Populisti protiv birokratije

Populisti obožavaju da mrze birokratiju. Alis Vajdel, liderka krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) – sada druge najjače partije u zemlji – tvrdi da nesposobne birokrate Evropske unije uništavaju temelje slobodnog tržišta unutar bloka. Santjago Abaskal, vođa španske krajnje desničarske stranke Voks, optužuje iste te birokrate da pokušavaju da „likvidiraju slobodu“, dok italijanska premijerka Đorđa Meloni naziva EU „invazivnim birokratskim gigantom“. S druge strane Atlantika, predsjednik SAD Donald Tramp demontira savezni birokratski aparat za koji tvrdi da je pun „rasipništva, prevare i zloupotreba“ i da „guši lične slobode“. Prema njihovom prikazu, birokratija je neprijatelj napretka.

Populisti griješe. Kao što sam rekla na nedavnom Delfi ekonomskom forumu, birokratija nije sklerotična sila osuđena na gušenje inovacija i slobode, već upravo stvara osnovu za obje. Od sastavljanja zakona i izdavanja dozvola, preko pripreme komunikacija, do koordinacije odgovora na krize, birokrate obavljaju svakodnevne zadatke koji omogućavaju da društvo funkcioniše. Bez njih bi ekonomije stale, vladavina prava bi se urušila, a političke vizije nikada ne bi bile ostvarene.

Birokratija je, u svojoj suštini, čin racionalnosti. Kao što je ukazao američki predsjednik Vudro Vilson, administracija zahtijeva stručnost – koja je po svojoj prirodi neutralna, a ne ideološka – i zbog toga postoji izvan burne sfere politike. Za Maksa Vebera, intelektualnog giganta teorije administracije, poslušnost bezličnom, na pravilima zasnovanom poretku koji birokratija predstavlja – a ne harizmatičnim pojedincima ili ukorijenjenim tradicijama – znak je zrelosti jednog društva.

Ali zrelost podrazumeva strpljenje, a upravo njega populistima notorno nedostaje. Institucijama EU bilo je potrebno više od 260 dana da pređu put od predloga do usvajanja Instrumenta za oporavak i otpornost – spasonosne pomoći za države članice EU tokom pandemije kovida-19. Zakon o vještačkoj inteligenciji razvijan je 1.199 dana, dok je za Regulativu o postupcima za azil bilo potrebno skoro 8 godina. Iako bi se ovi rokovi nesumnjivo mogli skratiti, kreiranje politika koje uravnotežuju interese 27 zemalja neizbježno je složen proces koji zahtijeva pažljivo promišljanje.

U svakom slučaju, glavni izvor kašnjenja nisu birokrate EU, već nacionalne vlade članica u Evropskom savjetu i izabrani političari u Evropskom parlamentu. Ali, populistima to ništa ne znači. Oni crtaju slike tromih džinova, nalik onima prikazanim u Sifnijskoj riznici u Delfima. Baš kao što su bogovi sa Olimpa – uz pomoć smrtnika Herakla – morali da poraze te pohlepne divove, tako i današnji populistički „bogovi“ vjeruju da moraju savladati monstruoznu birokratiju koja, prema njihovom narativu, teži da zavlada svim aspektima života.

Ova vizija pokreće rad Ministarstva za efikasnost vlade (DOGE), koje je osnovao Tramp, a na čijem čelu se nalazi jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Ilon Mask. Međutim, umjesto da uništi opasnog neprijatelja, DOGE razara sposobnost Amerike da se suoči sa divovima koji je zaista ugrožavaju – od klimatskih promjena do tehnoloških poremećaja. Te džinove moguće je pobijediti jedino kroz disciplinovanu, dugoročnu koordinaciju – a to je upravo ono u čemu birokratija briljira.

