Nestvarni grad, Brskovo
O književnosti Mirka Rakočevića, sa fokusom na roman “Grossi De Brescova” koji vrijedi pročitati, ali i ekranizovati, govorilo se u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici
Vječne su samo mijena i patnja. Vječno je vrijeme i sudbina koja gradi i razgrađuje.
Rečenica teoretičara književnosti i analitičara savremenih književnih tokova prof. dr Vuka Cerovića iz Bijelog Polja, sublimat je svijeta, života, čovjeka, ali i romana “Grossi De Brescova”, autora Mirka Rakočevića.
Roman objavljen 2023. u izdanju Grafičkog ateljea CG, vodi čitaoce kroz bogate i složene svjetove, priče i likove koji bude radoznalost i interesovanje, ali i živo ostaju u pamćenju. To je bajkovito svjedočanstvo o nama samima, ali u dalekoj prošlosti. Roman je storija o surovom i čestitom životu u srednjovjekovnom rudarskom mjestu Brskovo, sa daškom melanholije, uz autentične arhaizme, imena i međuljudske odnose, sve isprepletano istorijskim geopolitičkim okolnostima 13. vijeka.
Književnost Mirka Rakočevića, sa fokusom na djelo “Grossi De Brescova”, predstavljena je 29. maja u Podgorici, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović”, u okviru večeri koju je moderirala Suzana Radulović.
Da vrijedi pročitati roman, ali i da je u pitanju djelo koje bi vješti režiser poželio za ekranizaciju, istakao je prof. dr Cerović koji Rakočevića ubraja u nekoliko najboljih savremenih proznih pisaca u Crnoj Gori.
“Rakočević je naslikao hijerarhiju vlasti i brojne uvezane sudbine junaka, žitelja grada, od zapovjednika Velizara kefalije, saškog kneza Blajbergera, njegove kćerke Ane, Hansa de Biberisa, trgovca, njegovog sina Henrika, najdarovitijeg juvelira u Brskovu, do pomenutog rudara Dese i gospara, trgovca iz Kotora, Miha Spice. Sudbine junaka se prožimaju i toliko su povezane kao da su u pitanju članovi iste porodice, tako da jedna nesreća raspe pletivo života cijelog grada. Roman je kazivanje o tragičnim, neostvarenim ljubavima Henrika i Ane, Dese i Milice, Miha Spice i Ane. U romanu, kao i u životu, planirano se ne ostvaruje”, ispričao je, između ostalog, Cerović, raspirujući maštu i zanimanje onih koji još nijesu pročitali djelo.
Autor brojnih ogleda, eseja i književne kritike, dr Radoje Femić, podsjetio je da Rakočevićev roman vraća čitalačku misao na pomalo zaboravljenu epizodu srednjovjekovne istorije, u kojoj je Brskovo, kasnije Mojkovac, kao razvijeni centar kovačke i rudarske djelatnosti, predstavljalo značajnu tačku na balkanskoj rudarskoj topografiji.
“Pripovjedač je nastojao da sagleda alternativnu, unutrašnju istoriju srednjovjekovnog Brskova, time i ondašnjeg svijeta i čovjeka u njemu... Sugestivnim prizorima je pokazao preplitanje duha ondašnjeg Brskova s kulturom Kotora, Dubrovnika, pa i Venecije, kojima je poželjnost brskovljanskog groša budila interesovanje za mjesto dubokog zaleđa. Slike trgovačkih karavana u romanu sugerišu višu, oduhvoljenu prirodu trgovačkog posla koji nikako nije sam sebi svrha, već je najčešće, a u ovom romanu zakonomjerno, sublimat težnji čovjeka da sticanjem materijalnog imetka unaprijedi duhovnu i, naročito, emocionalnu stranu bića, jer je brskovljanski groš konotiran kao simbol protivrječnosti životnih težnji i potrage za srećom”, kazao je Femić na književnoj večeri.
