Milatović je na FPN prvi podsjetio kako je 2024. bio pametan kada je Rezoluciju o Jasenovcu ocijenio kao "nepotreban politički cilj koji nije imao državnički karakter", da bi sada dodao, kako isti, kritički odnos dakle, ima i oko "nekih loših izjava koje dolaze iz Hrvatske na temu logora Lora". Što je "momirovska" relativizacija odgovornosti po kojoj ispada - Crna Gora treba podjednako da brine zbog neodgovornosti i antidržavnog ponašanja svojih lidera, koliko i povodom nepromišljenih ili nedobronamjernih izjava ministra vanjskih poslova susjedne države!?

Još dalje u vraćanju na osnovnu verziju, šef države ide odgovorom na najznačajnije pitanje tribine FPN-a - kojim potezima će se Crna Gora iskupiti za nepočinstva devedesetih?!

Milatović 2025, za razliku od Jakova 2024, sada težište stavlja "na naše ali i na tuđe greške". Što ga onda dovodi do krivog zaključka kako devedesetih "nije bilo bezgrešnih"! U prevodu, jesu naši tenkovi i haubice došli do Dubrovnika, paleći, pljačkajući i ubijajući Konavljane, jeste Đukanović pretjerao kada je tražio da "se sa Hrvatima razgraničimo za sva vremena", a Momir pozivima u "antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva", ali mogao je Pero Poljanić, tadašnji gradonačelnik Dubrovnika, da se fino preda a ne da gomila 30 hiljada zengi na granici sa Crnom Gorom! Što je Momiru, po kasnijem priznanju-kajanju, 1991. tvrdio vojni komandant Kadijević. A oni, Momo i Milo, bili naivni pa povjerovali! I digli desetine hiljada vojnika i dobrovoljaca da bi vrlo brzo stigli nadomak Straduna! Jer je Konavle i drevni grad branilo manje od 700 ljudi, priznaće krajem devedesetih sam Bulatović.

Po današnjem Milatoviću, koji je vazda spreman da ukaže "na naše ali i na tuđe greške", ispada da smo griješili i mi sa desetinama hiljada poslatih na Dubrovnik ali su griješili i drugi, u konkretnom slučaju Hrvati, sa 700 branilaca svog grada i zemlje!

Ipak ima jedna značajna razlika između Momira i Jakova, koja ide u prilog prvom predsjedniku nove Crne Gore. Lakše je povjerovati Bulatoviću da je te 1991. bio zaveden i gurnut u rat od strane ruskog agenta Kadijevića, nego prihvatiti danas, 35 godina kasnije, neznavenost aktuelnog šefa države, koji kreči blisku prošlost kako bi se dodvorio svjetonazoru koji je gurnuo Crnu Goru u nacionalizam, razbijanje Jugoslavije i agresiju na susjede! Pravdajući takav zločin upravo ovakvim relativizacijama odgovornosti kroz izjave da su svi krivi i da nema bezgrešnih!

Ako se pomenutom doda i Milatovićev najnoviji i iznenadni interes za još jednu temu koja je dominirala u vrijeme jedinstvenog DPS-a, a to su Golootočani, i njihova rehabilitacija - onda se stiče jasna slika o novom kursu šefa države, koji neodoljivo podsjeća na "dosljednu" politiku i držanje Momira Bulatovića. Fali još samo da Jakov revidira i ono što je 2024. izjavio po pitanju nacionalnog opredjeljenja. "Ja sam etnički Crnogorac", dičio se šef države onomad, dok bi već danas mogao da se, i tim povodom, ugleda na Momira koji je davno od babe Janice naučio da nam je "ime crnogorsko a prezime srpsko".

Ne znam da li Joanikije planira neki novi parastos zajedničkoj državi SRJ, i Momiru Bulatoviću kao jednom od njenih utemeljivača, ali ako hoće Jakovu da učini merak, mogao bi upriličiti takav skup u susret devetoj godišnjici smrti posljednjeg predsjednika Vlade SRJ!

Što pada negdje uoči predsjedničkih izbora 2028. Već vidim Milatovića u prvom redu parastosa u Kučima, a sve ono što je prije nepunu godinu rekao Joanikije, tada bi mogao da ponovi predsjednički kandidat JM. I da je Momir bio planetarni mislilac i da su mu obraz i zajednička država bili najpreči.

Jer već sada Milatović to misli. A stidljivo je počeo i da nam prodaje.

( Željko Ivanović )