Sva minhenska finala, od Notingema do Čelsija - Evropa je u Bavarskoj uvijek dobijala novog šampiona
Glavni grad Bavarske će sjutra (subota, 21h) peti put u istoriji biti domaćin finala Lige šampiona, za evropsku krunu bore se Pari Sen Žermen i Inter, a ovo je priča o prethodnim herojima Minhena
Minhen će peti put biti domaćin finala Lige (Kupa) šampiona, a "Alijanc arena" drugi - na jugu Njemačke, u srcu Bavarske, sjutra veče (subota, 21h) sudariće se Pari Sen Žermen i Inter.
Prethodne četiri minhenske bitke donijele su nezaboravne priče, a zajedničko im je da je nakon finala u ovom fudbalskom gradu Evropa uvijek dobijala novog šampiona, ekipu koja nikada ranije nije osvajala kontinent.
Sve je krenulo sa legendarnog "Olimpijskog stadiona" 1979. sa bajkom Notingem foresta, nastavilo se na istom fudbalskom hramu titulama Olimpika iz Marseja i Borusije Dortmund, pa sve do "Alijanc arene" i Čelsijeve krune.
Sve ovo čini se i nije baš dobar znak za trostrukog prvaka Inter koji će sjutra veče igrati protiv Pari Sen Žermena, ekipe još čeka na prvo osvajanje Evrope.
Tradicije su tu i da se ruše, "nerazuri" su će svakako imati šta da pokažu u finalu, svoje računice ima imaju i "sveci", a ovo je priča o ranijim minhenskim herojima.
Noć kada su Klafovi majstori postali besmrtni
Notingem forest je i danas klub koji je više puta bio prvak Evrope nego svoje zemlje, a do prvog uspjeha u Kupu šampiona, do mjesta među besmrtnima stigao je u Minhenu prije 46 godina.
Bila je to nezaboravna generacija legendarnog trenera Brajana Klafa, koja je u finalu igrala protiv Malmea.
Za slavlje "šumara" bio je dovoljan jedan gol, a postigao je čuveni napač Trevor Frensis.
Grad koji nije srećan za velikane iz Italije
Minhen je nakon toga čekao 14 godina da ponovo ugosti dvije najbolje ekipe Evrope, a te 1993. na teren "Olimpijskog stadiona" kročili su Marsej i Milan.
I ovog puta bio je dovoljan samo jedan gol, a postigao ga je Bosil Boli, defazivac tima iz Provanse. Olimpik je savladao ekipu Fabija Kapela i postao prvi i do danas jedini šampion Starog kontinenta iz Francuske.
Već 1997. isti stadion i isti grad ponovo su bili domaćini spektakla i ponovo je jedan od timova u finalu bio velikan iz Italije. I ponovo Minhen nije bio srećan za klubove iz te zemlje.
Borusija Dortmund je sa dva gola Karl-Hajnc Ridlea i lobom za pamćenje Larsa Rikena srušila Juventus (3:1) - lijep pogodak Alesandra del Pjera bio je premalo za "bjankonere".
Veče kada je Minhen plakao
A, onda je Minhen, ovog puta i njegova nova supermoderna "Alijanc arena", dočekao da dio finala bude klub ovog grada - Bajern.
Bilo je to finale 2012, rival je bio Čelsi i sve je bilo spremno za domaću feštu - posebno kada je u 83. minutu pogodio Tomas Miler.
Ipak, samo pet minuta kasnije izjednačio je Didije Drogba i odveo finale u produžetke, odnosno u penal-rulet.
Tamo je ekipa Roberta di Matea bila mirnija i "ušati pehar" je prvi put u istoriji stigao u London.
Sada je sve spremno za peti čin u Minhenu - nastavlja li PSŽ tradiciju ili će Inter četvrti put pokoriti Evropu.
( K.B. )