Nebriga o mentalnom zdravlju

Skupštinski odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje, 19. maja tekuće godine, održao je sjednicu na temu „Mentalno zdravlje u Crnoj Gori“, a povodom nalaza Državne revizorske institucije (DRI) „Uspješnost realizacije aktivnosti predviđenih Strategijom zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023. godine“. Pored zaštitnika ljudskih prava i sloboda, zamjenice zaštitnika ljudskih prava i sloboda, senatora DRI, dr Branislava Radulovića sa saradnicima, predstavnice IJZ Crne Gore, predstavnice MPNI, ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, sjednici Odbora je, u ime Ministarstva zdravlja, prisustvovalo dvoje načelnika direktorata.

Ključni nalazi DRI pokazuju da 76 odsto aktivnosti, predviđenih Strategijom, nije realizovano. Realizovano je samo 15 odsto, dok je 9 procenata djelimično realizovano, što znači da smo bez uspjeha u unapređenju mentalnog zdravlja u Crnoj Gori. Novi dokument „Program za unapređenje mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2025-2026.“ još nije usvojen na Vladi, a 2024. godina je bila potpuno „nepokrivena“. Predstavnici Ministarstva zdravlja, koji su, tradicionalno, navikli da neko drugi brine, ili da niko ne brine, o zdravstvenom sistemu, jedino opravdanje traže u pandemiji kovid-19 virusa. S obzirom na dokumentovanu nebrigu nadležnih o mentalnom zdravlju građana, portal vijesti.me je, s pravom, izdvojio komentar zamjenice zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Snežane Mijušković: „Danas niko nije pomenuo ni odraslu ni stariju populaciju. Šta ćemo sa pacijentima sa demencijom. Ovdje danas treba da sjedi čitava Vlada. Godinama nijesmo ništa uradili na komunalnoj psihijatriji“.

Spomenutom Strategijom bilo je ponešto planirano, poput otvaranja centara za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja, tamo gdje ih nije bilo 2018. godine, izgradnje zatvorske bolnice do 2021. godine, itd.

Na mentalno zdravlje utiče mnogo činilaca: mikro i makro okruženje, obrazovni, ekonomsko-socijalni i porodični status, pol, profesionalni problemi i radni uslovi, nezaposlenost i nesigurno radno mjesto, finansijske poteškoće, loši stambeni uslovi, osjećaj stigmatizacije i diskriminacije, loše fizičko zdravlje, usamljenost, nisko samopouzdanje, loši životni uslovi, starenje, negativni životni doživljaji i sl.

Za uspješno poboljšanje i promovisanje mentalnog zdravlja, te sprečavanje mentalnih tegoba, potreban je složen i multidisciplinarni pristup, koji treba čvrsto ugraditi u oblikovanje državnih politika. Posvetiti se prevenciji, prepoznavanju i ranom otkrivanju mentalnih bolesti. Osigurati da niko ne bude zapostavljen, da svi građani imaju jednak pristup programima prevencije i liječenju mentalnih oboljenja. Omogućiti psihoterapiju i rehabilitaciju pacijentima sa mentalnim poremećajem i psihološkim invaliditetom, te njihovu socijalnu uključenost na temelju poštovanja ličnog dostojanstva, ljudskih prava, sloboda i jednakosti. Eliminisati stigmatizaciju i diskriminaciju.

Mentalno zdravlje djece treba da bude u centru pažnje njihovih roditelja, njihovih vaspitača i cijelog društva. Obrazovni sistem treba da se posveti podizanju svijesti, prevenciji i prepoznavanju nasilja, kako fizičkog tako i na internetu, te zloupotrebe alkohola, duvana i droga. Neurološki poremećaji koje donosi starost sa životnim promjenama, teškoćama, gubicima, izolacijom, povećavaju pritisak na mentalno zdravlje ljudi u starijoj dobi.

Imajući u vidu naprijed nabrojane uzroke mentalnih bolesti i mjere za njihovu prevenciju i liječenje (koje preporučuju dokumenta EU), dolazimo do zaključka da u Crnoj Gori postoje svi preduslovi za, takoreći, masovno mentalno obolijevanje građana, bez volje i mogućnosti države da se na taj proces utiče preventivno. Stvorili smo takav društveni ambijent u kome građani trpe u svim oblastima života, uključujući i zdravstveni sistem, u čijim „lavirintima“, tražeći pomoć, ponekad „gubimo razum“. Kao društvo smo uvijek spremni da osudimo ljude koji, kao žrtve alkohola, droga, porodičnog nasilja, pretrpljene tragedije, i sl. naprave saobraćajni prekršaj, a znamo da budemo „nemilosrdni“ i prema žrtvama samoubistva. U periodu od 2019. do 2024. godine, u Crnoj Gori je izvršeno 645 samoubistava. Prema mišljenju struke, zanemarljiv broj mentalnih pacijenata je „opasan po zajednicu“, pa se u državama EU i Velikoj Britaniji psihijatrijske službe deinstitucionalizuju i liječenje se sprovodi u zajednici.

Specijalna bolnica za psihijatriju „Dobrota“ u Kotoru izgrađena je 1953. godine. „...Da se pitam, zatvorila bih bolnicu u Dobroti...“, za Radio Kotor je, 2015. godine, izjavila dr Stana Stanić, psihijatrica u CMZ Trst, koja je u Kotoru predstavila proces deinstitucionalizacije psihijatrijske službe u Italiji. Prema istraživanju CIN-CG, u februaru 2025. godine, od 233 kreveta, sudski pacijentu su zauzimali 98, a socijalni 70. U „Dobrotu“ smještaju i maloljetnike. Tamo gdje, u okviru domova zdravlja, rade centri za mentalno zdravlje, pacijenti dugo čekaju na psihijatrijski tretman, zbog nedovoljnog broja medicinskih stručnjaka, što je, decenijama, svim ministarstvima zdravlja i vladama, alibi za zapostavljanje problema mentalnog zdravlja u Crnoj Gori.

Kao što nemamo evidencije o broju mentalno oboljelih građana, tako „nemamo evidencije“ o milionskim troškovima za: najčešće „izletnička“ putovanja brojnih Vladinih i skupštinskih delegacija, reprezentacije, dnevnice, izmišljene honorare, otpremnine, fiktivne ugovore o djelu... budžetska izdvajanja za političke partije, naknade države za izgubljene sudske sporove... i tome slično. Za to su krive „političke“ i druge zaraze!

„Ne zazirite od sudbine naše,/ svi smo mi ljudi od mesa i krvi;/ Pijemo otrov iz iste čaše,/ samo smo ovdje dospjeli prvi...“

( Milojka P. Perović )