Minhen u crno-plavim bojama, Podgoričani bez karte i na kraju ništa ne može da prođe bez političara

Iz Minhena za "Vijesti"

Ovo je moje peto finale Lige šampiona u posljednjih osam godina. Na svakom od prethodnih pobijedio je tim za koji nisam navijao. Tri puta je titulu osvojio Real, jednom Mančester siti i jednom Čelsi. I večeras moj favoriti Inter ima manje šanse da se domogne pehara, ali nada umire posljednja.

Pari San Žermen se nakon višegodišnje telenovele "otarasio" Kilijana Mbapea, prije toga i Nejmara, da bi bogati vlasnici iz Katara shvatili u čemu je “kvaka” - najvažniji za titulu je trener. Doveli su Luisa Enrikea i eto ih u finalu Lige šampiona sa timom u kome su najveće zvijezde jedan Marokanac (Hakimi) i jedan Gruzin (Kvarachelija).

Inter je do prije samo par sedmica bio na pragu najbolje sezone, osvajanja kalća i evropskog finala. A onda je kiksao protiv Lacija i izgubio titulu u Italiji čime je došao u najneugodniju situaciju - da se “vadi” u najtežem meču. Ovom koji počinje za sat i gdje mu je protivnik Pari Sen Žermen.

Na ulicama Minhena, posebno u centru grada i poznatog Marijenplaca, karnevalska je atmsofera kao uvijek uoči velikog finala. Toliko je više plavo-crnih dresova da imate osjećaj kako ste u Milanu, a ne Minhenu.

Huk Interovog "kopa" koji pamtim još od Istanbula i finala sa Sitijem, tek će da pokaže superiornost Intera na tribinama. Među tifozima. Nemoguće je čak zamisliti, a kamo li vidjeti takvu scenu na terenu. Kako je jutros rekao furbalski "akademik" Predrag Mijatović, očekuje se obrnuta situacija jer se sudarajau dva stila igre - napadački i lepršavi PSŽ-a i tvrdi i rezervisani Inter.

Tradicija je na strani Italijana. Inter je dobio tri od šest finala Lige šampiona, PSŽ izgubio jedino koje je igrao. I iskustvo je dakle na strani Inzagijevog tima - za Inter je ovo sedmo, za PSŽ drugo. Međutim, ima i u statistici detalja koji su protiv Intera. Od pet finala Lige šampiona koja su do sada održana u Minhenu dvaput su finalisti bili italijani - Milan 1993. i Juventus 1996 - i oba puta su izgubili. Prvi od Marseja, drugi od Borusije Dortmund.

Ali teško da će večeras odlučivati statistika. Na velikim mečevima odlučuju detalji i sitnice, tako će vjerovatno biti i ovog puta. Ispred stadiona, u moru navijača Intera, sreo sam i grupu Podgoričana. Svi su i dresovima Intera, nemaju karte, ali ljubav prema "nerazurima" je tolika da su došli do Minhena, da bi ispred stadiona, a ne na njemu samom podržali omiljeni klub! Eto, zašto sam i ja Interista.

Prijepodne u hotelu "Bayrisher Hofu" koji je za ovu priliku zakupila UEFA čitav dan promiču poznate svjetske klase fudbala, ali i neki od selebritija. Nezaobilazni turski kuvar Nusret je tu, nadam se samo da neće kao u Dohi na Svjetskom prvenstvu 2022. uskakati na teren da dodjeljuje medalje pobjedniku. Figo, Zaneti, Galijani, Pirlo, interisti i milanisti, ljuti rivali, ali danas su svi na istoj strani. Ovo je mjesto okupljanja i ljudi iz sfere biznisa. Srijećem dosta ljudi iz regiona, među njima i naše, Bokana, Kovača, Čelebića.

Na kraju, ništa ne može da prođe bez političara. Rama je nedavno razbio na albanskim izborima, pa je došao da proslavi. Sjedi sa predsjednikom albanske fudbalske federacije, dogovaraju vjerovatno tim za buduće kvalifikacije. Kao nekad Dejo i Milo. Prilazim mu i ne vjerujem da me prepoznao. Ustaje i širi ruke, uz usklik - Bad boy from Podgorica. Sjetio se nase "tuče" iz oktobra 2023. u Tirani na SEEMO forumu.

Tu je i Zoran Janković, gradonačelnik Ljubljane. Pitam ga šta mu je bilo da podrži Vučića kad je “gotov”, ili zašto ode u četnike '45, a on mi uzvraća - ja se prijatelja nikad ne odričem. Ni Mila ni Vučića. Koliko je svijet mali - evo ga u Hugu, poznatom minhenskom kafeu i Andrej Milović. On je takođe "nerazuro", strastveni navijač Intera, ali ima kartu. Tako mi bar kaže. Pije espreso i priča mi o tome kako je izgubio. I koliko su "Vijesti" tome doprinijele. Zasluženo, kažem mu. Sad kad si opozicija, sad si moj. U tu čast naručujem proseko.

Vrijeme je za polazak na stadion. Spuštam se u metro, plava linija U6 vozi do "Alianc arene". Već je stanica puna kao šipak, "nerazuri" pjevaju svoje pjesme, negdje se čuje i nešto kratko na francuskom. Idemooo. Neka pobijedi bolji.

( Željko Ivanović )