Mještani vraneškog zaseoka Gaine ogorčeni na vlasti: Milione odvukoše, ali u put ne ulažu ni cent

Mještani vraneškog zaseoka Gaine samoorganizovali su se i nasuli seoski put koji je bio u lošem stanju.

Kažu da su ogorčeni što godinama ne dobijaju nikakvu pomoć od Opštine Bijelo Polje, i ističu da svake godine moraju sopstvenim novcem da nasipaju i održavaju put, kao da ne žive u Crnoj Gori.

Žive na obronku Lise i tvrde da je velika sramota za državu i opštinu što se hiljade kubika građe godinama izvlači iz šuma, čime koncesionari “odnose milione eura iz Lise”, ne ulažući ni cent u puteve, zbog čega su mnogi prinuđeni da napuste vjekovna ognjišta.

Gorštaci sa ponosom ističu da u vrijeme kada se sela gase u cijeloj Vraneškoj dolini i šire, u njihovom zaseoku ima desetoro djece, od kojih šestoro ide u školu, a četvoro treba da krene u vrtić.

I ovog proljeća, kako kažu, ujedinila ih je sloga i oslonjenost jednih na druge u svakodnevnoj borbi za opstanak na selu.

Ljubisav Mrdak je objasnio da je put jedina spona sa ostatkom opštine, ali da nije obuhvaćen planom redovnog održavanja.

“Godinama ga čistimo od snijega i popravljamo bez ikakve pomoći od lokalne ili državne vlasti. To radimo jer djeca moraju ići u školu, ljudi moraju do ljekara, prodavnice i posla”, kazao je Mrdak.

U selu postoje dvije farme sa po desetak muznih grla, kao i više domaćinstava koja se bave raznim poljoprivrednim poslovima - uzgojem stoke, povrtarstvom i ratarstvom.

“Ti ljudi žive od svog rada, ulažu u zemlju i žele da ostanu na selu, bez ikakve sistemske podrške, ali sve to svakim danom postaje sve teže”.

Mrdak je kazao da je loša infrustruktra i nemogućnost mljekara da zbog lošeg puta dolaze glavni razlog što razvoj poljoprivrede, posebno stočarstva, nije na mnogo višem nivou.

“Uništavamo auta na lošim putevima, često mijenjamo djelove, a oni koji bi trebalo da dođu po naše proizvode odustaju zbog loših puteva”, kazao je Mrdak.

Isto priča i Miloš Peković koji se zajedno sa suprogom bavi povrtarstvom.

“Sadimo kupus, papriku i jednu neobičnu vrstu povrća - kivano, koje je najsličnije krastavcu. Dio prodamo da bi smo preživjeli na selu. Veliki problem i za nas i za kupce je loš put, zbog čega smo prinuđeni ga sami nasipamo”.

Ispričao je da država nedovoljno vodi računa o poljoprivredi, da je teško opstati na selu, posebno mladima, jer nemaju skoro nikakvu perspektivu za život.

“Najgore je zimi, kada padne snijeg, jer smo tada najčešće odsječeni od ostatka svijeta i primorani da idemo pješke po više kilometara, do asfalta”.

S velikim razočaranjem mještani ističu da predsjednik Opštine, od kako je izabran 2016. godine, još nije kročio u taj kraj, izuzev nekoliko posjeta partijskim drugovima iz DPS-a, prije izbora.

Ističu da su vjerovali da će se nešto promijeniti promjenom vlasti u Crnoj Gori, ali da ih zamenaruje i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

( Jadranka Ćetković )