Optimističan pristup svakodnevnim problemima

Duhovite, britke i duboko ukorijenjene u lokalni mentalitet pjesme su podgoričkog repera Skovecheta, te zahvaljujući upravo takvim rimama ne ostavljaju ljubitelje hip-hopa ravnodušnim. Njegovi stihovi slojeviti su komentari na savremeni život, protkani ironijom, samosviješću i dozom zdravog lokal-patriotizma. Na svom novom novom EP izdanju “Mali korak za Skovecheta, ali veliki za Skovechanstvo (Deluxe Edition)” ostaje vjeran autentičnom stilu koji gradi od početka karijere.

Pet novih pjesama, koje se nadovezuju na njegovo debitantsko izdanje, donose još više podgoričke filozofije, baksuzluka, odnosa u začaranom krugu svekrva-sin, snaha, zatim, priču o sjevernjacima i njihovom životu u City Kvartu, ali i reperima danas. Produkciju kao i do sada potpisuje studio Knowhere2Run, dok se kao gosti pojavljuju Shtulla i Jutro.

Iako ne pretenduje da se svidi svima jer “konkurencija mu nikad nisu bili reperi, no algoritam”, kroz njegove rime nema psovki, a i najobičnija svakodnevica mu je materijal za priču. O novom EP-ju Skoveche priča za Vijesti...

Prije dvije godine objavio si album “Mali korak za Skovecheta, ali veliki za Skovechanstvo”, a sad pod istim imenom stiže novi EP sa pet novih pjesama. Navikao si publiku da kroz svoje numere na satiričan način obrađuješ sociološke stereotipe. No koliko je nekad teško naći prave ili “birane” riječi?

U debitantskoj verziji albuma, bio sam primoran da nekoliko pjesama “posvetim sebi”, odnosno upoznam publiku sa mojim likom i djelom opisujući lične životne situacije i prošlost, ali neke pjesme poput “Bivši momak” ili “Moja mala je vegan” mogle su dati naznake pravca u kojem želim da idem. Tako se i na Deluxe verziji u pjesmama poput “Svekriva” ili “SJVRNJK” ponovo dotičem provokativnih stereotipa kroz satiru i sarkazam, s ciljem da publici pokažem optimističan pristup problemima. Upravo zbog potrage za pravim riječima, u nadi da sam svaku postavio tačno na svoje mjesto, proces stvaranja ovih pet pjesama trajao je nešto preko godinu dana.

Pjesma koja otvara EP je “Baksuz”. Pored nekih momenata koji se mogu svima dokazati prilično si se osvrnuo i na narodna vjerovanja poput “kidanja noktiju nedjeljom- nesreća”, “crna mačka- nesreća”, “slomljeno ogledalo- nesreća sedam godina”, “svrbi desni dlan-trošenje para”... Koliko upravo ova narodna vjerovanja unazađuju jer i ružne i lijepe stvari su sastavni dio života?

Taj dio sa crnom mačkom je zapravo istinit. Naime, imao sam crnog mačora tačnije dok sam na Zabjelu živio u zgradi na petom spratu, i pobjegao mi je s balkona. Nisam ga nikad ni pronašao. Ali da, stara sujevjerja su i danas dosta prisutna, mada čini mi se da nailaze na otpor kod mlađih generacija.

Na albumu su se našle i kolaboracije sa reperkom Jutro i reperom Shtullom. Je li bilo teško odabrati saradnike? Čini mi se da su reperi u odnosu na druge muzičare uvijek spremni da pruže podršku jedni drugima, no je li saradnja proizišla iz druženja i zašto si baš odabrao njih?

Za pjesmu “Podgorichka” je zapravo bila predviđena neka druga saradnja koja se nije ostvarila. U međuvremenu, pustio sam Shtulli demo i on se oduševio cijelom idejom, i vrlo se lako uklopio. S druge strane, ja i Jutro smo dugo birali temu za našu pjesmu, i kroz često pominjanje teme koja je eventualno i odabrana, potrudili smo se da ne osuđujemo takve odnose sina i majke, već da na komičan način prikažemo kako to objektivno izgleda. Upravo je “Svekriva” moj lični favorit s ovog izdanja.

