Mijatović za "Vijesti" pred finale Lige šampiona: Sudar stilova, PSŽ-u blaga prednost

Ako je Sokrates bio doktor, ljekar dakle, Maradona showman, Džajić lijevo krilo, Savićević mali sa Drača, onda je Peđa Mijatović akademik. Kako je igrao fudbal to znaju bolje sportski komentatori, ja samo znam da o fudbalu on najzanimljivije priča. I sve zna.

Sjedimo u Bayrisher Hof hotelu, gdje sam se prije desetak godina družio sa Kličkom i Deripaskom, na Minhenskoj bezbjedonosnoj konferenciji, koja se održava februara svake godine. Sjećate se kako je ovog februara, besprizorni Vens, potpredsjednik SAD, ovdje šamarao evropske lidere. I držao slovo o slobodi i demokratiji. Avaj, kakva ironija.

Peđa je Madridista, Real je njegov tim na mnogo načina, a Madrid grad u kome će provesti i ostatak života. Najbolje mjesto na planeti, inače. Vjerujte mi. Zato naš razgovor počinje sa Realom.

S obzirom na dominaciju u posljednjoj deceniji, je li neobično finale Lige šampiona bez Reala?

"Pa iskreno da ti kažem - jeste, s obzirom na to da je u posljednjih 10 godina Real šest puta osvojio Ligu šampiona i onda smo nekako navikli da ih malo-malo pa vidimo u finalu. Imali smo onu seriju od tri titule zaredom i mislim da to niko neće moći da uradi u bližoj budućnosti. Možda u daljoj da, ali u bližoj ne. S druge strane, i nije loše da i druge ekipe imaju taj osjećaj osvajanja Lige šampiona, jer nije dobro da je jedina ekipa toliko dominantna kao što je Real bio svih ovih godina.

Šta je razlog neuspješne sezone Reala, bez trofeja?

"Prošle godine je Real osvojio Ligu šampiona i prvenstvo Španije i mislim da je jednostavno došao kraj jednoj sjajnoj generaci. Prošle godine se oprostio Kros, pretprošle godine se oprostio Benzema, ove godine se oprostio Luka. Sve su to igrači koji su obilježili cijelu deceniju. Sada dolazi do smjene generacija, došao je novi trener i sada treba napraviti tim, podmladiti ekipu, obnoviti neke pozicije koja su jako bitne, kao što su na sredini terena, u odbrani takođe. Čeka ih puno posla i nije baš za očekivati da će Real već nakon prve godine vratiti primat koji je imao svih ovih godina. U fudbalu to ide malo sporije nego što ljudi misle, ali će svakako uraditi sve da dovedu dobre igrače i da narednih sezona probraju da postignu barem približno ono što je uradila prethodna generacija. Ne sve, jer je to jednostavno nemoguće".

Koliko je Ćavi Alonso idealno rješenje i koliko će moći da se nosi s teretom klupe Reala?

"On je trener koji je definitivno za velika djela, bez obzira na to što ne radi puno, praktično je tek počeo. On, međutim, dobro poznaje Real Madrid iz ugla fudbalera, osvojio je jako velike titule sa Realom, u Bajer Leverkuzenu je napravio odličan posao za dvije godine tako da mislim da on može da izdrži taj pritisak. Jedino što je malo teško za njega jeste to što uzima ekipu poslije jednog trenera koji se zove Anćeloti i koji je u dvije etape u Madridu napravio nešto što niko neće napraviti. To je jako teško i mnogi će ga ljudi, čak i mediji, upoređivati - kako je mogao Anćeloti, a ti nisi. Mislim, ipak, da Ćavi zna kako se radi, poznaje Madrid dobro, samo što navijači Reala moraju da budu strpljiviji, u fudbalu se ništa ne može desiti preko noći. Madridisti moraju da imaju osjećaj za pravljenje ekipe.

PSŽ je finalu tek kada je otišao Mbape, Real je bez finala kada ga je konačno doveo...

"Moram iskreno da kažem da to je tema posljednjih mjesec dana, što je tačno. Mbape je, međutim, dokazao da je nevjerovatan igrač i prve godine u Španiji već je najbolji strijelac, pored svih igrača koji igraju u La Ligi. Jedan igrač koji je u formi i da toliko golova je - samo jedan igrač, a fudbal je kolektivni sport i kada proanaliziraš sve Lige šampiona koje je Real osvojio prethodnih godina bila je tu serija igrača koji su bili na jako visokom nivou, nije to bio samo jedan igrač. Ako je Benzema davao golove, Modrić je namještao, tu je bio i Kurtoa koji je u nekoliko finala bio odlučujući. Za osvajanje trofeja kao što je Liga šampiona nije dovoljan samo jedan ili dva velika igrača - moraš da imaš tim. Evo PSŽ ove godine, isto kao i Inter - nemaju nekog igrača koji se izdvaja.

Šta očekuješ od finala?

"Vidim ga kao sudar dva potpuno različita stila fudbala. Jedan onako taktički, disciplinovan, italijanski zatvoren, iako su u polufinalu dali puno golova, što je jako čudno - ali opet taj tip fudbala: odbrana pa šta možemo da uradimo u napadu. Imaju dobre igrače, naravno, dok je PSŽ potpuno različit: lepršav, idemo svi u napad, nema čekanja, možemo da damo četiri gola, možemo i da primimo četiri. Tako da će biti interesantna utakmica, sudar stilova, možda jedno od interesantnijih finala, po svemu što smo vidjeli u polufinalu i od jednih i od drugih.

