Jovović niže pehare u Zalivu: Moj najveći uspjeh je nešto drugo

Šampion u tri različite zemlje - samo vrhunski svjetski treneri imaju “CV” kakav ima Crnogorac, Nebojša Jovović.

Radio je u osam različitih država Bliskog istoka, u četiri je osvajao trofeje, u tri bio šampion - nema trenera sa takvim učinkom u regionu, da ne idemo dalje.

Titula prvaka koju je prije pet dana osvojio u Kuvajtu, sa Kuvajt klubom, najteža je i najemotivnija do sada, vjerovatno zbog načina na koji je ugrabljena - u posljednjem kolu, u direktnom sudaru sa rivalom, Al Arabijem, na njegovom stadionu pred 20-ak hiljada navijača.

- Ogromna je satisfakcija završiti na ovakav način, možda još nisam ni svjestan toga na pravi način - priča Jovović, prvak Jordana sa Fejselijem, Iraka sa Šortom, osvajač Kupa Tunisa sa Sfaksijenom.

- Možda u Kuvajtu nije tolika popularnost fudbala kao u dvije prethodne zemlje u kojima sam radio, Kataru i Emiratima, da ne pominjem Egipat, Tunis, Irak... ali posljednja utakmica je bila baš praćena, kao da je finale.

U “finalu”, Al Arabi je vodio na poluvremenu 1:0 - virtuelno je bio prvak, završilo se pobjedom Kuvajt kluba 2:1.

Zašto je ova titula tako značajna?

- Zbog dominacije koju smo imali - prvi smo bili od drugog kola, imali strahovite serije pobjeda, slavili smo u prvih devet kola, što je novi rekord, dali smo 67 golova, imali gol-razliku +52, što je skoro dvostruko više od najbližeg rivala. A opet, Al Arabi nam nije dao da dišemo, pratio nas je u stopu, doveo do toga da odlučuje posljednja utakmica, gdje smo još gubili na poluvremenu - nastavlja Jovović.

Uprkos riziku da u jednom meču njegov tim prospe sve što je gradio 10 mjeseci, panike, kaže, nije bilo...

- Nikad do sada u trenerskoj karijeri nisam imao takvu vrstu pritiska, ali sam uradio sve da, koliko je to moguće, držim igrače smirene i opuštene. Znali smo neće bit jednostavno, 20 hiljada, većinom njihovih navijača, a još kada su iz jednog rikošeta poveli.

Kao što je Kuvajt klub bio bolji cijele sezone, bolji je bio i u posljednjem meču - pokazao je to u drugom poluvremenu.

- Ni u jednom momentu, čak i kada smo gubili, nisam pomislio da nećemo uspjeti. Ni na poluvremenu nije bilo panike, nije bilo izmjena, savjetovao sam igračima da igraju sa samopouzdanjem.

Pomogao je i crveni karton koji je dobio igrač Al Arabija, na startu nastavka.

- Protivnik je bio puno nervozniji od nas, vidio sam to. Tehnički smo bolja ekipa, očigledno je da su željeli da nas poremete nešto oštrijim startovima, na ivici kartona - kaže Jovović.

Sudio je - Meksikanac.

- U pitanju je arbitar koji je sudio na dva svjetska prvenstva. Sve utakmice plej-ofa u Kuvajtu sude inostrani sudije. Ljudi koji vode ligu tako žele da podignu kvalitet, ne samo infrastrukturom i jačinom samih timova. Inače, jedna od dobrih stvari fudbala u cijelom regionu Bliskog istoka je ta što treneri i igrači, ne moraju da razmišljaju i da se troše na sudije - može arbitar da pogriješi, ali znate da nema tendencija. U inostrani arbitri idu tome u prilog.

Bila je ovo posebna sezona.

- Koliki je bio fokus, svih nas, mene, mojih saradnika i naravno fudbalera, govori i to da u posljednjih 45 dana nisam davao slobodno igračima. Naravno, ne radi se o treninzima posebno jakog intenziteta, ali radili smo analize, držali sastanke - riječju, održavali tenziju - kaže Nebojša Jovović, kome su pomagali saradnici: Marko Jovanović, Darko Lubarda i Blažo Igumanović.

I isplatilo se na kraju.

- Ova sezona me je učinila boljim trenerom nego što sam bio prije početka sezone. Iako kažu da se više uči iz poraza, a mi smo uglavnom pobjeđivali, sva iskušenja, sva potrošnja, a moji saradnici i ja smo 24 sata dnevno živjeli za Kuvajt klub, je sigurno uticala da budemo još bolji.

Jovović na kraju opisuje slikovito:

- Često sam ponavljao igračima, posebno u posljednje vrijeme - uspjeh sa Kuvajt klubom sam stavio i ispred porodice i neću dozvoliti da me bilo šta zaustavi. Ništa ne bi bilo bez maksimalne posvećenosti.

I nije gotovo, već u nedjelju Kuvajt klub protiv Al Arabija igra finale Kupa - Jovović ima šansu da osvoji trostruku krunu, kao što je svojevremeno to uradio u Jordanu, jer je ove sezone već osvojio Superkup.

- Slavili smo titulu 24 sata, odmah smo se vratili na posao. Čeka nas isti protivnik, isti stadion, isti ambijent. Naš zadatak je da unesemo još veću energiju, da na krilima dominacije u prvenstvu pokušamo da osvojimo još jedan trofej.

Jovović ih je u dosadašnjoj trenerskoj karijeri u arapskom svijetu osvojio sedam.

- Trofeji ispunjavaju, jačaju, predstavljaju motiv za dalji rad i za dalja odricanja, iako ne razmišljam o njima kad sam na klupi, nekih se čak i maglovito sjećam. Moj najveći trenerski uspjeh nije bio trofej, već plasman u finale Arapske Lige šampiona sa jordanskim Fejselijem 2017, koji mi je otvorio sva vrata.

Krenulo je od Miljanića i Lobanovskog - Kuvajt se vraća na scenu

Kuvajtska priča Nebojše Jovovića - slična i različita od ostalih u Persijskom zalivu (Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar), ili zemalja Magreba (Egipat, Tunis)...

- Liga je dobra, sve ekipe su dobro popunjene sa po pet stranaca. Stranci u mom timu su, na primjer, štoperi iz Maroka i Konga, vezista iz Maroka koji je prije dvije godine igrao Svjetsko prvenstvo, vezista koji je najbolji igrač Bahreina, te napadač iz Tunisa koji je igrao dva Mundijala. Stranci u svim timovima prave razliku, a svi treneri u ligi su stranci, osim trener Al Arabija, što govori o kvalitetu - kaže Jovović.

Kuvajt je još 80-ih godina prošlog vijeka bi omiljena arapska destinacija za Evropljane, pa čak i za trenera sa ex-Yu podgručja.

- Radili su tu Miljan Miljanić, Valerij Lobanovski, Berti Fogts, Skolari... Kuvajt je tada bio brend u Aziji, posljednjih godina je dobio ozbiljnu konkurenciju u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Emiratima, ali čini mi se da se Kuvajt polako vraća.

( Danilo Mitrović )