Gluma kao put kroz bol i istinu

“Smrt u Dubrovniku” me slomila, ali i otvorila oči; devedeset dana proba bilo je suočavanje sa zlom koje se ponavlja. Mlad, posvećen i svestran, Miloš Kašćelan otkriva “Vijestima” zašto vjeruje u pozorište kao lijek i prostor slobode, i kako se i dalje igra, uprkos svemu

2947 pregleda0 komentar(a)
Kašćelan u predstavi "Slučaj slomljene vaze", Foto: Duško Miljanić

Sa velikog broja proba sam izlazio umoran, slomljen i bijesan zbog saznanja. Devedeset dana proba se činilo mnogo duže, ne zbog trajanja procesa, već teme koja uvuče u jedan svijet, u jedan začarani krug mržnje, propagande, zločina, stradanja..., kazao je mladi glumac Miloš Kašćelan o procesu pripreme za predstavu “Smrt u Dubrovniku”, koja je premijerno izvedena prošle godine.

Mlad, ali već pun iskustva. Povjerene su mu uloge u različitim projektima, a svakom je pristupio sa ozbiljnošću i posvećenošću. Predstava “Smrt u Dubrovniku” nedvosmisleno sa sobom nosi posebnu težinu.

“Počeli smo sa radionicama na kojima smo imali prilike da pričamo sa ljudima koji su učestvovali u tom nemilom događaju, svako na svoj način. ‘Ja sam 30 godina mislila da je to film. Sad imam osjećaj da se sve dogodilo zaista’, stoji replika u tekstu. Tako sam se i ja osjećao prije procesa dok nisam iz prve ruke čuo učesnike rata na koji način i sa koliko boli pričaju o tome”, kazao je Kašćelan.

Kašćelan u predstavi "Smrt u Dubrovniku"foto: Krsto Vulović

Ističe da je tekst zasnovan na stvarnim svjedočanstvima, izjavama i razgovorima i da je bilo vrlo mučno, ali i oslobađajuće profiltrirati sve te informacije i na jedan pozorišni način otvoriti tu temu ponovo, ali i po prvi put, “naročito mladim generacijama koje srećom to nisu doživjele”.

“Ovaj projekat ima za cilj da otvori dijalog na vrlo osjetljivu temu rata koji se na ovim područjima odomaćio, a dijalog kao što različite reakcije pokazuju nije uvijek toliko prijatan”, navodi Kašćelan.

On za “Vijesti” govori o otuđenosti, zatvorenosti, manipulisanju informacijama, o svom glumačkom iskustvu, projektima, otkriva neke svoje nove zadatke, daje savjet onima koji žele da se upuste u svijet pozorišta, filma..., a osvrće se i na svoje početke.

Pored “Smrti u Dubrovniku”, glumio je u još jednoj predstavi sa tematikom ratne prošlosti, odnosno, u “Omladini bez Boga”, koja se bavi nacističkom Njemačkom.

“I ‘Omladina bez Boga’ i ‘Smrt u Dubrovniku’ prikazuju otuđenost i zatvorenost u kojoj se inkubiraju i rađaju vrlo mračne ideje koje nesrećno društvo masovno zaraze. I u takvoj atmosferi zatvorenosti u sebe i za sebe dolazi do sukoba ogromnih razmjera koji odnose mnoštvo ljudskih života. A danas živimo u svijetu gdje ljudski život, izgleda, vrijedi manje nego ikada, gdje je posjedovanje, a onda manipulisanje informacijama i dezinformacijama koje se potom plasiraju ljudima u raznim oblicima, nikad važnije”, primjećuje Kašćelan.

Svojim trudom i pristupom tako kompleksnim i ozbiljnim temama, ali i konstantnim usavršavanjem definitivno je zavrijedio povjerenje da će iznijeti svoj dio na pravi način.

Miloš Kašćelanfoto: Privatna arhiva

On je glumio i u raznovrsnim dramskim izrazima, kao što su koreodrama “Jovana Lukina” zajedno sa Jovanom Brnović, “Tarzan” koji je kombinacija pokreta i lutke, lutkarska predstava “Čarobni kamen”... Našao se i u spotu “Poljem se vija” Dušanke Belade, javno čitao dramske tekstove, odlomke iz knjiga, bio mentor kada su djeca imala zadatak da budu pozorišni kritičari...

“Drago mi je da sam već imao priliku za sve to i da su drugi imali povjerenje u mene da mogu odgovorim tim raznim zadacima. Sve su to nova iskustva i nove sakupljene vještine koje će kad-tad zatrebati u nekom drugom projektu na neki novi, njemu svojstven način. Nema ljepšeg osjećaja nego kada u radu na novom projektu, novoj ulozi prepoznate da ste riješili neku svoju nedoumicu i neko pitanje koje vas koči u daljem razvoju i oslobađanju svog glumačkog bića. Za mene kao mladog glumca je to veoma važno i dragocjeno jer se u različitim projektima i vidovima pozorišta upoznajem sa različitim postulatima, sredstvima igre i ljudima koji sa sobom nose svoje darove i lekcije”, rekao je glumac.

Bio je i dio radionice i projekta Balkan Arts Youth Mobility sa svojom koleginicom sa fakulteta Brnović. Kaže da je upoznao nove ljude i načine pristupa glumi kod različitih ljudi.

“Uvidiš da svuda ima mladih ljudi željnih saznanja i prilike da stvaraju”, primijetio je on.