Vjeruješ li u bolje finale nego prethodna tri, koja su bila na razultat i nisu lepršala od neke dobre igre?

"Očekujem! Teško je u finalima, a igrao sam jedno, bez obzira šta si sve uradio do finala - vrlo je specifično, nemaš prostora za grešku, nekako kalkulišeš puno, čekaš grešku protivnika, ali mislim da u ovom finalu neće biti tako. Prije svega zbog Pari Sen Žermena, jer je to ekipa koja ne zna da igra na razultat i da kalkuliše i sve zavisi da li će se utakmica otvoriti brzo, da li će neko dati gol. Evo oba polufinala između Intera i Barselone su se otvorila vrlo brzo i onda nema šta da čekaš".

Čini mi se da blago simpatišeš PSŽ zbog ofanzivnog stigla igre...

"U pravu si. Imali su sjajnu sezonu i dobro je za fudbal da jedna ekipa bez igrača koji su bili tu, kao što su Nejmar, Mesi i Mbape bude u finalu Lige šampiona i to je dobro za sve igrače. Za Luisa Enrikea takođe, jer njegov tim igra sjajan fudbal. Sa druge strane, za rivala imaju ekipu koja dva puta u tri godine igra finale Lige šampiona - i to je ozbiljan rival kojeg treba maksimalno poštovati. To je za respekt. Imaju i iskustvo, a prije dvije godine u Istanbulu su i trebali da dobiju".

Anćeloti i Brazil - kako ti se čini ta kombinacija?

"Moram da kažem da je Anćeloti, a i statistički je tako, najtrofejniji trener u istoriji Real Madrida i to sve govori kako je i na koji način radio i kakvu reputaciju ima. Malo sam se iskreno iznenadio što je preuzeo Brazil, jer do sada nikada nije radio na tom nivou sa reprezentacijama i malo mi je sve nekako neobično. Ipak, vodio je toliko utakmica, ima toliko iskustva, toliko stvari koje je prošao tako da mu je vjerovatno donio dobru odluku. Sve to interesantno kao neka nova avantura. Vidjećemo koliko je reprezentacija Brazila spremna da se nosi s tom ulogom favorita - a nisam baš siguran, jer ima dosta reprezentacija koje će na Svjetskom prvenstvu naredne godine imati prednost u odnosu na njih. Sa Anćelotijem se, ipak, ništa ne zna, on ima nešto što nemaju mnogi drugi treneri, a to je sjajna relacija sa igračima iz kojih uvijek izvuče maksimum".

Kad smo kod reprezentacija, kako vidiš put i šanse reprezentacije Crne Gore u kvalifikacijama za Mundijal?

"Ja se iskreno nadam da Crna Gora polako ali sigurno pravi put ka plasmanu na neko od velikih takmičenja. Ne znam je li to baš ovo naredno Svjetsko prvenstvo ili Evropsko za dvije godine - vidjećemo, ali mislim da su repezentacija i cijeli Fudbalski savez sazreli da jurišaju na tako nešto. Realnije je da to bude Evropsko prvenstvo, zbog broja reprezentacija koje učestvuju, a ja kao neko koje odatle želim im sve najbolje i bilo bi fenomelano da Crna Gora bude na velikom takmičenju po prvi put. To je dobro za afirmaciju igrača, za cijelu naciju i za sve. Vjerujem da to može da se dogodi u bliskoj budućnosti - ako ne sada, onda uskoro".

Vidiš li u novim generacijama nekog novog Mijatovića ili Savićevića?

"Iskreno, posljednjih godina i nisam toliko pratio mlađe igrače, ali sada kada sam u Partizanu dobro češljam region. I dobijam informacija da ima kvaliteta, da ima sjajnih mladih igrača. Naravno, ne postiže se to preko noći. E sad, da li ima neki novi Savićević, novi Mijatović - vjerovatno ima, ali treba ga detektovati i afirmisati, pružiti mu šansu. Ja uvijek vjerujem u mladost, posljednjih godina se ta barijera smanjila, više nego ikad, imali smo priliku da vidimo tu dječicu iz Barselone i puno mladih igrača koji prave razliku. Hajmo i mi, zašto da ne, jer talenata nam sigurno ne fali".

Partizan - kako izgleda ta priča, ima li izalaza na kraju tunela?

"Mi smo tu već pet-šest mjeseci i uradili smo puno toga - infrastrukturno, sportski, gurnuli smo neke mlade igrače koji imaju talenat i koji će biti okosnica tima u narednom periodu. Sada u ponedjeljak imamo Skupštinu kluba i tu će se definitivno odlučiti da li ostajemo ili ne. Ova grupa koja je došla želi da nastavi, jer nećemo ostaviti sve to nedovršeno. Ukoliko dobijemo povjerenje, a nadam se da hoćemo, od utorka kreće naš definitivan rad. Do sada smo bili privremeni, nisu mogle da se donesu neke odluke na duže staze, a ako nastavimo radićemo na tome da Partizan ponovo bude tamo gdje mu je mjesto".

( Željko Ivanović )