Jedriličari se okupili u Baru: Očuvati tradicionalnu brodogradnju i pomorsku baštinu

Tradicionalna brodrogradnja, i jedrilice koje su iz nje nastale, trebale bi biti zaštićeno nematerijalno i materijalno kulturno dobro. Očuvati treba, ne treba samo ojedrene tradicionalne brodove, već i sam način, stil, jedrenja kao i ljubav prema moru koje briše kopnene granice.

To su poručili jedriličari iz Crne Gore i Hrvatske, učesnici manifestacije pod nazivom „Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva“, u organizaciji barskog jedriličarskog kluba „Latinsko jedro“.

Tokom aktivnosti u sklopu ovog dvodnevnog događaja, povodom sjutrašnjeg Dana nezavisnosti, učesnici ovog programa razgovarali su o očuvanju onoga što ih je spojilo – ljubav ka tradicionalnoj brodogradnji i jedrima.

Tim povodom, na vezovim barske marine od juče „borave“ 15 tradicionalnih drvenih barki, koje će se sjutra takmičiti u regati. Gosti iz Hrvatske i Boke kotorske danas su, nakon programa u barskoj „Kući maslina“, posjetili i kalafatsku radionicu porodice Bokovac, u kojoj su imali priliku da se upoznaju sa procesom izrade i obnove drvenih barki.

Organizatorka, Miroslavka Lala Bokovac, ispričala „Vijestima“ da nije bilo lako sve organizovati ali su imali podršku institucija i loklane zajednice, domaćih prijatelja i prijatelja iz Hrvastke.

„More ne poznaje granice, more stvara zajednice, društvo i prijateljstva. Svi smo se tu okupili i svi su oni predstavnici tradicionalnih lubova, drvenih barki, ojedrenih. Svi oni gaje tradiciju i baštine ono što nam je ostalo u nasleđe“, poručila je Bogovac.

Kako je kazala, jedan od ciljeva današnje manifestacije je i motivisanje institucija da pomognu u očuvanju brodogradnje kao i da daju svoj doprinos kako bi ona zaživjela u Crnoj Gori.

„Da bi nastavili tim putem moramo upravo da organizujemo ovakve manifestacije, da dopremo do svijesti ljudi, institucija da ovo ne zamre i da drveni brodovi pričaju priče. Jer, oni su kao živa bića – ako prestanemo da ih njegujemo, odoše u zaborav i onda nemamo ostaviti generacijama narednim ništa iza sebe“, naglasila je.

U formalnom obraćanju se zahvalila svima koji su dali svoj doprinos organizaciji i uručila poklone iz porodične radionice, brodove u drvetu, i ponovo naglasila važnost očuvanja ove tradicije i želju da se ona ostavi mladim generacijama u amanet.

Direktorica „Kuće maslina“, Marija Markoč, takođe je pozdravila goste i iskazala svoju zahvalnost što su baš njihov objekat izabrali za ovako važan i bogat događaj. Posebno se zahvalila porodici Bokovac, ne samo na ovoj organizaciji, već na pomoći koji su ukazali prilikom otvaranja vrata „Kuće maslina“.

„Oni su, vođeni ljubavlju prema ovom gradu, ljubavlju prema maslinama, prema brodogradnji i prema svemu onome što čini našu istoriju i našu budućnost i zapravo su pokazali koliko smo slični i koliko se nosimo sa zajedničkim problemima“, poručila je Markoč, misleći na izazove u poljoprivredi.

Čestitala je i Dan državnosti Crne Gore, ističući da je zadovoljstvo što sudjeluju u njegovom obilježavanju na ovaj način – kroz promociju i slavljenje onoga što je od velikog značaja za Bar.

Marin Lovrović iz Rijeke, jedriličar iz Hrvatske, i više je nego zadovoljan cjelokuponom organizacijom događaja za koji kaže da propagira tradicionalno jedrenje.

„Dojami su fantastični. Stari grad – to je povijest. Izvaredno. Imate se sa čime podičiti. Jedriličarski potencijal u Baru nije iskorišten kolikio bi mogao biti. Treba omladine više. Nisam vidio nijednog optimista. To je, možda, negdje drugdje. Treba djecu namamiti da jedre, preko roditelja. Roditelji koji su malo imućniji da plate i barke i regate. To vam je put, a sve drugo imate. Imate predivnu prirodu, možda i najljepšu u cijeloj našoj obali “, poručio je.

Dinko Foretić iz Splita, predsjednik udruženja „Hrvatski drveni brodovi“, ispričao je listu da mu je zadovoljstvo biti u Baru na ovakvom događaju a posebno zbog toga što ga organizuje porodica Bokovac koju je upoznao prije 13 godina.

