Malena Sana i sada negdje na nebu maše zastavom za tatu
"Da li sebe danas smatram srećnim ili nesrećnim? Srećnim, naravno - veoma srećnim. Mnogi će reći: Ali tvoja kćerka je preminula sa devet godina. Ne, moja kćerka je živjela sa nama devet predivnih godina. Imamo hiljade uspomena na nju, video snimke, nevjerovatne stvari"
Luis Enrike će se 31. maja vratiti u Njemačku, deset godina nakon što je kao trener osvojio Ligu šampiona. Pred novo finale vratiće se i uspomene - za mnoge bi bile stravično bolne, ali ne i za njega.
Legendarni fudbaler i fenomenalan trener te 2015, dok je Barselona u Berlinu slavila novu evropsku krunu, otrčao je do svoje kćerke Sane, koja je sa osmijehom, iskrenim kakav samo djeca imaju, mahala zastavom katalonskog kluba.
Četiri godine kasnije slike sreće za Luisa Enrikea zamijenila je tuga - njegova hrabra Sana nakon pet mjeseci velike borbe nije mogla da dobije bitku portiv opasne bolesti - preminula je sa devet godina od kancera kostiju.
Trenutak koji cijepa srca, međutim, nije slomio njenog tatu - nastavio je da se bori i pobjeđuje za nju, a ove godine imaće priliku da još jednom osvoji Ligu šampiona. Sana u Minhenu tokom finala sa Interom fizički neće biti pored njega, ali veliki borac iz Hihona zna da je ona uvijek tu.
"Uvijek se sjećam te nevjerovatne fotografije sa njom i zastavom iz finala Lige šampiona u Berlinu. Nadam se da ću moći da uradim isto i sa Pari Sen Žermenom - moja ćerka neće biti prisutna fizički, ali biće tu duhovno. A to mi je, zaista, veoma važno", poručio je Luis Enrike.
Koliko ne tuguje zbog njene smrti već slavi njen život nekadašnji fudbaler Barselone i Reala ispričao je ranije ove sezone.
"Da li sebe danas smatram srećnim ili nesrećnim? Srećnim, naravno - veoma srećnim. Mnogi će reći: Ali tvoja kćerka je preminula sa devet godina. Ne, moja kćerka je živjela sa nama devet predivnih godina. Imamo hiljade uspomena na nju, video snimke, nevjerovatne stvari", riječi su Luisa Enrikea koje izvače suze, ali prije svega koje govore kako se veliki ljudi bore kada život i nije tako lijep.
Dok to priča video prati snimak Sane kako razdragano izvodi gimnastičku vježbu u dvorištu, a porodica je sa ponosom snima i posmatra.
"Moja majka nije mogla da drži Sanine fotografije u kući, sve dok nisam došao i pitao je: 'Mama, zašto nema nijedne Sanine slike?'"
Njen odgovor je bio kratak i bolan:
"Ne mogu, ne mogu..."
Luis Enrike je imao pravu poruku i za nju.
"Rekao sam joj: Mama, moraš da ih postaviš. Sana je živa. Nije možda fizički tu, ali njen duh je uvijek sa nama. Zato što svakog dana pričamo o njoj, smijemo se i prisjećamo. Vjerujem da nas Sana i dalje vidi i zato mi je važno šta ona misli o tome kako smo sve ovo preživjeli".
Luis Enrike će se 31. maja vratiti u Njemačku, a malena Sana i dalje će negdje na nebu mahati zastavom za svog tatu.
( K.B. )