Ironično, ne postoji bolji argument u prilog vrijednosti promišljenog upravljanja koje sprovode iskusne birokrate od nepromišljenog urušavanja kapaciteta američke države od strane DOGE-a. Ono obuhvata i razaranje ključnih agencija, poput Američke agencije za međunarodni razvoj, kao i ukidanje programa koji se kreću od spasonosnih medicinskih istraživanja do projekata podrške tinejdžerima sa invaliditetom.

Iako je pristup DOGE-a zadovoljio populističku glad za smjelošću u debati, on je takođe zahtijevao niz brzih preokreta, uključujući zaustavljanje otpuštanja stotina federalnih službenika koji rade na američkim programima nuklearnog naoružanja. O sve većim brigama u vezi sa privatnošću i bezbjednošću da i ne govorimo - osoblje DOGE-a ima pristup osjetljivim bazama podataka gotovo bez ikakvog nadzora.

Mask je možda veći dio svog bogatstva stekao u sektoru poznatom po „brzom kretanju i rušenju prepreka“, ali vlada nije tehnološka kompanija. Kako su upozorili brojni posmatrači, uključujući i iskusne republikanske eksperte za budžet, rezovi koje sprovodi DOGE – vođeni ideologijom i ličnim interesima, a ne pragmatizmom i opštim dobrom – ugrožavaju javni interes. Isto važi i za Trampovo ponovno uvođenje Kategorije F (Schedule F), kojom se olakšava otpuštanje državnih službenika. Ovo može da dovede do politizacije federalne administracije, jer se lojalnost nagrađuje više od zasluga, a time se slabi njena sposobnost da obavlja ključnu ulogu izvora kontinuiteta između različitih administracija.

Privlačnost političke smjelosti je nesporna. Kada Tramp postavlja ultimatume – univerzitetima, trgovinskim partnerima, saveznicima iz NATO-a i drugima – on projektuje snagu. Kada Meloni balansira u spoljnoj politici – istovremeno se udvarajući Trampu i zagovarajući jedinstvo zapada – ona odiše pragmatizmom. Kada francuska liderka krajnje desnice Marin Le Pen prkosi finansijskim istragama EU – na Trampovo veliko zadovoljstvo – ona djeluje neustrašivo. Takvi potezi “naelektrišu” pristalice, zamjenjujući osjećanja bespomoćnosti i stagnacije uzbuđenjem zbog drskosti, ushićenjem zbog prekida ustaljenih tokova i obećanjem moći.

Ali, dobro upravljanje zahtijeva disciplinu, a ne spektakl. Evropski kompas konkurentnosti, strateški okvir usmjeren na jačanje rasta i inovacija bez odricanja od ekoloških ciljeva, dobar je primjer za to. Postoji samo jedan način da se trasira vjerodostojan put naprijed koji uzima u obzir brojne složene i međusobno suprotstavljene ciljeve – i njegova osnova je birokratska stručnost, a ne primjena motorne testere.

Naravno, ovo ne znači da su birokratije iznad svake kritike. Sporo donošenje zakona u EU i lavirint administrativnog sistema u Americi zaslužuju ozbiljno preispitivanje. Ali rješenje nije u demoliranju, već u reformi. Pojednostavljivanje propisa, kao što nastoje da učine omnibus paketi EU, može poboljšati agilnost. Mjere koje garantuju zapošljavanje na osnovu zasluga i štite državne službenike od političkih čistki išle bi u korist američkih napora ka unapređenju upravljanja.

Braniti birokratiju ne znači fetišizovati administrativne procedure, već prepoznati vitalnu ulogu koju ona igra u funkcionisanju naših društava. U borbi protiv „džinovskih“ izazova sa kojima se suočavamo, birokratija je Herakle – nesavršen, ali upućen saveznik koji omogućava pobjedu. Okriviti birokratiju znači zamijeniti slugu za gospodara, čime se dovodi u opasnost upravo ona budućnost koju nastojimo da povratimo.

Autorka je gostujuća profesorica na Univerzitetu Džordžtaun; bila je ministarka spoljnih poslova Španije i viša potpredsjednica i glavna savjetnica Grupacije Svjetske banke

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

( Ana Palacio )