Referišući na prethodna Rakočevićeva djela, Cerović je podsjetio da je roman, u prevodu “Brskovi groši”, još jedno autorovo djelo o tvrđavi, o srednjovjekovnom Brskovu koji je imao kovnicu novca jednako vrijednog kao i mletački groš.
“Ovo je zanimljiva priča o gradu koji funkcioniše kao živi organizam, kao kolektivni literarni junak, priča o moćnim ljudima koji žive unutar tvrđave, o rudnicima u kojima rudu vade, tope i kuju u srebrne novčiće sasi, najvještiji rudari tog vremena. Roman je priča o nestvarnom gradu, pisac shvata da gradovi, kao i ljudi, imaju sudbinu i trajanje, svoju mladost, uspon i zalet, suton, sunovrat i smrt. Savremena priča o gradu koji živi, u kom pulsira život. Lišen istorijskih opterećenja i to je bitan kvalitet djela”, istakao je on.
Likovi su fino oblikovani, originalni i uvjerljivi, slojeviti i složeni, karakteri bitno različiti, ocjenjuje Cerović. Neki od njih, dodaje, imaju nedokučive fikcije, koje ih prosto izvlače iz realnog svijeta.
Femić dodaje da Rakočević, iako je izgradio upečatljivu galeriju književnih junaka, nije dao privilegovano mjesto nijednom od njih.
“Štaviše, moglo bi se reći da je glavni junak upravo Brskovo, jer je simbolizacija prostora realizovana načinom koji omogućava da se junak najprije situira u hronotop Brskova, pa da onda dospije pod pripovjedačku lupu”, istakao je Femić, a Cerović potvrdio da je kolektivni junak romana grad “i u njemu tri krasna mladića i dvije divne djevojke u najužem jezgru priče”, a svi oni povezani prividnim slučajnostima, zapravo čvstim vezama u koje ih je upleo usud.
Cerović je primijetio da se roman čita u dahu, te konstatovao Rakočevićev dar za izbor detalja koji se ogleda i u tome što ih se čitalac živo sjeća i poslije eventualnog zaboravljanja radnje. Tu je i tajanstvenost onostranog, a prava radnja se, ističe Cerović, naslućuje izvan rečenog.
Femić je potvrdio da “detaljna, gotovo neorealistička sklonost pripovjedača da oživi epohu u svakom, pa i najmanjem detalju (prikaz obuće, odjeće, katalog hrane i pića, enterijer i eksterijer) uslovljava imaginarnu rekonstrukciju svijeta”...
“Pripovjedački sokovi tog svijeta dovoljno su autentični da predstavljaju projekciju srednjovjekovnog Brskova kakvo je moglo biti, a ne kakvo je uistinu bilo, što je, uostalom, i najznačajnije svojstvo Rakočevićeve romaneskne transpozicije”, ocjenjuje i dodaje:
“Ujedno, ovaj roman podsjeća na fascinirajuću istovjetnost potreba duha i tijela, koje srednjovjekovnog čovjeka približavaju našem savremeniku. Osvijetliti staze tog varljivog, ali nesumnjivog kontinuiteta koji obrazuju život brskovljanskih naseobina, s jedne, i svakodnevica savremenog Mojkovca, s druge strane, znači vratiti dug zavičaju. Taj dug Mirko Rakočević, kao svojevrsni brskovljanski ljetopisac, romanom ‘Grossi de Brescova’ vraća cjelinom spretnog pripovjedačkog zamaha”, zaključuje Femić.
Mirko Rakočević rođen je u Bijelom Polju i do sada je objavio više knjiga: studiju “Ukleti pjesnik Risto Ratković”, romane “Bedem”, čije je peto izdanje na našem jeziku izašlo prije dva mjeseca i “Poslednji san u Nađmeđeru”, knjigu kratkih priča “Voz”, a sa akademikom Radomirom Ivanovićem priredio je i knjigu “Književna kritika o Ristu Ratkoviću”.
( Jelena Kontić )