Kažeš da je “Svekrva” tvoj favorit. Upravo u ovoj numeri si opet opisao taj odnos majke i sina - kroz stihove poput “majka i ajfon nikad ne lažu”, “kad ona izabere ja ću se udat’” “neću ić’ daleko tu sam ti na sprat’”... Kako je tvoja majka reagovala kad je čula pjesmu i jesmo li napredovali i u tom smislu da nam se majke ne pitaju za izbor partnera kao nekad?

Reakcija moje majke je bila: “Jao, svi će misliti da sam neka vještica”. Nažalost, ta tematika je i dalje jako prisutna u našem društvu, mnogo više nego što mi to želimo da priznamo. Mislim da procenti razvoda i femicida, koji su zastrašujuće zabrinjavajući, najbolje pokazuju koliko je danas iskrena ljubav rijetka, i što je još gore, vrlo rijetko cijenjena.

U numeri “Podgorička” prilično si opisao Podgoricu tačnije Podgoričane kakvi su danas. Kao nekome ko je odrastao u glavnom gradu Crne Gore kako na tebe utiče sva ona (ne)kultura koju su sa sobom donijeli oni koji su se nastanili u nekadašnjem Titogradu?

Iako smo ubijeđeni da uvijek za svime kasnimo, ovaj grad se mijenja jako rapidno. Sama pjesma je oda glavnom gradu i dokaz bezuslovne ljubavi prema njemu, kakav god on bio. Nekultura me motiviše da budem što bolji primjer kulture, ne samo ove kojom se bavim, već generalno umjetnosti i opšte kulture u Crnoj Gori.

U pomenutoj pjesmi interesantan je i stih “Lajkovi su za debilčad”. S obzirom na to da danas sve zavisi upravo od lajkova, znači li to da smo zaboravili na prave vrijednosti?

Mislim da u današnje vrijeme ništa ne može napumpati ego kao pomenuti lajkovi. Ne uspijevam da pronađem razumijevanje u tolikoj potrebi za tuđom verifikacijom.

Kroz satiru ovoga puta si se dohvatio i sjevernjaka. Poznato je da se sjevernjaci “snalaze” mnogo bolje od đece sa podgoričkog asfalta, no jesi li ovom pjesmom upravo htio da ismiješ jednako oba tabora i te podjele?

Upravo tako. Cilj pjesme je da publika, ma koliko osuđivala tog fiktivnog sjevernjaka, ipak potajno poželi da bude taj isti sjevernjak makar na dan. I to je jedan od glavnih problema našeg društva. Izbjegavam politiku, ali moram priznati da je crnogorska politička scena zapravo najbolje ogledalo nas samih i naše mentalne svijesti. Ti političari su predstavnici naše države i naroda, to je “najbolje” što ova nacija ima da ponudi. Oni su izbor većine naroda. Vrijeme je nažalost obestinilo moj stari citat “Krast’ će ko god dođe na vlast”, a to je jedna surova istina sa kojom nismo spremni da se suočimo, jer ipak, mi smo “kolijevka čojstva i junaštva”.

U numeri koja zatvara album “Skove2run” osvrnuo si se i na ulogu repera danas i činjenicu da od najranijeg perioda života djeca se upoznaju sa ovim muzičkim pravcem i slušaju hip-hop. Iako kažeš da “ne glumiš sveca” u tvojim pjesmama nema ružnih riječi. Kako gledaš na sve one kolege koji u pjesmama ne mogu bez psovki, jesu li zaista neophodne?

Naravno da nisu, sve je to do pojedinca i njegove kreativnosti. Konkretan, i moj omiljeni, primjer je upravo pjesma “Moja mala je vegan” koja osim što ismijava današnje gastrološke trendove, zapravo priča o seksualnim problemima jednog para, a da se pritom nijedna vulgarna ili eksplicitna riječ nije pojavila u tekstu. Iako pjesma nije nagrađena spotom kakav stvarno zaslužuje, iz ovih razloga sam i dalje jako ponosan na nju. Na kraju dana, trudim se biti primjer drugima, rađe nego loš uzor.

( Marija Vasić )