Prostori Odile Decq - arhitektura kao stav, avantura, poezija
Izložba "Beyond the Looking Glass" čuvene francuske arhitektice, dizajnerke, urbanistkinje, umjetnice otvorena sinoć u Dvorcu Petrovića. Poziva da u ogledalu ne gledate (u) sebe, već u brojne mogućnosti koje svijet i prostor nude, samo ako ih zamislimo drugačijima, ako se usudimo na hrabrije, slobodnije, ljepše...
Predstavljena u vremenu u kojem forma često biva svedena na funkciju, a prostor na profit, izložba Odile Decq u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) podsjeća na arhitekturu kao uzvišenu i jedinstvenu umjetnost koja može biti i stav i poezija i glas i igra. Izložba "Beyond the Looking Glass" čuvene francuske arhitektice, dizajnerke, urbanistkinje, umjetnice ne traži da je razumijete, već da je osjetite i sa njom komunicirate, te da u ogledalu ne gledate (u) sebe, već u brojne mogućnosti koje svijet i prostor nude, samo ako ih zamislimo drugačijima, ako se usudimo na hrabrije, slobodnije, ljepše...
Izložba Odile Decq, koja je otvorena u četvrtak veče u Dvorcu Petrovića, pred velikim brojem posjetilaca, poziva da preispitamo prostore koji nas okružuju, reflektujući nam upravo jedan hrabriji i slobodniji svijet, ističe kustoskinja postavke u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG), Blanka Marković.
Pozdravljajući prisutne na otvaranju Decq je istakla da joj je veoma drago što je ponovo u Crnoj Gori, i to godinu dana nakon što je bila u žiriju međunarodnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje zgrade MSUCG. Tada je nastala ideja da se crnogorskoj publici predstavi izložbom.
"Uživala sam tom prilikom. Svi su mislili da bih možda mogla i da izlažem u Muzeju i predložili mi to, na šta sam rekla, zašto da ne? Pitala sam čime da se predstavim, na šta su mi rekli da mogu da radim šta god želim. Tako sam pomislila da je možda ovo prilika za mene da pokažem da biti u muzeju savremene umetnosti nije isto što i biti u muzeju arhitekture. Dakle, da pokažem to, ali i da pokažem da je za mene arhitektura sve. Prije svega, morate znati da je arhitektura strast mog života. Živim, dišem, sanjam, sve radim sa arhitekturom. Ali isto tako, to nije (bilo) dovoljno. Arhitektura me je tako dovela do umjetnosti, savremene umetnosti, dizajna, urbanizma, gradova, otkrivanja svijeta. To je ono što želim da prikažem i izrazim kroz ovu izložbu, pokazujući neke ujmetničke radove, neke dizajne i svoje projekte, sve zajedno", rekla je Decq na otvaranju.
Ceremonija je upriličena ispred galerijskog prostora Dvorca, u parku Kruševac, što je postala svojevrsna praksa, a što daje svečaniji ton samom događaju. A onda, na samom ulasku u Dvorac i svijet izložbe, zaustavlja vas ogledalo... Ne toliko zbog sopstvenog odraza koji vidite u njemu, već zbog svega onoga što se iza njega krije i što se dalje vidi. Otvaraju se vrata svijeta u kojem arhitektura nije samo funkcionalni okvir, već počinje da diše, komunicira i poziva na igru, interakciju, promišljanje, a sve kroz dijalog s prostorom, van svih pretpostavljenih okvira.
Posebno je upečatljiv industrijski pristup, ali i minimalizam i fluidnost forme u kontrastu s izražajnim bojama, dominantnom crvenom, crnom i bijelom koje daju utisak moći, snage, strasti, ali i savremene elegancije sa primjesom razigrane futurističke bajke. Iako povremeno sve djeluje jednostavno, izuzetno je promišljeno i slojevito. Predstavljena djela ne robuju granicama, ni zidova, ni ćoškova, ni misli. Koristeći se sjenkama, refleksijom, iluzijom, Decq uvodi posmatrača u drugačiju percepciju prostora u kojem crtež, lampa, sto, instalacija, zgrada..., postaju dio iste priče.
