Crnogorska fudbalska škola

Omladinska fudbalska reprezentacija Crne Gore koja je napravila istorijski rezultat plasiravši se na Evropsko prvenstvo, među osam najboljih reprezentacija na Starom kontinentu - klasični je crnogorski “proizvod”.

Svi fudbaleri rođeni su 2006. ili kasnije - otkada je Crna Gora samostalna država. Selektori koji su vodili ovu generaciju - Goran Perišić, pa Nenad Vukčević, školovali su se u našem Centru za edukaciju trenera.

Možemo li, prvi put, da govorimo o klasičnog crnogorskoj školi fudbala?

- Plasman na EP je posljedica i kruna kvalitetnog rada naših trenera sa najkvalitetnijim igračima tog godišta, i to, moram da naglasim - kontinuiranog rada - kaže za “Vijesti” direktor Centra za edukaciju trenera FSCG Niko Raičković.

- Nekadašnja jugoslovenska škola bila je prepoznatljiva u Evropi. Duži vremenski period smo se zadovoljavali tom školom, dok su svi ostali podizali svoj nivo i performanse, nadjačavši nas i naš nivo. Od 2007, pa naovamo, pokušavamo da stvorimo našu viziju, identitet i razvoj budućih igrača, oslanjajući se na naš igrački kadar, stvarajući igrače. E to je proces koji je napokon dao rezultat. Ova generacija je i u prvoj i u drugoj godini nastupa u kvalifikacijama napravila sjajan rezultatat, došla je na korak od Evropskog prvenstva. U trećoj je napokon stigla do cilja - ističe Raičković.

Šta se promijenilo, iz stručnog ugla? Neosporno je da se “pogodila” ekstratalentovana generacija, sa Vasilijem Adžićem, Andrijom Bulatovićem, Markom Perovićem, Bodinom Tomaševićem... ali talenat - iz tako male baze - nije dovoljan za takav, grandiozni uspjeh.

- Kada gledamo ovaj rezultat, djeluje nestvarno, ući u takvu elitu ne među 16 ili 24, već među osam najboljih Evrope - veličanstveno je. Mislim da je ključna promjena, ili napredak, ta što smo u fizičkim smislu ostvarili napredak i da smo i na tom planu svima mogli da pariramo - ističe Raičković.

- U tehničko-taktičkom smislu i prije smo mogli da pariramo najboljima, ali fizički smo patili. Održavati formu, ritam i nivo igre tokom cijele utakmice je najteži proces za nekog trenera. E upravo je ova generacija i u tome parirala svakom protivniku, igrala bez oscilacija. Nije više stvar koliko znaš - već koliko možeš da držiš nivo tokom svih 90 minuta.

Kontinuirani i ciljni rad Centra za edukaciju trenera u ovom segmentu dao je rezultat, smatra Raičković.

- To je rezultat kontinuiranog rada naših trenera, ne samo u selekcijama, već i u klubovima. U posljednje vrijeme smo dali ogroman akcenat na razvoj fizičkih performansi igrača. Školovali smo generaciju fitnes trenera i licenciranjem obavezali sve prvoligaše i drugoligaše da imaju fitnes trenere. Ubrzo ćemo nametnuti to da i sve mlađe kategorije imaju fitnes trenera, jer to je vrlo važan segment, posebno rad sa igračima od 13, 14. ili 15. godine, kada se fudbalski razvijaju.

Dva su segmenta koja su posebno profilisala ovu generaciju.

- Prvi pomak je kontinuitet stručnog trenerskog rada u klubovima. U posljednje vrijeme smo radili na tome da kontrlišemo rad trenera u klubovima kroz koordinatore, a zatim smo uveli i mentore koji su kontrolisali rad i koordinatora i trenera u okviru klubova. Drugi pomak je stvaranje mini-akademije, projekta koji traje već četvrtu godinu. Okupljaju se najbolji dječaci tog godišta, rade po kvalitetnom programu sa najboljim trenerima i posvećeni su podizanju svojih performansi. Smatram da je to jedini način da napravimo određene rezultate, ne samo u takmičenju već, i u razvoju naših igrača. To je budućnost fudbala, ne samo kod nas već i u okruženju, svuda. Na svim seminarima koje je organizovala Uefa zaključci su uglavom isti - formiranje akademija, kako nacionalnih, tako i klupskih, jedini je put.

Crna Gora ima dobrih trenera, smatra Raičković.

- Imamo trenera, izuzetno nadarenih, posvećenih i kvalitetnih. Trenerski rad, međutim, zavisi od brojnih faktora - od organizacije kluba, uslova, samog takmičenja, finansija. Nije ni trenerima lako, težak je to posao. Ako žele da od početka dođu do najvišeg nivoa treba im najmanje 10-12 godina edukacije i rada. Tako je svuda na svijetu.

Crna Gora, međutim, nema dovoljno trenera, smatra direktor trenerskog Centra za edukaciju, uprkos nekim kritikama da se daje previše diploma.

- Nemamo previše trenera! Nailaze smjene gerenacije, mnogi treneri ulaze u godine, a po Uefinom programu mi moramo da iškolujemo 50 odsto više trenera kako bismo zadovoljili samo naše tržište, koje je dosta malo. Kroz proces školovanja pravimo bazu i selekciju - Uefa C diploma, Uefa B, najkvalitetniji idu na Uefa A, a oni stvarno najkvalitetniji idu na Uefa Pro. To je proces koji je Centar za edukaciju dobro sproveo, jer smo uveli licenciranje i nemamo problema za takmičenja na svim nivoima - zaključuje Raičković.

Kako malu bazu iskoristiti kao prednost

Mala baza fudbalera - veliko ograničenje za Crnu Goru, i uvijek će biti tako.

Niko Raičković, međutim, ističe da ono što je nedostatak može u nekoj mjeri da se iskoristi i na pozitivan način.

- Nije lako sa malom bazom, zato je svaki igrač svakog godišta vrlo značajan i važan. Sa malom bazom je, međutim, na nekin način i lakše - manja baza vam omogućava da se skoncentrišete na odeđeni broj igrača, da te igrače imate stalno na oku i na okupu. To je vrlo važno, pod uslovom da imate kontinuitet rada i takmičenja.

Tu se, ipak, dolazi do neminovnih ograničenja.

- Veliki je problem u ligama mlađih kategorija, gdje nema jake konkurencije u takmičenju. To je nešto što je minus. Pokušavamo da napravimo lige kvalitetnih omladinaca, kvalitetnih kadeta, da rezultati budu što više ujednačeni, da nema oscilacija u smislu - 7:0, 6:0, 5:0, jer od takvih rezultata ima malo koristi, kako za one koji dobijaju, tako i za one koji gube. Nije važna samo konkurencija u ekipi među igračima, važna je konkurencija među ekipama, u takmičenju.

( Danilo Mitrović )