„Preko interneta sam otkrio njihov rad i drago mi je da smo danas došli do toga da imamo jednu manifestaciju zajedništva, svih prijatelja koji vole more, drvene tradicijske brodove“, ocijenio je.

Foretić se pohvalio i saradnjom crnogorskih i hrvastkih jedriličara kazavši da „ih more spaja tamo gdje ih kopno razdvaja“. Radi se, poručio je, o zajedničkoj ljubavi koja je univerzalna i koja nema granica.

Foretić je bio govornik i na panelu na temu „Tradicionalna brodorgradnja i očuvanje jedara“ na kojoj je govorio o fesjbuk grupi „Hrvatski drveni brodovi“, koja broji skoro 30 hiljada članova ne samo iz susjedne Hrvatske, već cijelog svijeta.

Prepričao je svoje iskustvo kada je upozano porodicu Bokovac i kazao da nije mogao vjerovati šta to postoji u Baru. Spojila ih je, po njegovim riječima, ljubav i psovećenost ovoj specifičnoj umjetnosti, kako je on naziva.

Ponosan je na napredak koji je taj projekat imao kao i na činjenicu da ona služi kao jedna od rijetkih platformi za umrežavanje i razmjenu iskustava i specifinčne strasti jedriličara i brodograditelja.

Jedna od šest barki koje su stigle iz Rijeke je Arsena Dobrijevića koji kaže da to nije bio lak put, sa barkom na cesti, ali se, po njegovom mišljenju, i više nego isplatio.

„Mislim da imamo u glavi istu ideju a to je očuvanje tradicione kulturne materijalne i nematerijalne baštine. Promicanje nije samo raditi barku već kako sa tom barkom ploviti, i da to ostane nekim budućim naraštajima. Mi smo kao dvije udruge došli ovdje i već nekoliko godina se trudimo da tu baštinu očuvamo, odnosno da je unapredimo. Za sada na, to polazi za rukom ali uvijek treba novih ideja“, njegove su riječi.

Dobrih ideja, misli on, ima u Baru i Crnoj Gori gdje ljudi dobro rade na tom putu očuvanja.

U sklopu događaja i panela, o značaju očuvanja kulturne baštine govorila je doktorka istorije umjetnosti, Anastazija Miranović koja je kazala da iako po teritrijalnoj veličini jedna od manjih zemalja svijeta, Crna Gora je bogata raznolikim kulturnim naleđem.

„Brojni materijalni tragovi potvrauju kontinuirani civilizacijski hod na ovim prostorima, a još prisutniji nematerijalni kulturni slojevi sjedoče o ovim ostacima običaja, praksi i vjerovanja, zapravo, njihovim modifikovanim i transformisanim, nanovo otkrivenim oblicima. Međusobno prožimajući uticaji raznorodnih kultura vremenom su u crnogorskom duhovnom prostoru oblikovali kulturološke specificnosti naroda i lokalnih zajednica na jedinstven i neponovljiv način. Svaka njena regija, opština, kraj,mjesto obiluje sojim kulturoločkim osobenostima, koje u krajnjem oblikuju jedinstveni mozaik kulturne baštine Crne Gore. U njemu, Baru pripada posebno mjesto“, poručila je.

Govorila je i o porodici Bokovac, kazavši da više od šest godina u svojoj kalfanskoj radionici izređuje i grai drvene barke na ponos Bara i Crne Gore.

„Kalafatski zanat prepoznat je kao nematerijalna kulturna baština jos 2012. Podnjeta je inicijativa za njegovu zakonsku zaštitu kod Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Inicijativa je prihvaćena od nadlženog državnog organa, mešutim, sticajem određenih okolnosti, još uvijek nije uraden elaborat o njegovoj valorizaciji, odnosno, donjeto Rješenje o statusu“, kazala je Miranović.

Ona vjeruje da će, pored individulanih napora, i ova manifestacija uticati na ažuriranje tog procesa i da će u skorijoj budućnosti kalafatrski zanat, odnosno, vještina izrade drvenih barki kalafatanjem, postati dio porodice nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore.

U sklopu ove manifestracije, učesnici su jutros imali priliku da obiđu Stari grad Bar, tvrđavu, kao i spomenik prirode Staru maslinu na Mirovici. Pored neformalnih druženja, sjutra ih očekuje takmičarska regata.

Partneri programa su Opština Bar, Turistička organizacija Bar, „Marina Bar“, Uprava pomorske sigurnosti i upravijanja lukama Crne Gore, „Kuća maslina Bar“ i Galerija "Velimir A. Leković".

( Marija Pešić )