Marković ističe da monumentalni stvaralački opus Odile Decq predstavlja spoj arhitekture, primijenjene, savremene umjetnosti, otvara prostor za multidisciplinarnost i povezuje publiku sa arhitekturom, ne samo kao sa tehničkom disciplinom, već i kao sa umjetničkom i životnom praksom.
"Njena praksa odražava specifičnosti akademskog i profesionalnog puta. U svijetu u kojem arhitektura i dizajn često postaju uniformni, brišući kulturne, istorijske i društvene specifičnosti, Decq od samog početka gradi autentičan, jasno prepoznatljiv pravac. Crna, crvena, čelik, metal i staklo svojom raskošću i pronicljivošću strelovito prodiru kroz prostor i vrijeme, istovremeno demonstrirajući mekoću, nježnost i lakoću izvedbe - osobenosti koje i sama umjetnica utjelovljuje. Njen lični i stvaralački temperament izrazito je ekspresivan i nekonvencionalan, te se kao takva vrlo brzo izdvojila i napredovala u profesiji, i više od toga - u okruženju koje je zaziralo od onoga što je drugačije, Decq je uspjela da svoju estetičku posebnost, ali i rodnu neravnopravnost, pretvori u neiscrpnu snagu", bilježi Marković.
Savremena umjetnička praksa autorke, dodaje Marković, bazira se na različitim medijima. Skice, crteži, grafike, objekti, skulpture..., često nastaju kao produžetak arhitektonskih ideja ili obrnuto - iz umjetničkih istraživanja nastaju novi arhitektonski koncepti. Važno je znati, ističe kustoskinja, da je, prema Decq, arhitektura prostor u kojem se ljudi kreću, žive i osjećaju slobodno, te mora biti humanistička bez obzira na to da li je riječ o muzeju, stambenoj zgradi ili kancelarijama.
Izložba je, podsjeća Marković, podijeljena na tri segmenta: umjetnost, dizajn i arhitekturu, koji su međusobno protkani stvarajući utisak kreativnog dinamizma forme, materijala i ideja.
"U arhitektonskom segmentu predstavljeni su neke od najistaknutijih projekata studija Odil Decq, uključujući toranj Antares u Barseloni, što je primjer arhitektonskog projekta kao totalnog umjetničkog djela, zatim tri tipa stambenih kuća, te tri muzejska projekta. Segment izložbe okrenut dizajnu uključuje komade namještaja, rasvjetna tijela, porculanske predmete i druge upotrebne objekte izlagane širom svijeta i integrisane u arhitektonske projekte. Izložba je posebno prilagođena ambijentu Dvorca Petrovića i parka Kruševac kroz dvije in-situ instalacije. Ove prostorne intervencije smjelo komuniciraju sa arhitektonskim okruženjem i kao takve odražavaju prepoznatljiv princip rada Decq", naglašava Marković.
Instalacija "Flying Squares" smještena je u glavnoj prostoriji Dvorca, izrađena od crnih aluminijskih šipki i ne uzurpira prostor, primjećuje Marković, već naglašava njegove postojeće oblike stvarajući specifičnu međuigru starog i novog. Sa druge strane, betonska instalacija "Seating in the Air" u parku, svojom izlomljenom strukturom evocira brutalističku estetiku spomenika bivše Jugoslavije. Kompoziciono je uklopljena u ambijent parka Kruševac, te tako postaje dodatni arhitektonski element koji poziva posmatrača na interakciju, zaključuje Marković.
Zakoračiti u ogledalo/a Odile Decq i sve ono što je iza njih, znači izaći iz domena poznatog i ući u svijet u kojem arhitektura ne podražava, već stvara prostor, smisao, osjećaj. To je prostor gdje zidovi lako govore, sjenke vode dijalog sa svjetlom, a svaki predmet, bilo sto, crtež ili instalacija, ima svoj glas koji se pamti. Ući u ta ogledala znači prihvatiti poziv na igru, slobodu i istraživanje mogućeg.
( Jelena Kontić )