Dvije proslave, a jedna bitka: Obilježavanje 167 godina od bitke na Grahovcu
Dvije proslave, dvije zastave, a jedna bitka i jedni poginuli junaci – Crnogorci i Hercegovci koji su pod komandom vojvode Mirka Petrovića, u maju 1858. godine, izvojevali jednu od najznajačajnijih pobjeda protiv Osmanske imperije
Na Grahovcu je obilježeno 167 godina od čuvene bitke, a svetu arhijerejsku liturgiju ispred crkve Vaznesenja Gospodnjeg (Svetog Spasa) služio je mitropolit eparhije budimljansko–nikšićke Metodije sa sveštenstvom.
Liturgiji su prisustvovali i doskorašnji predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, predsjednik Opština Plužine, Slobodan Delić, predsjednici Skupština opština Žabljak i Tivat, Ivan Popović i Miljan Marković, a na proslavi se pridružio i predsjednik Opštine Pljevlja, Dario Vraneš.
A zatim – u dolini ispod crkve, na razdaljini manjoj od stotinu metara, onako kako to tradicija samo u Crnoj Gori nalaže 167 godina od bitke na Grahovcu obilježili su i „naši“ i „njihovi“.
Dvije proslave, dvije zastave, a jedna bitka i jedni poginuli junaci – Crnogorci i Hercegovci koji su pod komandom vojvode Mirka Petrovića, u maju 1858. godine, izvojevali jednu od najznajačajnijih pobjeda protiv Osmanske imperije.
Crkveno-narodno sabranje kod crkve, kao i u dolini, organizovala je Eparhija budimljansko-nikšićka, parohija grahovska i Zavičajno udruženje „Stara Hercegovina“, a proslava je počela pjesmom "Oj junaštva svijetla zoro"
Od magistrale do mjesta proslave, stajale su crnogorske zastave i poziv – "Aj naprijed, ko je Crnogorac", a na mjestu događaja dva šatora, kulturno – umjetnički program i policija koja je obezbjeđivala da sve protekne mirno i da se, slučajno, "naši" i "njihovi" previše ne zanesu slavljem.
Kovačević: Nadamo se da će nas Bog ujediniti i da ćemo zajedno proslavljati
Crkveno-narodno sabranje kod crkve, kao i u dolini, organizovala je Eparhija budimljansko-nikšićka, parohija grahovska i Zavičajno udruženje "Stara Hercegovina".
"Ako Bog da i sreća junačka da će nas i tamo na službi i ovdje biti mnogo više, da će nas Gospod Bog ujediniti i da ćemo jednoga dana, onako kako treba i priliči, ovaj dan zajedno proslavljati, jer zbog toga se mi ovdje iskupljamo i zbog toga se i Bogu molimo", poručio je Marko Kovačević.
Predsjednik Zavičajnog udruženja „Stara Hercegovina“ Nikola Daković, kazao je da „hodeći svetosavskim putem, njegujući tradiciju proslave Spasovdana i pominjući junake sa Grahovca“ održavaju ne samo čas istorije, nego čas „koji nas opominje kako treba da njegujemo zajedništvo, da širimo slogu i bratsku ljubav, da čuvamo vjeru prađedovsku i da sve to prenesemo na svoje potomstvo“.
"Grahovačko polje jeste veliki pločnik koji su svojim tjelima i krvlju popločali junaci sa Grahovca. Ali ta svjesna žrtva crnogorskih i hercegovačkih junaka bila je osnov da se proširi tadašanja plemenska Crna Gora i osnova za priznanje crnogorske državnosti na Berlinskom kongresu", kazao je Daković.
Prema njegovim riječima, planirano je da na poljani gdje je održana svečanost podignu spomenik grahovačkim junacima u vidu memorijalnog centra. Kako je rekao, projekat je završen i čekaju građevinsku dozvolu, a izgradnja memorijalnog centra biće njihov skromni doprinos i vječni spomen Grahovcu i grahovačkim junacima.
Ivan Petrović Njegoš kazao je da Crna Gora "nije znala za dodvoravanje i za umiljavanje", ali je znala beskompromisno da brani grobove svojih predaka, svoja ognjišta, svoje majke, sestre, žene, kćerke.
Skupu se obratio i Goran Milović, sekretar Udruženja Grahovljana i Vilušana iz Vrbasa, a Daković je u ime Zavičajnog udruženja "Stara Hercegovina" Momčilu Momu Bulajiću, članu tog Udruženja, uručio ikonu u znak zahvalnosti što je sa porodicom dao veliki doprinos u očuvanju crkve Sv. Mateja u Vilusima, izgradnji parohijskog doma u tom kraju, kao i organizaciji proslave pomenutog sveca.
U kulturno-umjetničkom programu, koji je vodila Maja Mršulja, učestvovali su etno grupa "Vidovdanski poj", etno pojac Tijana Vučetić, guslar i frulaš Luka Eraković, pjevačko društvo "Banjani" i guslar Goran Perović Cuca.