Takođe, kao što se da vidjeti, on je nemali dio svojih nastupa posvetio djeci. On smatra da je dječije pozorište jednako važno i ozbiljno kao pozorište za “odrasle”.

“Pozorište je jedno i mislim da je i za velike i za male i moramo stvarati kulturu odlaska u pozorište. U pozorištu djeca mogu mnogo da nauče, da se prepuste i opuste, budu svoji. Ja sam tako zavolio pozorište i bez obzira da li će postati glumac ili ne, dijete mora da ima pravo da uživa u magiji”, istakao je Kašćelan.

On sam je kao dijete odrastao uz pozorišne daske - još 2014. imao je iskustva sa glumom. Čini se da je gluma oduvijek i prirodno bila dio njega.

“Ne znam kako sam zalutao u taj svijet, ali znam da me magija pozorišta tu zadržala. Još uvijek jako dobro pamtim neke od svojih prvih improvizacija u školi glume, prvog koraka na scenu (trg u starom gradu u Kotoru) u ‘Novelici od ljubavi’, prvog kadra u filmu ‘Zakloni’ gdje su me pustili da pričam o svojim trinaestogodišnjim ljetnjim problemima, veselja tokom kotorskog festivala pozorišta za djecu. Nisam ni sanjao da će postati glumac, ali sam se igrao i tu zaigranost i sada pokušavam da uhvatim i prigrlim uz dosadašnje skupljeno znanje. A upravo je ‘Mali pirat’ bio prekretnica u mom ‘dotadašnjem glumačkom putu’”, kazao je mladi glumac.

On je, dakle, nastavio svoj put u istom maniru – uživa podjednako i u glumi za televiziju i u pozorištu.

“Ne želim da biram. Moj izbor je gluma, i na daskama i pred kamerom”, poručuje mladi glumac.

Imao je svoju ulogu u filmu ‘Potop’ koji je nastao u produkciji Javnog servisa tokom 2024. godine. Kaže da je snimanje bilo predivno.

“Snimali smo na obali rijeke, a jedini ‘problem su bile obilne kiše u tom periodu, pa se se termin nekoliko puta pomjerao. Dijelim kadar sa Jovanom Dabovićem koji mi igra oca u filmu. Još na probama prije snimanja je bilo prezanimljivo graditi taj odnos oca i sina čija su razmišljanja dijametralno suprotna, ali na setu smo se toliko izigrali i nadam se da će i gledaoci to prepoznati kada film izađe”, otkriva glumac.

Tu su i serije ‘Branilac’ i ‘Dug moru’. Pitali smo Kašćelana kako je to glumiti u serijama i koliko je zahtjevno.

“Svako snimanje je zahtjevno na svoj način, ali uz dobru ekipu ispred i iza kamere sve prođe lakše. ‘Dug moru’ je stavio tačku na vrlo zahtjevan semestar na fakultetu, snimanje u mojoj Boki, sa kolegama i prijateljima sa fakulteta, sa vrlo uigranom i strpljivom ekipom iza kamere… šta više tražiti. Nakon iskustva snimanja druge sezone ‘Branioca’, dobio sam poziv i za treću koja je sa sobom donijela mnogo ozbiljniji zadatak, ali i više prostora za igru i istraživanje. Taj zadatak je bio prelijep, ali je nosio sa sobom neku vrstu odgovornosti s obzirom da se radi o stvarnom slučaju iz prošlog vijeka, o mladiću koji je želio da zaštiti sestru i ispravi nepravdu kakva se i danas, u modernom društvu nerijetko može vidjeti”, kaže mladi glumac.

Fakultet dramskih umjetnosti (FDU) na Cetinju za crnogorske mlade glumce se pokazao kao jako važan faktor u njihovim karijerama. Dakle, već tokom studija oni dolaze u kontakt sa publikom i postaju afirmisane ličnosti domaće kulturne scene.

“Fakultet ti dokaže da je to jedan vrlo ozbiljan svijet u kojem je potrebno dosta odricanja, rada i požrtvovanosti da bi dostigao pravu istinsku dječiju igru. Naša profesorka Dubravka Drakić uz ostale profesore nas je vrlo požrtvovano, polako, ali sigurno upoznavala sa pozorištem, sa filmom, sa glumom i još na prvom ispitu pustila publiku da nas gleda, ali i bodri kao buduće kolege. Tako da smo se vrlo brzo morali navići na publiku, na izloženost...”, kazao je glumac.

On je studijske 2022/23. godine bio najbolji student FDU. Brojne su i nagrade kojima se može pohvaliti. “Jovana Lukina” bila je najbolja na festivalu “Spik”, dobitnik je nagrade “Car Konstantin” za ulogu u “Staklenoj menažeriji”, dobitnik stipendije…

“Naravno da sve nagrade i priznanja mnogo znače ali samo kao podstrek da treba raditi i istraživati dalje. Znače da je neko primijetio tvoje zalaganje i trud i dao ti do znanja da si na pravom putu i da tako treba i nastaviti”, kazao je Kašćelan.

Iza sebe definitivno ima vrijedno iskustvo, predan rad i već puno znanja... neka mladi koji žele da zakorače u svijet glume i budu aktivni čuju njegov savjet:

“Moj jedini savjet je da se prepuste magiji, da požrtvovano rade i budu otvoreni da čuju i savjet i pohvalu i kritiku”.