Đurović: Naša Crna Gora neće biti ničije katunište
Na drugom skupu, koji je organizovao mjesni odbor tamošnje mjesne zajednice i Grahovljani, nakon intoniranja državne himne, uslijedila je bakljada i skandiranje: "Ti si naša prva ljubav, Crna Goro volim te", a zatim kulturno-umjetnički program.
Obraćajući se prisutnima, Dragan Mitov Đurović je kazao da su junaci sa Grahovca otvorili novu stranicu crnogorske istorije, jer to su bila „vrata kada je međunarodna zajednica priznala da je Crna Gora pravi borac za slobodu.
"Zato su besmrtni grahovački vitezovi. Znao je to i tvorac nove Crne Gore knjaz Danilo koji je za kratke vladavine odredio put Crne Gore na kome je ona i sada. Na tom putu mora koračati jače i moraju je čuvati svi njeni čestiti i pošteni građani jer mi druge domovine nemamo i Crnu Goru volimo zato što je naša bila i biće naša vazda", poručio je Đurović.
Kako je istakao – crnogorski barjak će se ponovo vijoriti na crkvi Svetog Spasa na Grahovcu.
"To je crkva crnogorska, to su uradili naši preci, našoj zastavi je tamo mjesto, a oni koji tamo poju i pjevaju ne shvataju i ne znaju da su u tuđoj kući. Naša Crna Gora neće biti ničije katunište. Ona će biti ono što jeste, naša domovina", poručio je Đurović.
Ne smije se, prema njegovim riječima, zaboraviti poruka od prije 120 godina – "vjeruj srcu i ljubavi, ljubi zrake rujne zore, ljubi smrtno, ljubi vjerno svaki kamen Crne Gore".
"Onako kako to čine Grahovljani, kako to čine Crnogorci, Crnogorke, kako to čine svi drugi narodi kojima u Crnoj Gori nije tijesno. A onima kojima je bilo tijesno i kojima je u čitavom svijetu tijesno, oni treba da budu tamo đe im nije tijesno. Nama je ođe lijepo, i Crna Gora je uvijek imala, uvijek će imati sinova i šćeri, ako zatreba, i onih staraca i onih vremešnijih, da brane svaki pedalj ove zemlje, jer Crna Gora je nadojena krvlju naših predaka. Nećemo je braniti krvlju, ali hoćemo glasom, hoćemo stasom, hoćemo ljepotom naših đevojaka, zornom pjesmom naših momaka i ovakvim skupom kakav je ovaj", kazao je Đurović.
Stanko Deretić, jedan od organizatora svečanosti na Grahovcu, istakao je da je organizovanje te svečanosti građanima Grahova u nasleđe ostavio kralj Nikola prije 161. godinu.
"Uvijek se samoinicijativno organizujemo i održavamo tu proslavu. Obilježavanje traje jako dugo, jedino je bio prekid tokom Drugog svjetskog rata. Bitka na Grahovcu svjedoči o jednom istorijskom i kulturnom identitetu crnogorskog naroda i ovog kraja. I ne samo to – Grahovačka bitka je bila vjerovatno najveća bitka u istoriji crnogorskog naroda i presudna za dobijanje nezavisnosti 1878. godine", kazao je Deretić.
U kulturno-umjetničkom programu, koji je vodio Danilo Čelebić, glumac Crnogorskog narodnog pozorišta, učestvovali su guslari Radovan Vučković, Petar Vujačić, Balša Čogurić, Aleksandar Knežević i Balša Radović, stihove su kazivale Maja Vučetić i Lana i Helena Milović i folklorni ansambl Crne Gore, dok su u u muzičkom dijelu programa učestvovali Milena Perović, Igor Đurović i Jadranka Barjaktarović.
"Spomenik je vašeg junaštva, Crna Gora i njena sloboda"
Bitka na Grahovcu se odigrala od 28. aprila do 1. maja 1858. godine, po starom kalendaru, odnosno od 10. do 13. maja, po novom, a Crna Gora je nakon nje dobila veliko teritorijalno proširenje. Pripojene su joj sljedeće oblasti: Grahovo, Rudine, nikšićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši.
Proslava bitke se ne obilježava na datum kada je ista završena, već se proslava vezuje za Spasovdan, jer je te 1858. godine ista okončana na pomenuti praznik.
Kralj Nikola je, u čast pomenute bitke, sagradio crkvu Vaznesenja Gospodnjeg (Svetog Spasa), i to za onoliko dana koliko je trajala bitka – gradnja je počela u utorak, a završena je u četvrtak, na Spasovdan, 1864. godine. Njeni temelji su iskopani na mjestu gdje se nalazio šator Husein paše, komandanta turske vojske.
Vlada Crne Gore je 2008. godine, nedaleko od mjesta gdje se odigrala bitka, podigla spomenik u čast poginulim borcima sa Grahovca. I na spomeniku i na crkvi piše: "Spomenik je vašeg junaštva, Crna Gora i njena sloboda".
Spomenik je rekonstruisan 2020. godine.
( Svetlana Mandić )